Kuna (NDH)
Korisnik | ![]() |
Oznaka | Kn |
Kovanice | 2 kune |
Novčanice | 50 banica (oznaka b), 1, 2, 10, 20, 50, 100, 500, 1000, 5000 kuna |
Kuna je od 1941. do 1945. bila valuta Nezavisne Države Hrvatske. Uvedena je kao sredstvo plaćanja 8. srpnja 1941. godine. Dijelila se na 100 banica. Privremeno su u platnom prometu bile i novčanice talijanske lire i njemačke novčanice "Reichskreditkassenschein" tiskane isključivo za upotrebu u okupiranim zemljama, a koje nisu bile zakonsko sredstvo plaćanja na državnom teritoriju njemačkog Trećeg Reicha[1], do 31.12. 1941. odnosno 23.8. 1941., a nakon toga kuna je bila jedino i isključivo zakonito sredstvo plaćanja. Sitni kovani novac bivše Kraljevine Jugoslavije bio je zakonskim platežnim sredstvom do 31. prosinca 1942. godine.
Kunu su jugoslavenske komunističke vlasti povukle iz optjecaja u razdoblju od 30. lipnja do 9. srpnja 1945.
Novčanice (kune) u prometu: 50 banica (kratica b), 1 i 2 Kn (25. rujna 1942.) 10 Kn (30. kolovoza 1941.) 50, 100, 500 i 1000 Kn (26. svibnja 1941.) 5000 Kn (15. srpnja 1943.) 1000 i 5000 Kn (1. rujna 1943.)
Novčanice kune koje zbog ratnih okolnosti nisu izdane, a u potpunosti su bile izrađene: 100 i 500 Kn (1. rujna 1943.) 20 i 50 Kn (15. siječnja 1944.)
Novčanice u planu: 10.000 Kn (1. rujna 1943.) nacrt nepoznat, do kraja rata nije bila naručena u tiskari u Leipzigu. 50.000 Kn (28. veljače 1945.) nacrt izrađen, do kraja rata nije bila naručena u tiskari u Leipzigu.
Uporabom dinara preostalih iz Kraljevine Jugoslavije nanijete su mnoge štete na početku, jer zbog poroznosti granice prema Srbiji nije bilo moguće nadzirati veličinu emisije novca.
Tečaj kune 1941. − 1945. u odnosu na njemačku RM (Reichsmarku) bio je fiksan 20 Kn za 1 RM (1 USD = 2,50 RM ili 50 Kn. Od jeseni 1942. za doznake iz svijeta građanima i vojnicima na službi u Wehrmachtu primjenjivan tečaj 40 Kn = 1 RM, od proljeća 1943. 60 Kn = 1 RM, od jeseni 1944. do 8. 5. 1945. 120 Kn = 1 RM. Tijekom zamjene kune za novi Jugoslavenski dinar 1945., kune su se mijenjale u omjeru 7 dinara za 1000 kuna u Hrvatskoj i BiH (do najviše 3500 dinara), a u dijelu Srijema koji je pripao Srbiji, 25 dinara za 1000 kuna (do najviše 5000 dinara).[2][ovo treba unijeti u članku kako se favoriziralo Srbiju u Jugoslaviji!]
NovčaniceUredi
KovaniceUredi
Izgled | Nominalna vrijednost | Nadnevak izdavanja | Dimenzije | Napomena | |
---|---|---|---|---|---|
![]() |
![]() |
2 kune | 1941. |
Probni odljevi kovanicaUredi
Izgled | Nominalna vrijednost | Nadnevak izdavanja | Dimenzije | Napomena | |
---|---|---|---|---|---|
![]() |
![]() |
0,25 kuna | 1941. | ||
![]() |
50 banica | 1941. | |||
![]() |
![]() |
50 banica | 1941. | ||
![]() |
![]() |
1 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
1 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
1 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
1 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
2 kune | 1941. | ||
![]() |
![]() |
2 kune | 1941. | ||
![]() |
2 kune | 1941. | |||
![]() |
2 kune | 1941. | |||
![]() |
5 kuna | 1934. | Hrvatska revolucionarna organizacija "Ustaša" je izdala ovaj novac povodom 5. godišnjice osnutka ustaškog pokreta, 7 godina prije uspostave NDH. Time su hrvatski rodoljubi u izgonstvu i egzilu pred velikosrpskom politikom Kraljevine Jugoslavije svoju političku borbu nastavili između ostaloga i izradom prvog, jubilarnog novca. Na reversu (zadnja strana) kovanice se nalazio hrvatski grb (u vidu šahovnice s prvim neišaranim, dakle praznim poljem u lijevom gornjem uglu) u okviru od klasja žita s tekstom “ZA NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU”. Kovanice su bile iskovane najvjerovatnije u Berlinu (Njemačka) iz srebra čistoće Ag 900/1000, zupčastog ruba, promjera 23 mm, te težine 4,34 grama.[3] Postoje i probni otkovi u bronci i leguri bakra i nikla.[4] | ||
![]() |
![]() |
5 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
10 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
500 kuna | 1941. | ||
![]() |
![]() |
500 kuna | 1941. |
IzvoriUredi
- ↑ Njemačke novčanice Reichskreditkassenschein – sredstvo plaćanja u NDH]
- ↑ Promjene domaće valute u dvadesetom stoljeću]
- ↑ Probni kovani novac NDH]
- ↑ Viščević, Zlatko, Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, 2. izdanje, vlastita naklada, Rijeka, 2011., str. 216