Kongregacija za evangelizaciju naroda

Kongregacija za evangelizaciju narodâ (lat. Congregatio pro gentium evangelisatione) je kongregacija Rimske kurije zadužena za misijsko djelovanje i uz to vezane aktivnosti. Možda je poznatija pod svojim starim imenom: Sveta kongregacija za širenje vjere (lat. Sacra congregatio de propaganda fide). Preimenovao ju je papa Ivan Pavao II. 1982. godine, a njezina je misija ostala nepromijenjena. Suvremeni pojam propaganda dolazi od imena kongregacije i njezine misije. Međutim, sama riječ nije imala negativan prizvuk sve do pojave nacionalističkih propagandnih kampanja u Prvom svjetskom ratu.

Sjedište Propaganda fide u Rimu, (crtež Giuseppea Vasija, 1761.).

PovijestUredi

Osnovao ju je 1622. godine papa Grgur XV. bulom Inscrutabili Divinae. Ovom je tijelu prepuštena briga za širenje katoličanstva i rješavanje katoličkih crkvenih pitanja u nekatoličkim zemljama. Kardinal prefekt ove kongregacije je bio poznat kao crveni papa, jer je ova institucija bila od ogromne važnosti zbog svojih zaduženja kao i zbog izvanrednog dosega svoga autoriteta i teritorija pod svojim nadleštvom.

U vrijeme njezina nastanka, razvijaju se velika kolonijalna carstva uglavnom od strane protestantskih zemalja Engleske i Nizozemske, koje su namjeravale širiti svoja protestantska učenja u novostečenim posjedima. Sveta je stolica uvidjela stvarnu opasnost od širenja protestantizma u kolonijama. Okončanjem Tridesetogodišnjega rata 1648. godine ustaljena je ravnoteža među kršćanskim konfesijama u Europi, no otvorila su se nova obzorja za evangelizaciju na ogromnim područjima u Aziji, Africi i Sjevernoj i Južnoj Americi koje su netom istražene.

Prije osnutka kongregacije, postojalo je u manjoj mjeri službeno povjerenstvo kardinala koje se bavilo pitanjima širenja vjere (propaganda fide), još od vremena pape Grgura XIII. (1572.1585.). Ono je bilo osobito zaduženo za promicanje unije starih istočnih kršćanskih zajednica (Slavena, Grka, Sirijaca, Egipćana i Etiopljana) s Rimom.

Smrt Grgura XV. sljedeće godine nije poremetilo rad organizacije, jer je sljedeći papa, Urban VIII. (1623.1644.), bio kardinal Barberini, jedan od trinaest prvotnih članova kongregacije. Pod Urbanom VIII. otvoreno je središnje sjemenište (Collegium urbanum) za obučavanje misionara. Kongregacija je također vodila višejezičnu tiskaru u Rimu, u kojoj je tiskala katekizme na raznim jezicima.

U izrazito protestantskim područjima djelovanje kongregacije smatrano je podrivačkim: prvi misionar je ubijen u Grisonsu (u Švicarskoj), u travnju 1622. godine.

Kardinali članovi kongregacije sastajali su se jednom tjedno. Dokumente su do 1657. pisali na latinskom, a od te godine na talijanskom. Tijekom svoga višestoljetnoga djelovanja, misionari Kongregacije za širenje vjere su skupili vrijednu zbirku predmeta koji su danas pohranjeni u Etnološkom misionarskom muzeju u sklopu Vatikanskoga muzeja.

PrefektiUredi

  • Antonio Maria kardinal Sauli (1622.)
  • Ludovico kardinal Ludovisi (1622. – 1632.)
  • Antonio Marcello kardinal Barberini (1632. – 1671.)
  • Paluzzo kardinal Paluzzi Altieri Degli Albertoni (1671. – 1698.)
  • Carlo kardinal Berberini (1698. – 1704.)
  • Giuseppe kardinal Sacripanti (1704. – 1727.)
  • Vincenzo kardinal Petra (1727. – 1747.)
  • Silvije kardinal Valenti Gonzaga (1747. – 1756.)
  • Giuseppe kardinal Spinelli (1756. – 1763.)
  • Giuseppe Maria kardinal Castelli (1763. – 1780.)
  • Leonardo kardinal Antonelli (1780. – 1795.)
  • Giacinto kardinal Sigismondo Gerdil (1795. – 1802.)
  • Stefano kardinal Borgia (1802. – 1804.)
  • Antonio kardinal Dugnani (1804. – 1805.)
  • Michele kardinal di Pietro (1805. – 1814.)
  • Lorenzo kardinal Litta (1814. – 1818.)
  • Francesco kardinal Fontana (1818. – 1822.)
  • Ercole kardinal Consalvi (proprefekt 1822. – 1824., prefekt 1824.)
  • Giulio Maria kardinal della Somaglia (proprefekt 1824. – 1826.)
  • Mauro kardinal Capellari (1826. – 1831.)
  • Carlo Maria kardinal Pedicini (1831. – 1834.)
  • Filippo kardinal Fransoni (1834. – 1856.)
  • Allesandro kardinal Barnabo (1856. – 1874.)
  • Alessandro kardinal Franchi (1874. – 1878.)
  • Giovanni kardinal Simeoni (1878. – 1892.)
  • Mieczysław kardinal Ledóchowski (1892. – 1902.)
  • Girolamo Maria kardinal Gotti (1902. – 1916.)
  • Domenico kardinal Serafini (proprefekt 1916., prefekt 1916. – 1918.)
  • Willem Marinus kardinal van Rossum (1918. – 1932.)
  • Pietro kardinal Fumasoni Biondi (1933. – 1960.)
  • Samuel kardinal Stritch (proprefekt 1958.)
  • Grégoire-Pierre kardinal Agagianian (proprefekt 1958. – 1960., prefekt 1960. – 1970.)
  • Agnelo kardinal Rossi (1970. – 1984.)
  • Dermot J. Ryan (proprefekt 1984. – 1985.)
  • Jozef kardinal Tomko (1985. – 2001.)
  • Crescenzio kardinal Sepe (2001. – 2006.)
  • Ivan kardinal Dias (2006. – 2011.)
  • Fernando kardinal Filoni (2011. – 2019.)
  • Luis Antonio Tagle (2019. – danas)