Josip Ujčić
Josip Ujčić (Stari Pazin, 10. veljače 1880. – Beograd, 24. ožujka 1964.) bio je beogradski nadbiskup, koncilski otac i član Središnjeg vijeća za pripremu Drugoga vatikanskog sabora.[1]
| Monsinjor Josip Ujčić | |
|---|---|
| beogradski nadbiskup zrenjaninski apostolski administrator | |
 | |
| Rođen | 10. veljače 1880. Stari Pazin |
| Umro | 24. ožujka 1964. Beograd |
| Zaređen za svećenika | 1902. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediRođen je 10. veljače 1880. godine u Starom Pazinu. Završivši teološki fakultet u Gorici postaje svećenikom 1902. godine. Nakon što je zaređen nastavlja studirati teologiju u Beču, te doktorira disertacijom Historia glagolicae speciali cum respectu ad decreta pontificia. Nakon doktorata vratio se u nazad u domovinu, i počeo predavati na Goričkoj bogosloviji, a od 1912. do 1919. godine bio je ravnateljem zavoda Augustineum i profesor na bečkom teološkom fakultetu, zatim profesor moralne teologije na ljubljanskoj teologiji do 1936. godine, kada je imenovan beogradskim nadbiskupom i banatskim apostolskim administratorom. U teškom ratnom i poratnom razdoblju pomagao je ne samo katoličkim vjernicima svoje nadbiskupije, nego se zauzimao za sve, koji su se njemu direktno ili preki posrednika obraćali za pomoć - bez obzira na vjeru ili naciju; to je činio najviše puta u tijesnoj suradnji sa nadbiskupom Stepincem.[2] Tako su usprkos malih mogućnosti ipak spašavali također progonjene Srbe u NDH ili Židove.[3]
Bio je predsjednikom Biskupske konferencije Jugoslavije (1948. – 1961.) Zauzimao se za uređenje odnosa između Crkve i države, a sudjelovao je u pripremama i radu Drugoga vatikanskoga sabora. Umro je pred kraj koncila 24. ožujka 1964. godine.
Zanimljivosti
urediPo tvrdnji beogradskog nadbiskupa i metropolita Stanislava Hočevara, nadbiskup Josip Ujčić koji je u Beogradu stolovao 28 godina, nikada se nije susreo s patrijarhom SPC što je u ono vrijeme bilo čudno s obzirom na ekumensko djelovanje njegova predhodnika, Rafaela Rodića, prvog nadbiskupa Beogradskog, također Hrvata po podrijetlu.[4]
Na dan konsekracije - 7. prosinca 1924 - novi je nadbiskup Ivan Rafael Rodić pročitao u crkvi svoju prvu okružnicu koja nosi izrazito ekumenski karakter.[5] Ipak to nije bio ekumenizam u današnjem smislu - a tada u tom smislu nije bilo ni susreta visokih kršćanskih ličnosti.
Izvori
uredi- ↑ Faze u pripremi Drugoga vatikanskog sabora Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. listopada 2017. (Wayback Machine) Drugogi vatikanski sabor, građa za vjeronaučnu olimpijadu šk. god. 2014./2015. (pristupljeno 30. ožujka 2015.)
- ↑ Tomislav Vuković. 24. travnja 2019. »NEPOŽELJNI« DOKUMENTI IZ »DOSJEA STEPINAC« (8) Posjet Paveliću zbog predsjednika Narodne skupštine i ministra Kraljevine Jugoslavije. Glas Koncila. Zagreb. Pristupljeno 11. rujna 2024.
- ↑ kta. 2. prosinca 2022. Predstavljena knjiga o ulozi nadbiskupa Ujčića i Beogradske nadbiskupije u spašavanju Židova od holokausta. Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije BiH. Sarajevo. Pristupljeno 20. ožujka 2025.
- ↑ vecernji.hr
- ↑ Srećko Majstorović. 1971. Ivan Rafael Rodić, prvi beogradski nadbiskup. Samoizdat. Slavonski Brog. str. 43
Vanjske poveznice
uredi- Ujčić, Josip, nadškof, životopis na slovenskom
- Po meni si rođen plodovima Beogradska nadbiskupija
| Prethodnik Ivan Rafael Rodić |
Beogradski nadbiskup (1936.—1964.) |
Nasljednik Gabrijel Bukatko |
| Prethodnik Ivan Rafael Rodić |
Zrenjaninski apostoslski administrator (1936.-1964.) |
Nasljednik Gabrijel Bukatko |