Otvori glavni izbornik

Louis Althussse (Birmandreis, Alžir, 16. listopada 1918.-La Verrière, 22. listopada 1990. ) bio je francuski filozof i sociolog poznat po marksističkom pristupu u filozofiji.

Louis Althusse
Rođenje 16. listopada 1918.
Smrt 22. listopada 1990.
Narodnost Francuz
Polje Filozofija
sociologija
Poznat po strukturalni marksizam

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Althusser je rođen u Alžiru 1918. no brzo s obitelji dolazi u Francusku. Na pariškom sveučilištu École normale supérieure počinje studij filozofije koji prekida radi sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu gdje biva i zarobljen. Studij završava tek 1947. te na istom sveučilištu počinje graditi nastavnu karijeru. Ratno iskuskustvo ga je promjenilo u načinu razmišljanja; prije rata smatrao se konzervativcem, no tijekom rata upoznao se s marksizmom te će nakon povratka iz rata postati jedan od vodećih francuskih marksista. Podržavao je rad francuske komunističke partije te je od 1984. njezin član.

Rat je utjecao i na njegovo psihičko stanje. Najtragičniji primjer je ubojstvo svoje žene 16. studenog 1980. zbog čega je završio i u psihijatrijskoj ustanovi nakon čega se nije pojavljivao u javnim krugovima. Iako je bio marksist i imao revolucionarne poglede na svijet, Althusse nije sudjelovao u velikim studentskim nemirima u Parizu 1968.[1]:150 No iako je bio psihički nestabilna osoba, Altusse je jako utjecao na mnoge suvremene filozofe.

Filozofski radUredi

Althusse ima drugačiji pristup maksizmu od ostalih. On smatra da je većina marksista pogrešno shvatila Marxove ideje te Althusse u svojim radovima pokušava ispraviti tu nepravdu. To se jasno može vidjeti u nekoliko Althusseovim glavnim idejama:

  • Althusse smatra kako se krivo tumači termin Baza i nadogradnja kod koji mogu opstati samo ako postoje radnici, sredstva za rad i vlasnici koji prisvajaju rezultate proizvodnje[1]":153. Althusse stoga polazi od stajališta kako zbog ekonomskog determinizma ove tri karakteristike se trebaju zamijeniti ideologijom i politikom.
  • Althusse ideologiju smatra kao stvarni društveni odnos, a ne kao iluziju.[2]:6
  • Na temelju Gramcijevog koncepta hegemonije, Althuse razvija termin ideološki aparat države prema koji, prema njemu, reproducira proizvodnju kako bi stvorili određenu hegemoniju u društvu. Kao primjere takvog aparata, navodi religijske i obrazovne institucije, medije, obitelj, političke stranek te sindikate.[2]:131
  • On smatra da pojedinci čine strukturu društvenih odnosa čime se odmiče od klasičnih marksističkih ideja o klasama kao skupovima pojedinaca.[2]:6

Upravo će ovo posljednje biti ključno za razvoj strukturalnog marksizma, čiji je Althusse jedan od začetnika. Strukturalni maksizam proučava nevidljive strukture u kapitalističkom društvu te pokušava dokazati kako u svijetu postoje strukture koje ograničavaju mišljenja pojedinca. Sljedbenici tog pravca privaćaju značaj ekonomije na način da ju prihvaćaju kao determinantu u društvu te smatraju kako politika i ideologija imaju relativnu autonomiju. Pojedinci i akteri samo popunjavaju takve strukture te su ograničeni njihovim pravilima. Rušenje stuktura i sistema treba biti usredotočeno na proturječu u sistemu, a ne na proturječja u kojima je pojedinac suočen.[1]:148

Popis djela [3]Uredi

  • Za Marxa, 1965.
  • Kako čitati Kapital, s Etienne Balibar, 1965.
  • Filozofija i spontana filozofija znanstvenika, 1967.
  • Lenjin i filozofija, 1969.
  • Elementi samokritike, 1974.
  • Budućnost traje dugo, posthumno 1992.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Ritzer, George "Suvremena sociologijska teorija", Zagreb, 1997., ISBN 953-137-096-X
  2. 2,0 2,1 2,2 Abercromie, Nicholas et al. "Rječnik sociologije", Zagreb, 2008., ISBN 978-953-222-278-4
  3. Popis prema enciklopedija.hr pristupljeno 14. veljače 2019.