Otvori glavni izbornik

Istra u Narodnooslobodilačkom pokretu

Pripreme i početak ustankaUredi

Početci narodnooslobodilačkog pokreta u Istri ne mogu se jednoznačno odrediti jer je Istra tada bila sastavni dio Kraljevine Italije, pa se pokret na stranome državnom teritoriju razvijao u složenim vojnim i političkim uvjetima. Istra se spominje već u prvim proglasima KP Hrvatske u travnju 1941., no stvarne borbe na tlu Istre počinju tek kapitulacijom Italije i općim ustankom naroda Istre u rujnu 1943. godine. No i prije toga u Istri su se odvijale operacije pod vodstvom Komunističke partije. Ipak, pokret istarskih Hrvata, koji je 1943. doveo do sjedinjenja Istre s maticom zemljom Hrvatskom, nije bio samo komunističkog karaktera.[1]

U tomu je odigrala ulogu visoka nacionalna svijest Hrvata u Istri, koji iako nisu sve do 1943. godine bili sve do 1943. u sklopu hrvatske države, sačuvali su svoj hrvatski identitet.[1] U tome veliku zaslugu imaju hrvatski katolički svećenici, koji su njegovali hrvatski identitet hrvatskih sela u Istri.

U Istri je NOP bio nastavak tradicije antifašizma, koji je opstao unatoč represivnim mjerama talijanskih vlasti protiv Hrvata i Slovenaca. Primjerice, Specijalni sud za zaštitu države osudio je u periodu 1926.1943. na zatvor ili progonstvo 692 istarska antifašista. U borbi protiv fašizma i za nacionalna prava isticali su se narodnjaci, sljedbenici preporodnog pokreta i mnogi svećenici te članovi Komunističke partije Italije. Narodnooslobodilački pokret u Istri završava u svibnju 1945. godine oslobađanjem Istre od njemačke vojske.

Kako su se ciljevi Narodnooslobodilačkog pokreta Hrvatske i Slovenije podudarali s težnjama većinskog hrvatskog i slovenskog stanovništva Istre, po izbijanju Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji članovi KP Hrvatske i KP Slovenije počinju djelovati na istarskom prostoru na kojem nisu imali ni članova ni organizacije. U pomoć su pristigli i istarski emigranti, koje je okupacija zatekla u različitim dijelovima Kraljevine Jugoslavije. Polagali su temelje otpora, okupljali stanovništvo i pripremali ga za oružanu borbu.

Stvarajući ilegalne punktove i organizacije članovi KP Hrvatske nailazili su na potporu većinskog pučanstva – narodnjački orijentirana hrvatskog seljaštva te manjega broja radnika. Obje su grupacije prihvatile opću platformu NOP-a za nacionalno i socijalno oslobođenje. S druge strane, čelnici ilegalne KP Italije (tal. Partito Comunista d'Italia) u Istri su se u početnoj fazi otvoreno suprotstavili pokretu koji je dolazio iz Hrvatske i Slovenije. Prijepori o oružanoj borbi, nacionalizmu i internacionalizmu poslije su prevladani te od početka 1942., a pogotovo od rujna 1943., talijanski antifašisti masovnije pristupaju hrvatskim i slovenskim partizanskim snagama.

Narodnooslobodilački pokret do rujna 1943. godineUredi

Znatnu je pomoć hrvatskim antifašistima u takvim okolnostima u Istri pružio Okružni komitet KPH za Hrvatsko primorje. Već prvi letak, objavljen u srpnju 1941. u Sušaku pod naslovom U borbu, podijeljen je ne samo u Sušaku i Primorju već i u Rijeci i dijelu Istre. Bio je to prvi pisani poziv na borbu koji se čitao u Istri. Organizaciju NOP-a u Medulinu, Prodolu i drugdje osnovali su u lipnju 1941. članovi Osvobodilne fronte Slovenije.

Talijanska je policija budno pratila razvoj NOP-a pa je krajem godine otkrila tršćansku i organizaciju na Puljštini, a 1942. liburnijsku i pazinsku. U vlaku su kraj Hrpelja 6. rujna 1942. uhićeni Mijo Pikunić i Mario Špiler, koji su putovali u Trst na sastanak s članovima KPI. Nakon otkrivanja medulinske organizacije SKOJ-a zatvoreni su i osuđeni njezini članovi.

Od sredine 1942. pokret dobiva čvršće organizacijske oblike: djeluju skupine suradnika i simpatizera, osnivaju se institucije NOP-a, organizacije KPH, Saveza komunističke omladine Jugoslavije, Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvatske i Antifašističkog fronta žena. Već u travnju 1942. na Nanosu su osnovane dvije partizanske čete, Vipavska i Brkinska. Krajem kolovoza osnovana je u Gorskom kotaru I. istarska partizanska četa kao dio II. bataljuna II. primorsko-goranskog odreda, koji je bio u ovlasti V. operativne zone Glavnog štaba Hrvatske. Već 3. rujna ona je ušla u Istru i izvela nekoliko oružanih akcija. Upornim političkim radom u NOP se uključuje i talijansko stanovništvo.

Talijanske vlasti posebnim su vojnim mjerama (mobilizacijom sposobnog stanovništva, podjelom vojnih obveznika na allogene i non allogene, zabranom korištenja vojnih dopusta, utvrđivanjem rapalske granice, nasilnom mobilizacijom mlađih godišta), uhićenjima, osudama, progonstvima i sustavnim nadzorom nastojale suzbiti subverzivnu djelatnost i onemogućiti širenje partizanskog pokreta iz Hrvatske i Slovenije na talijanski državni teritorij. NOP ipak uspijeva djelovati i u otežanim okolnostima.

U proljeće 1943. osnovano je u Karojbi Privremeno partijsko rukovodstvo za Istru s Josipom Matasom kao sekretarom. U kolovozu 1943. u Istri djeluje stotinjak narodnooslobodilačkih odbora s više od tisuću članova, osnovane su sve druge organizacije NOP-a, tiskaju se letci, proglasi i brošure, pokrenuta su glasila Glas Istre i Il Nostro Giornale, a do rujna 1943. oko 800 se Istrana uspjelo preko Rječine pridružiti snagama NOP-a.

Kapitulacija Italije i njemačka ofenzivaUredi

Kapitulacijom Italije 9. rujna 1943. buknuo je opći ustanak. Razoružane su talijanske postrojbe, osnovani su Operativni štab za Istru te I., II. i III. brigada i dva odreda. Pod oružjem se našlo oko 10 000 Istrana. Partizanske su postrojbe kontrolirale cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna, Vodnjana, Rijeke i Trsta. Politički djelatnici NOP-a izašli su iz ilegalnosti i objavili nacionalnooslobodilački i državotvorni program. Vlast su preuzeli NOO-i, a u mjestima u kojima nije ustrojena vlast NOP-a Komiteti javnog spasa (tal. Comitati di Salute Pubblica). Pazinskim odlukama od 13. i 26. rujna Istra je ujedinjena s maticom domovinom, što je tada potvrdilo i Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, priznata su prava talijanske manjine i izabran Pokrajinski NOO za Istru.

Njemačka Rommelova ofenziva u listopadu 1943. godine je novouspostavljenu vlast i partizanske postrojbe prisilila na povlačenje. Vjerojatno više od 3.000 boraca i isto toliko civila izgubilo je živote, uhićeno ih je više od 1.200, a u logore odvedeno više od 400 osoba, zapaljeno je i razoreno nekoliko stotina stambenih i gospodarskih zgrada. Njemačke postrojbe su pobile i oko 3.000 civila. NOP je nastavio djelovati i u uvjetima njemačke okupacije i represije, npr. pokolji u Šajinima, Bokordićima, Maloj Gajani, Križu.

Krajem listopada i početkom studenog 1943. Operativni štab za Istru osniva 13 partizanskih četa, svaku od nekoliko desetaka boraca. Njihov se broj do kraja godine udvostručio, a aktivnost intenzivirala. Oživljen je rad NOO-a, u prosincu 1943. održano Prvo savjetovanje KPH za Istru u Brgudcu 10. prosinca, zatim i Oblasna konferencija KPH za Istru u Račicama 25. prosinca te Oblasna konferencija SKOJ-a za Istru 29. prosinca.

Dio Talijana bio je u antifašističkom pokretu, ali mnogo više bilo ih je na drugoj strani. Nakon kapitulacije Mussolinijeve Italije 1943., napravio je svoju državu Republica Del sole u čemu su mu pomogli Nijemci i u tu je državu ušla i Istra i Trst. U Istri je Mussolini te godine imao dva puka raspoređena po gradovima, posebne fašističke postrojbe koje su ubijale, maltretirale partizane i Hrvate, antifašiste. Talijanska liberalna stranka svoje je članove slala u partizansku vojsku i izvjestan broj pripadnika je 1944. prešlo u NOB da bi oslabili taj isti NOB. Očekivali su da će ovdje doći Englezi te da će se ovo područje pripojiti Italiji, a infiltrirani ljudi sa svojim planovima trebali su biti prethodnica u tom procesu.[2]

Aktivnosti NOP-a u 1944. godini i završne borbe za oslobođenjeUredi

U prvim mjesecima 1944. osnivaju se nove partizanske čete, bataljuni i udarni bataljuni, a 1. travnja 1944. na Učki je održana I. oblasna konferencija Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvatske (USAOH) za Istru i postrojena obnovljena Prva istarska brigada "Vladimir Gortan". U travnju su osnovani I. partizanski odred Učka, talijanski bataljun "Pino Budicin" 4. travnja na stanciji Bembo kraj Bala i II. puljski partizanski odred 15. travnja u Rudanima, a u lipnju 1944. II. istarska brigada. Postrojbe Operativnog štaba za Istru činila su u srpnju 1944. 4 864 vojnika, časnika i dočasnika. U kolovozu su u Čabru u Gorskom kotaru osnovane III. istarska brigada i Četrdesettreća divizija (Istarska). Toga ljeta održana je 22–23. srpnja i Oblasna konferencija Antifašističkog fronta žena (AFŽ) za Istru u Gvozdu kraj Rašpora. Osnovane su organizacije Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte (JNOF) u kojima se kao konstitutivni čimbenik pojavljuje Privremeni odbor Talijanske unije za Istru i Rijeku. Djeluju seoski, općinski, kotarski, okružni NOO-i te Oblasni NOO kao najviše predstavničko tijelo NOP-a Istre. NOO-i nadziru kretanje, skrbe o sigurnosti i prehrani boraca i civilnog stanovništva, organiziraju žetvu i prikupljaju pomoć, a djeluju i u okupiranim gradovima. Članovi NOO-a i pripadnici NOP-a organiziraju učiteljske tečajeve i otvaraju škole na hrvatskom jeziku, prva 20. veljače 1944. u Sv. Donatu kraj Buzeta). Uz oblasna glasila Glas Istre, Il Nostro Giornale, Istarski vjesnik i Vijesti umnožavaju se i druga glasila (pazinske, buzetske i pulske Vijesti, Pazinske vijesti, Nove vijesti, Hrvatski list, Porečki vjesnik i La Nostra Lotta) te izdaju dnevne Radio vijesti. Umnožavaju se i oblasna glasila USAOH-a (Jedinstvo mladih i Noi Giovani) i AFŽ-a (Istranka i La Donna Istriana). Djeluje Oblasna kazališna družina "Otokar Keršovani", kazališne družine okružnih NOO-a za Buzet i Pazin, te talijanska kazališna družina. Jačanju kulturnih djelatnosti NOP-a pridonijela je Oblasna konferencija kulturnih radnika Istre 15. kolovoza 1944.

Ljetni uspjesi zaustavljeni su u jesen 1944. kad njem. snage utvrđuju obalu i prostor Ćićarije pa je djelovanje tijela NOP-a otežano. Zbog snažnog neprijateljskog pritiska dolazi i do nove upravne podjele, prema kojoj se preustrojavaju organizacije i institucije NOP-a. Ukinuti su okruzi Pazin i Buzet te osnovan novi okrug Poreč. U sastav okruga Pule ušli su otoci Cres i Lošinj. Partizanske postrojbe već su u kolovozu 1944. napustile Istru. U Gorski kotar povukli su se i pojedini dijelovi Oblasnog NOO-a za Istru, Oblasni komitet KPH, Oblasni komitet SKOJ-a te Oblasni odbori USAOH-a i AFŽ-a. Okružni komiteti KPH i Okružni NOO neposredno vezani za određeni teritorij održavali su kontinuitet NOP-a. NOO-i kao revolucionarni organi vlasti djelovali su na području pod njemačkom okupacijom sve do kraja rata u ilegalnim uvjetima. U ožujku 1945. na otoku Olibu okupili su se članovi Oblasnog NOO-a za Istru, kotarskih NOO-a i Okružnog i rajonskog NOO-a za Pulu, kako bi se pripremili za preuzimanje vlasti. Reorganizacijom su ustrojeni okruzi Rijeka i Pula, popunjen je administrativni aparat i osnovani novi odjeli. Krajem travnja snage JA s istarskim bataljunima započele su oslobađati Istru, u koju su se 27. travnja 1945. vratili članovi Oblasnog NOO-a te počeli organizirati novu vlast. Pazin je oslobođen 7. svibnja, a istoga dana predale su se njemačke snage u Puli.

U NOB-u su sudjelovala 28 754 Istrana, od kojih je oko 5 000 poginulo u borbama. Istrani su se borili i u pet prekomorskih brigada, koje su iz Italije prešle u Jugoslaviju i sudjelovale u borbama za konačno oslobođenje. Bilo je oko 5 800 civilnih žrtava, a u logore je odvedeno 21 509 ljudi.

Istaknute osobe NOP-a i narodni heroji IstreUredi

Više informacijaUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 'Osnivanje Instituta dr. Franje Tuđmana jedini način da se razvije hrvatsko društvo', prema znanstvenoj ocjeni akademika HAZU Petra Strčića dnevno.hr, autor HINA, 11. svibnja 2013.
  2. Glas Istre Robert Frank: SERGIO RABAR Ja ne mrzim Talijane, ali u Istri se provodi talijanizacija. Politika IDS-a je pogubna. NJIMA NE TREBA HRVATSKA, 25. lipnja 2019. (pristupljeno 20. srpnja 2019.)

Vanjske povezniceUredi