Kasniji Qin

後秦
Hòuqín


 

 

384.417.
 

Lokacija Kasnijeg Qina
Lokacija Kasnijeg Qina
Kasniji Qin i druge azijske države 400. god.
Glavni grad Chang'an
Religija budizam
Vlada
car
 - 384.393. Yao Chang
 - 394.416. Yao Xing
 - 416.417. Yao Hong
Povijest Šesnaest kraljevstava
 - Osnovao ju je Yao Chang koji se proglasio carem 384.
 - Osvojila ga Dinastija Jin (265. – 420.) 20. rujna 417.[1]
Zizhi Tongjian, vol. 118.

Kasniji Qin (kin. 后秦 後秦, pinyin: Hòuqín; 384.417.) bila je Qiang država u sjevernoj Kini, i jedno od Šesnaest kraljevstava. Svojedobno se nazivala Qin, ali su joj povjesničari dali ime "Kasniji" kako bi je razlikovali od stare države Qin i istoimene dinastije, odnosno država-suvremenika Raniji Qin i Zapadni Qin.

Država je nastala 384. godine kada je Qiang poglavica Yao Chang, koristeći naglo slabljenje države Raniji Qin poslije poraza na rijeci Fei, digao pobunu i osnovao nezavisnu državu. Pod njegovim sinom Yao Xingom je Kasniji Qin uspio anektirati ili vazalima učiniti veliki broj država sjeverne Kine. Država je, međutim, značajno oslabila 407. nakon pobune Helian Boboa, koji je od teritorija Kasnijeg Qina odmetnuo državu Xia. Tu je slabost konačno iskoristio Liu Yu, regent južne kineske dinastije dinastije Jin koji je 417. pokorio državu Kasniji Qin i pogubio njenog posljednjeg vladara Yao Honga. Usprkos razmjerno kratkog trajanja, Kasniji Qin je imala važnost za dalji tijek kineske povijesti s obzirom na to da je, zahvaljujući misionarskom radu redovnika Kumarajive, bila prva kineska država koja je službeno prigrlila budizam.

Vladari Kasnijeg Qina

uredi
Hramsko ime Posmrtno ime obiteljska i osobna imena Vladavine Imena era i trajanja
Kineska konvencija: obiteljsko prije osobnog imena
Taizu (太祖 Tàizǔ) Wuzhao (武昭 Wǔzhāo) 姚萇 Yáo Cháng 384.393. Baique (白雀 Báiquè) 384.386.
Jianchu (建初 Jiànchū) 386.393.
Gaozu (高祖 Gāozǔ) Wenhuan (文桓 Wénhuán) 姚興 Yáo Xīng 394.416. Huangchu (皇初 Huángchū) 394.399.
Hongshi (弘始 Hóngshǐ) 399.416.
nije postojalo Hòuzhǔ (後主 Hòuzhǔ) 姚泓 Yáo Hóng 416.417. Yonghe (永和 Yǒnghé) 416.417.

Izvori

uredi

Povijest Kine