Kazimir Paić (Sv. Ivan od Šterne kraj Poreča, 1911.Ajdovščina, 28. travnja 1945.[1]), bio je istarski svećenik. Surađivao je s partizanima, koji su ga na samom kraju rata ubili, jer nije bio sklon komunizmu.

Kao župnik u rodnoj župi Sveti Ivan od Šterne, nakon kapitulacije Italije 1943. god. aktivno se uključio u Narodnooslobodilački pokret. Tijekom ustanka u Istri u rujnu 1943. godine je predvodio ustanike koji su razoružali karabinjere u općinskom sjedištu Višnjanu, a potom je sudjelovao u pregovorima o predaji talijanskog garnizona u Poreču.[2]

Nijemci su ga zbog toga uhitili, ali je na intervenciju porečkog biskupa Radossija umjesto deportacije u Njemačku mogao otići u franjevački samostan kod Padove. Krajem svibnja 1944. god. napustio je taj samostan i otišao u Trst gdje se javio za domobranskog vojnog kapelana. Pri povlačenju njegove jedinice krajem travnja 1945. prema Austriji, i Paić je krenuo s njom. Kod Šempetra nedaleko Gorice slovenski partizani su iznenadili bjegunce na spavanju, razoružali ih i strijeljali 29. travnja 1945. godine.[3]

Pokopan je na groblju u župi Sveti Križ kod Gorice.[4]

Izvori uredi

  1. Miroslav Bulešić. Župni dnevnik Miroslava Bulešića, 1945. godine. Katolik.hr. Pristupljeno 17. srpnja 2020.
  2. Don Rodolfo Toncetich. str. 123. ŽUPNIK U RATU. Župa Vodnjan
  3. Stipe Trogrlić. 2014. Progoni i stradanja Katoličke Crkve na području današnje Porečke i Pulske biskupije 1945. – 1947 (PDF). Riječki teološki časopis, godina 22. Pristupljeno 17. srpnja 2020.
  4. Mučenici i žrtve u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Porečka i Pulska Biskupija. Pristupljeno 17. srpnja 2020.