Otvori glavni izbornik
Koptski križ

Koptska katolička Crkva je Crkva aleksandrijskog obreda koja priznaje papu kao vrhovnog glavara. Nastala je kroz šizmu od Koptske Crkve. Sjedište patrijaršije je u Kairu, no najveća koncentracija katoličkih Kopta se nalazi u gornjem Egiptu.

PovijestUredi

Na vijeću u Firenci, 4. veljače 1442., koptska delegacija potpisuje "Cantate Domino", dokument kojim priznaju formalno jedinstvo s Katoličkom Crkvom i biskupom Rima. No u Egiptu dokument nije imao puno učinka. 1600., katolički misionari, prije svega franjevci, počinju dolaziti do Kopta. 1630. godine, osniva se misija Kapucinskog reda u Kairu. 1675. također dolaze i isusovci[1] 1713., koptski patrijarh Aleksandrije ponovno odlazi u Rim, ali kao i 1442., bez puno učinka. Sveta stolica formalno uspostavlja patrijaršiju za koptske katolike 1824. godine., a 1829. Otomansko carstvo dopušta Koptskoj katoličkoj Crkvi gradnju vjerskih objekata. Papa Lav XIII., zbog velikog broja vjernika, 1895. ponovno uspostavlja patrijaršiju, te 1899. ustoličava biskupa Ćirila Makariosa kao patrijarha aleksandrijskih Kopta, uzimajući ime Ćiril II. Nakon abdikacije Ćirila II. 1908., pozicija patrijarha ostaje prazna do 1947.

Vjerski redoviUredi

Iako Koptska katolička Crkva nema samostane, umjesto njih ima vjerske kongregacije, kao što su tri zajednice za žene: Sestre Presvetog Srca Isusova, Koptske sestare Isusa i Marije i Provincija Malih sestara Isusa.[2]

Naobrazba i zdravstvoUredi

Većina kandidata za svećenike se obučavaju u Patrijarhalnom sjemeništu sv. Lava, u predgrađu Kaira. Više od 100 koptskih župa upravljaju osnovnim školama, a neke imaju i srednje škole. Crkva održava bolnicu, brojne medicinske ambulante i klinike, te nekoliko sirotišta.

IzvoriUredi

  1. Roberson, Ronald G.. The Coptic Catholic Church. Eastern Catholic Churches. Catholic Near East Welfare Association pristupljeno 28. svibnja 2015.
  2. Roberson, Ronald G.. The Eastern Catholic Churches 2010. Eastern Catholic Churches Statistics. Catholic Near East Welfare Association pristupljeno 28. svibnja 2015.

Vanjske povezniceUredi