Logor Knićanin (Rudolfsgnad)

Koncentracijski logor Knićanin (Rudolfsgnad) ili Sabirni logor Knićanin bio je jugokomunistički koncentracijski logor nakon završetka Drugog svjetskog rata. Osnovala ga je Jugoslavenska vlast u Knićaninu u listopadu 1945.[1][2][3]

Spomenik na rubu njemačkog groblja

Koncentracijski logor je bio korišten za starosjedilačke njemačke žene, djecu i starijie osobe iz Vojvodine (većinom iz srednjeg i južnog Banata). Prosječan broj ljudi unutar logora bio je 17.200, a najveći broj je 20.500.[2][4][5]

Procjenjuje se da oko 13.000 ljudi ubijeno ili umrlo u logoru, od kojih su 7.767 slučajeva smrti dokumentirano.[6]

Nakon raspuštanja logora Nijemcima starosjediocima je oduzeta imovina i naseljene su srpske obitelji iz BiH, Hrvatske i Crne Gore.

Spomen ploča za žrtve iz masovne grobnice u blizini je izgrađena u 1998. s natpisom na srpskom i njemačkom jeziku.

Logor je raspušten u ožujku 1948. nakon (ukupno 29 mjeseci ili 880 dana).

Povezani članci

uredi

Izvori

uredi
  1. Völkermord der Tito-Partisanen 1944-1948, Österreichische Historiker-Arbeitsgemeinschaft für Kärnten und Steiermark, Graz, 1990, ISBN 3-925921-08-7, S. 169ff
  2. a b Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band 3, Donauschwäbisches Archiv München, 1995, ISBN 3-926276-21-5, S. 234ff
  3. Rede des österreichischen Historikers Dr. Georg Wildmann im Abgeordnetenhaus von Berlin. am 24. November 2004 (Str. 5) (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 9. listopada 2007. Pristupljeno 11. listopada 2009. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Stefanovic, Nenad, Ein Volk an der Donau, Donauschwäbische Kulturstiftung, München, 1999, ISBN 3-926276-41-X, S. 84ff
  5. Sper, Darko: Vojvodina Germans Seek Moral and Cultural RehabilitationArhivirana inačica izvorne stranice od 20. svibnja 2009. (Wayback Machine)
  6. Donauschwaben hoffen auf Papst-Besuch bei Gräbern[neaktivna poveznica]

Vanjske poveznice

uredi