Koptska katolička Crkva
Koptska katolička Crkva je Crkva aleksandrijskog obreda koja priznaje papu kao vrhovnog glavara. Nastala je kroz raskolom od Koptske Crkve. Sjedište patrijaršije je u Kairu, no najveći broj katoličkih Kopta se nalazi u gornjem Egiptu.
Povijest
urediNa vijeću u Firenci, 4. veljače 1442., koptska delegacija potpisuje Cantate Domino ('Pjevajte Gospodu'), dokument kojim priznaju formalno jedinstvo s Katoličkom Crkvom i rimskim biskupom. No, u Egiptu dokument nije imao puno učinka. 1600., katolički misionari, prije svega franjevci, počinju dolaziti do Kopta. 1630. godine osniva se misija Kapucinskog reda u Kairu. 1675. također dolaze i isusovci[1] 1713., koptski patrijarh Aleksandrije ponovno odlazi u Rim, ali kao i 1442., bez puno učinka.
Sveta Stolica formalno uspostavlja patrijaršiju za koptske katolike 1824. godine, a 1829. Osmansko carstvo dopušta Koptskoj katoličkoj Crkvi gradnju vjerskih objekata. Papa Lav XIII., zbog velikog broja vjernika, 1895. ponovno uspostavlja patrijaršiju, te 1899. ustoličava biskupa Ćirila Makariosa kao patrijarha aleksandrijskih Kopta, uzimajući ime Ćiril II. Nakon abdikacije Ćirila II. 1908., pozicija patrijarha ostaje prazna do 1947.
Vjerske družbe
urediIako Koptska katolička Crkva nema samostane, umjesto njih ima redovničke družbe, kao što su tri ženske zajednice: Sestre Presvetog Srca Isusova, Koptske sestare Isusa i Marije te Provincija Malih sestara Isusa.[2]
Naobrazba i zdravstvo
urediVećina kandidata za svećenike se obučavaju u Patrijarhalnom sjemeništu sv. Lava, u predgrađu Kaira. Više od 100 koptskih župa upravljaju osnovnim školama, a neke imaju i srednje škole. Crkva održava bolnicu, brojne ambulante i klinike, te nekoliko sirotišta.
Izvori
uredi- ↑ Roberson, Ronald G. The Coptic Catholic Church. Eastern Catholic Churches. Catholic Near East Welfare Association. Pristupljeno 28. svibnja 2015.
- ↑ Roberson, Ronald G. The Eastern Catholic Churches 2010 (PDF). Eastern Catholic Churches Statistics. Catholic Near East Welfare Association. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. rujna 2015. Pristupljeno 28. svibnja 2015.