Otvori glavni izbornik

Ljekovita potočarka

Ljekovita potočarka (potočarka; Nasturtium officinale) brzorastuća poluvodena biljka iz porodice Brassicaceae. Biljka je udomaćena u Europi, sjevernoj Africi i Aziji, te je jedno od najstarijih vrsta povrća koje je čovjek koristio (sabirali su je već stari Grci i Rimljani). Stručak je biljke šupalj, te pliva na vodi. Cvjetovi su sitni i bijele boje. Biljka se koristi i u narodnoj medicini. Postoji i više kultiviranih odlika ove biljke. Uzgaja se od 1650.(Njemačka,Erfurt). Kod nas se uzgoj preporuča od 1878. godine.[1]Biljka sadrži više vitamina C nego naranče, te više kalcija nego mlijeko i više željeza nego špinat.

Ljekovita potočarka
Ljekovita potočarka
Ljekovita potočarka
Status zaštite
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Brassicales
Porodica: Brassicaceae
Rod: Nasturtium
Vrsta: N. officinale
Dvojno ime
Nasturtium officinale
W.T. Aiton, 1812

Prehrambena vrijednostUredi

Ljekovita potočarka sadrži gorke tvari, tanin, šećer, eterično ulje, rafanol, vitamine A, B1, B2, C i E, mineralne tvari poput željeza, joda, fosfora, kalcija. 100 gr svježeg lista daje 19 kalorija - 93,3 % vode, 2,2 gr bjelančevina, 0,3 gr masti, te 3 gr ugljikohidrata. Od minerala sadrži 151 mg kalcija, 54 mg fosfora, 1,7 mg željeza, 52 mg natrija i 282 mg kalija. Od vitamina sadrži 2940 µg beta-karotena, 0,08 mg tiamina (B1), 0,16 mg riboflavin (B2), 0,9 mg niacina i 79 mg C [2].

Primjena u narodnoj mediciniUredi

Zahvaljujući svojim svojstvima potočarka se naširoko koristi u medicinskoj praksi, to je propisan lijekza metaboličke poremećaje, čišćenje i poboljšanje krvi kao i za iskašljavanje i kao diuretičko sredstvo, za groznice i skorbut . U narodnoj medicini koristi se kao sedativ kod živčanih bolesti. Sok od biljke primjenjuje se izvana kod opeklina , lipoma , bradavica , polipa ; iznutra kod bolesti štitne žlijezde , jetre , žučnih i mokraćnih kamenaca, anemije , kožnih bolesti, reumatizma , gihta , diabetes mellitusa .[3]

Vanjske povezniceUredi

Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.

Vanjske povezniceUredi

IzvoriUredi

  1. Krempler,P. Povrćarstvo,Zagreb 1878.
  2. J. A. Herzog, J. A. Ayensu, E. S. Ayensu: Medicinal Plants of China. Reference Publications Inc. 1985, ISBN 0-917256-20-4.
  3. Dudčenko,L.G.,Kozjakov,A.S.,Krivenko,V.V. Prjano aromatičeskie i prjano vkusovie rastenija,Kijev 1989.,str.83