Rječina (tal. Fiumara) je rijeka koja se u gradu Rijeci ulijeva u Jadransko more.

Rječina
rijeka
Ušće Rječine
Položaj
DržaveHrvatska
NaseljaRijeka
Fizikalne osobine
Duljinaoko 18,3[1] km
Površina porječja234,1[1] km2
Tok rijeke
Izvorpećina ispod strme litice brda Kičej
 • Nad. vis.325[1] m
 • Koord.45°25'30,40"N, 14°25'27,19"EUredite na Wikipodatcima
Ušće 
 • Koord.45°19'23,279"N, 14°26'39,887"EUredite na Wikipodatcima
Slijevjadranski
Ulijeva se uJadransko more

Autohtoni nazivi su Ričina ili Rečina (čak.) i Fiumara (fiumanski). U Starom vijeku naziva se Tarsia flumen (od keltskog tars=kanjon, klisura). G. Kobler spominje i naziv Phlawon (kelt. riječ za manju rijeku) te otud i njem. naziv za Rijeku u XV. st. St. Veit am Plawon.

Duga je oko 19 km,[1] korito joj je širine prosječno 9 - 16 m.[1] Izvire iz pećine na nadmorskoj visini od 325 m[1] ispod strme litice brda Kičeja (606 m n.m.). Do 1870. g izvirala je ispod susjednog vrha Podjavorja, no taj izvor se zatrpao zbog potresa u blizini Klane. Najveći pritoci su joj Sušica, Lužac, Zala, Zahumčica, Golubinka, Ričinica i Borovšćica no oni su uglavnom bujice i veći dio godine su suhi.

Rječina velikim dijelom teče kroz strmi kanjon. U Rijeci se račva na Mrtvi kanal (staro korito) i novo korito koje je napravljeno u 19. stoljeću.

Izvor Rječine se od 1915. koristi za vodoopskrbu Rijeke, a 1968. kod sela Valići izgrađena je brana za Hidroelektranu Rijeka i nastalo je istoimeno umjetno jezero.

Od znamenitosti poznat je obnovljeni Gašparov mlin u Martinovom Selu, koji se spominje u aktu iz 26. III. 1619. kojim nadbiskup Ferdinando dopušta nekom Gasparu Chnesichu produženje dozvole za zapljenu gdje se spominje i mlin na Rječini riječima "eine Mull am Flusse Pflaum".

Od faune najpoznatiji su potočna pastrva i riječni rak.

Rječina je kroz čitavu povijest srednjeg i novog vijeka bila granica prema Hrvatskoj osim za Jelačićeve okupacije Rijeke (1848. – 1868.) i partizanskog pripojenja Rijeke Hrvatskoj nakon II. svjetskog rata. Između 2 rata Rječina je bila granica između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije, tj. talijanske Rijeke (Fiume) i hrvatskog Sušaka.

 
Izvor Rječine

Vrela

uredi

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Rječina