Ljekovita potočarka

Ljekovita potočarka (potočarka, gorušica vodena, dragušac, vodena kreša, lat.: Nasturtium officinale) brzorastuća poluvodena biljka iz porodice Brassicaceae. Biljka je udomaćena u Europi, sjevernoj Africi i Aziji, i jedno je od najstarijih vrsta povrća koje je čovjek koristio (brali su je već stari Grci i Rimljani). Stručak je biljke šupalj i pliva na vodi. Cvjetovi su sitni i bijele boje. Biljka se koristi i u narodnoj medicini. Postoji i više kultiviranih odlika ove biljke. Uzgaja se od 1650. (Njemačka, Erfurt). Kod nas se uzgoj preporuča od 1878. godine.[1] Biljka sadrži više vitamina C od naranče, više kalcija od mlijeka i više željeza od špinata.

Ljekovita potočarka
Ljekovita potočarka
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Brassicales
Porodica:Brassicaceae
Tribus:Cardamineae
Rod:Nasturtium
Vrsta:N. officinale
Dvojno ime
Nasturtium officinale
W.T. Aiton, 1812
Baze podataka

Prehrambena vrijednost

uredi

Ljekovita potočarka sadrži gorke tvari, tanin, šećer, eterično ulje, rafanol, vitamine A, B1, B2, C i E, mineralne tvari poput željeza, joda, fosfora, kalcija. 100 gr svježeg lista daje 19 kilokalorija – 93,3 % vode, 2,2 gr bjelančevina, 0,3 gr masti, te 3 gr ugljikohidrata. Od minerala sadrži 151 mg kalcija, 54 mg fosfora, 1,7 mg željeza, 52 mg natrija i 282 mg kalija. Od vitamina sadrži 2940 µg beta-karotena, 0,08 mg tiamina (B1), 0,16 mg riboflavin (B2), 0,9 mg niacina i 79 mg vitamina C.[2]

Primjena u narodnoj medicini

uredi

Zahvaljujući svojim svojstvima potočarka se naširoko koristi u medicinskoj praksi, propisan je lijek za metaboličke poremećaje, čišćenje i poboljšanje krvi kao i za iskašljavanje te kao diuretičko sredstvo, za groznice i skorbut. Koristi se isključivo svježa biljka.

U narodnoj medicini koristi se kao sedativ kod živčanih bolesti. Sok biljke primjenjuje se izvana kod opeklina, lipoma, bradavica, polipa; iznutra kod bolesti štitne žlijezde, jetre, žučnih i mokraćnih kamenaca, anemije, kožnih bolesti, reumatizma, gihta, diabetes mellitusa .[3] Prema nekim novijim istraživanjima biljka bi mogla biti od pomoći i kod nekih onkoloških oboljenja.[4]

Vanjske poveznice

uredi

Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.

Vanjske poveznice

uredi

PFAF database Nasturtium officinaleArhivirana inačica izvorne stranice od 30. studenoga 2012. (Wayback Machine)

Izvori

uredi
  1. Krempler,P. Povrćarstvo,Zagreb 1878.
  2. J. A. Herzog, J. A. Ayensu, E. S. Ayensu: Medicinal Plants of China. Reference Publications Inc. 1985, ISBN 0-917256-20-4.
  3. Dudčenko,L.G.,Kozjakov,A.S.,Krivenko,V.V. Prjano aromatičeskie i prjano vkusovie rastenija,Kijev 1989.,str.83
  4. https://www.agroportal.hr/najnovije/27326 Pristupljeno 26.03.2021.