Kršćanluk
Kršćanluk ili kršćanski režim (tal. cristianità, njem. Christenheit eng. Christendom) je pojam koji ukazuje na način na koji se u određenom povijesnom razdoblju konkretno predstavlja kršćanski kulturološki identitet, ne toliko zbog sadržaja vjere pojedinih vjernika, koliko kao društveni fenomen i skup struktura i institucija. On predstavlja društveni ustroj ili režim kroz kršćansku kulturu bez posebnog naglaska na stvarnu vjeru i evanđelje.
Pod kršćanlukom, dakle, možemo podrazumijevati skup različitih društava ili država koje su sebe definirale kao kršćanske, zajedno s njihovim kulturološkim karakteristikama.
Pojam kršćanluka stoga se vrlo malo poklapa s konceptom kršćanstva, jer se prvi odnosi na društveni fenomen, a drugi na religiju.
U suvremenom pluralnom i sekularnom društvu, u kojemu kršćani nisu jedini koji stvaraju kulturu, ovakav ustroj više nije prihvaćen, a odbacila ga je više puta i sama Katolička crkva[1]. Razlog tomu je što nisu države ili kontinenti kršćanski nego su određene osobe kršćani. Osobama se naviješta evanđelje, ne državama.
Hrvatski izraz "kršćanluk" uredi
Talijanski izraz cristianità, njemački Christenheit, engleski Christendom, je pojam koji se u hrvatskom pogrešno prevodi kao "kršćanstvo". Kršćanstvo je na talijanskom cristianesimo, na njemačkom Christentum, a na engleskom christianity.
U hrvatskom jeziku staru kovanicu "kršćanluk" za prijevod s talijanskog cristianità ili s latinskog christianitas (također societas christiana, ecclesia militans) koristili su i neki stari molitvenici na hrvatskom jeziku. Primjerice, molitvena knjiga "Vrata nebeska"[2] iz devetnaestog stoljeća[2], autora Stipana Grdenića.
Od suvremenih autora kovanicu "kršćanluk" koristili su Stjepan Kušar[3], Ivan Šarčević[4][5], Ivica Huljev[6], Tomislav Ivančić[7] i drugi.
Historiografija uredi
Osobito se na području historiografije govori o kršćanluku ili "kršćanskom svijetu", to jest državama s ustrojem kršćanluka, a to se odnosi na svako konkretno i političko ostvarenje kršćanske religije u organiziranom društvenom kontekstu. U zapadnoj Europi, jedini potpuno dovršeni oblik kršćanluka bila je teokracija koja se postupno konsolidirala počevši od pokrštavanja Rimskog Carstva i "barbarskih" naroda, pa sve do njegovog raspada s protestantskom reformacijom: u ovom povijesnom razdoblju, koje se otprilike podudara s takozvanim srednjim vijekom, postoji više ili manje potpuno preklapanje između Crkve i "države", religije i politike, vjerske vlasti i građanske moći.
Nekako analogno ovom srednjovjekovnom kršćanluku bilo je stanje nekih kraljevstava izvan granica Rimskog i Bizantskog carstva, poput Armenije ili Etiopije, koje su vrlo brzo učinile kršćanstvo svojom državnom religijom i glavnim ujedinjujućim čimbenikom društva: "kršćanin" i "podanik" tako su postali dva preklapajuća pojma, te dva neophodna uvjeta za smatranje nekoga pripadnikom društvene zajednice i nositeljem prava i dužnosti subjekta.
Takozvani "srednjovjekovni kršćanluk" uredi
U europskom kontekstu, jedini dovršeni oblik kršćanstva bilo je takozvani srednjovjekovni kršćanluk, čiji se počeci mogu poklapati sa Solunskim ediktom (kojim je kršćanstvo postalo službena religija Rimskog Carstva), a njegovo puno ispunjenje Karolinško Carstvo i Sveto Rimsko Carstvo[8]. "Kršćanski režim" ili "kršćanska država" su se raspali s protestantskom reformacijom i posljedičnim religijskim ratovima, kada je poslušnost rimskoj stolici prestala biti faktor ujedinjenja Europe.
Katolička crkva je nekoliko stoljeća, u određenom smislu, nastavljala gledati na srednji vijek kao na idealno doba, pravi model koji treba oponašati ili barem biti njime inspiriran. Tako je još papa Lav XIII., dakle dosta prije Drugog vatikanskog koncila, smatrao:
»Već je postojalo vrijeme kada je filozofija Evanđelja upravljala državama, kada su snaga i suvereni utjecaj kršćanskog duha dobro ušli u zakone, institucije, običaje naroda, u sve poretke i pore države; kada je Religija Isusa Krista, čvrsto postavljena u onom časnom stupnju, koji joj je odgovarao, cvjetala u sjeni naklonosti Prinčeva i dužne zaštite vlastodržaca, kada su svećenstvo i carstvo išli u skladu, avanturistički među sobom stegnuti prijateljskim uzvraćanjem usluga. Ovako uređeno društvo je urodilo plodovima koji se ne mogu smatrati dragocjenijima, na koje sjećanje traje i trajat će, povjereno nebrojenim povijesnim spomenicima, koje nikakva neprijateljska umjetnost neće moći iskriviti i zamagliti. (Papa Lav XIII., enciklika "Immortale Dei")«Opis srednjeg vijeka koji je dao Lav XIII. podudara se, zapravo, s idealnom vizijom "države kršćanskog režima": civilizacije u kojoj "snaga i suvereni utjecaj kršćanskog duha dobro ulazi u zakone, institucije, običaje naroda, u svim redovima i porama države”.
U stvari, međutim, očito je da se na ovaj opis ostvarenog kršćanluka mogu podvrgnuti dvije vrste kritike:
- s jedne strane, većina suvremenih povjesničara prigovara da je ova slika potpuno kršćanskog srednjeg vijeka iskrivljena vizija stvarnosti, a srednji vijek je bio mnogo manje jedinstven, monolitan, nego što bi se željelo vjerovati; ideologija prema kojoj je postojalo povijesno razdoblje u kojem je civilizacija bila potpuno kristijanizirana bila je više u službi neo-guelfstičkih (Parte Guelfa) ideala devetnaestog stoljeća nego historiografskog čitanja koje je nastojalo shvatiti složenost svakog povijesnog fenomena;
- s druge strane, također mnogi kršćanski mislioci (posebno koji pripadaju evangeličkom svijetu ili onima koji se ne slažu s katoličanstvom) prigovaraju da je ostvarenje potpunog kršćanstva uključivalo poricanje različitih vrijednosti vlastitih samom kršćanstvu. Kao primjeri nasilnih i na kraju antikršćanskih konkretizacija pokušaja stvaranja prisilno kršćanskog društva, režima ili kršćanluka, daju se: križarski ratovi, inkvizicija i represija nad hereticima, formuliranje statuta i građanskih zakona koji diskriminiraju Židove, progoni homoseksualaca.
Nakon Drugog vatikanskog koncila, Katolička crkva priznaje sekularno i pluralno društvo. Sam je koncil bio određena vrsta dijaloga sa suvremenim društvom u kojemu više nema nekadašnje prevlasti samo jednih. Stoga danas papa Franjo ne ponavlja nekadašnje iluzionističke vizije, nego kaže[9][10][1]:
»Braćo i sestre, mi nismo više u kršćanluku! Danas više nismo jedini koji kreiraju kulturu, nismo ni prvi ni najslušaniji. Stoga nam je potrebna promjena pastoralnog mentaliteta, što ne znači prijelaz na relativistički pastoral. Više nismo u režimu kršćanluka jer vjera – osobito u Europi, ali i na velikom dijelu Zapada – više ne predstavlja očitu pretpostavku zajedničkog života. (Papa Franjo, Govor Rimskoj Kuriji, 21. prosinca 2019.)«Izvori uredi
- ↑ a b Alla Curia Romana, in occasione della presentazione degli auguri natalizi (21 dicembre 2019) | Francesco. www.vatican.va. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
- ↑ a b Kuna, Marijana. 22. ožujka 2022. Molitvenici koji su se koristili u Baranjskom Petrovom Selu krajem 19. i početkom 20. stoljeća (PDF). Godišnjak Ogranka Matice hrvatske u Belom Manastiru. 11/2014: 12–31
- ↑ Kušar, Stjepan. 1996. Djelomično prihvaćanje vjere - kršćanstvo po izboru. Bogoslovska smotra. 66 (2–3): 319–345. ISSN 0352-3101
- ↑ Ivan Lovrenović - Fra Ivan Šarčević, Povijesno-teološko utemeljenje međureligijskog dijaloga bosanskih franjevaca. ivanlovrenovic.com. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
- ↑ Dubrovnik: Tribina „(A)politična vjera: kršćani u političkom prostoru". IKA. 21. srpnja 2021. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
- ↑ Huljev, Don Ivica. KUDA S KRŠĆANSKOM INICIJACIJOM?. Kroz Samariju. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
- ↑ Hagioterapija Molitva Tomislav Ivančić Vjeronauk. www.vjera.pondi.hr. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
- ↑ Katherine Allen Smith, Scott Wells, Negotiating Community and Difference in Medieval Europe: Gender, Power, Patronage and the Authority of Religion in Latin Christendom, 9004171258, 9789004171251, Brill, 2009.
- ↑ L'annuncio del Vangelo nel mondo secolarizzato - Vatican News. www.vaticannews.va (talijanski). 23. prosinca 2019. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
- ↑ fratellanzaumana. 24. prosinca 2019. Naviještanje Evanđelja u sekulariziranom svijetu. Pristupljeno 22. ožujka 2022.