Katarina Čeliković
Katarina Čeliković (Varaždin, 1. ožujka 1960.) je kulturna djelatnica vojvođanskih Hrvata, bibliografkinja i publicistica. Supruga je kulturnog djelatnika vojvođanskih Hrvata Ervina Čelikovića.
U Varaždinu je završila osnovnu i srednju školu.
Studirala je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, na kojem je diplomirala ruski jezik i komparativnu književnost.
1986. se zaposlila u Subotici u Gradskoj knjižnici.
Nezaobilazno je ime svih kulturnih događaja, manifestacija i ustanova Hrvata u Vojvodini, bilo kao inicijatorica, (su)osnivačica ili djelatnica. Pokrenula je brojne manifestacije kojima je primarni cilj sačuvati i razvijati hrvatski jezik među vojvođanskim Hrvatima.
Jednim je od pokretača i članova uredništva katoličkog lista Zvonik iz Subotice, u kojem je od samih početaka novinarka i lektorica. U listu je uređivala rubriku Poetski kutak. 1997. su ona i suprug dobili Antušovu nagradu za rad u Zvoniku.
Na Festivalu bunjevački pisama je u pravilu jednim od sudaca za ocjenjivanje tekstova, a javlja se i kao članica žirija za izbor „najlipše neobjavljene pisme" pisane šokačkom ikavicom na manifestaciji Hrvata u Sonti "Šokačkoj večeri".[1] Na hrvatskoj manifestaciji u Sonti Šokačkoj večeri, uz Vesnu Njikoš-Pečkaj, Zvonimira Pelajića, Đurđicu Stuhlreiter, Mariju Šeremešić i Ivana De Villu, bila je sucem za dodjelu nagrada na natječaju za najlipšu neobjavljenu pismu na šokačkoj ikavici.[2]
Od osnivanja je tajnica Hrvatskoga akademskog društva, osnovanog 1998.
Od 1999. je pročelnicom je Bunjevačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić u sklopu Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović.
Hrvatsko društvo za pomoć učenicima Bela Gabrić i Hrvatska čitaonica, osnovani 2002., duguju svoje osnivanje Katarini Čeliković. Uredila je izdanje Iznad žita nebo zajedno s Branimirom Donatom, autora Milovana Mikovića.[3]
Pokrenula je susret pučkih pjesnika "Lira naiva", Dane Balinta Vujkova i Pokrajinsku smotru recitatora na hrvatskom jeziku. Njen doprinos za Dane Balinta Vujkova nije promakao Kulturno-prosvjetnoj zajednici Općine Subotica koja joj je 2005. za to dodijelila nagradu Dr Ferenc Bodrogvári.
Djelatnicom je Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.[4]
Članica je Povjerenstva za literarne radove za likovno-literarni natječaj Moj lipi zavičaj koji su raspisali u povodu Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska riječ.[5] Ostali članovi povjerenstva su Vladan Čutura i Bernadica Ivanković.[5]
2015. godine objavila je knjigu Izgubljeno srce.[6]
Nagrade uredi
- Antušova nagrada 1997., koju je dobila zajedno sa suprugom Ervinom Čelikovićem za za doprinos kulturi bačkih Hrvata-Bunjevaca
- nagrada Dr Ferenc Bodrogváry 2005., za organiziranje IV. ”Dana Balinta Vujkova”
Izvor uredi
- Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. srpnja 2010. (Wayback Machine) Djelatnici
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) U Sonti održano „VIII. Šokačko veče“, pristupljeno 6. veljače 2010.
- ↑ U Sonti održano „VIII. Šokačko veče“ Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2010. (Wayback Machine), ZKVH
- ↑ Iznad žita nebo Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2011. (Wayback Machine), autor Milovan Miković, ur. Katarina Čeliković i Branimir Donat, Hrvatska čitaonica (Subotica)/Dora Krupićeva - Zagreb, Subotica, stranice HNV RS, ISBN 86-84783-01-8, (COBISS.SR)
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. srpnja 2010. (Wayback Machine) Djelatnici, pristupljeno 6. veljače 2010.
- ↑ a b Najbolji na natječaju „Moj lijepi zavičaj“ Glas ravnice br. 163, DSHV
- ↑ Hrvatska riječ[neaktivna poveznica] Promocija knjige Izgubljeno srce Katarine Čeliković u Tavankutu, 14. listopada 2015.