Manastir Rakovica

Manastir Rakovica je manastir Srpske pravoslavne crkve, u okviru Beogradsko-karlovačke arhiepiskopije, smješten u beogradskom naselju Rakovica. Posvećen je arhanđelima Mihaelu i Gabrijelu.[1]

Manastir Rakovica

Osnivanje manastira se, po narodnoj predaji, veže za srpske kraljeve Stefana Dragutina[1] i Stefana Uroša II., no prema suvremenim dokumentima to je dovedno u pitanje. Manastir se spominje 1502. u putopisu Feliksa Petančića „Ranauicence monasterium“,[1] a kasnije se spominje i u turskim izvorima. Tijekom 16. stoljeća manastir je, s tadašnje lokacije u okolici sela Rakovica, premještan na lokaciju na kojoj se sada nalazi. Manastir je bio i razoren tijekom turskog pohoda na Beč 1592. godine. Zbog čestih je pljački manastir premještan na skrovitija mjesta, bliže šumi,[1] što mu je i sadašnja lokacija. Manastir je nakon toga još dva puta stradao. Prvi put tijekom Austrijsko-turskog rata (1737. – 1739.), a drugi put u razdoblju 1788. – 1790.

U manastiru je sahranjen Todor, sin Miloša Obrenovića, zbog čega je Miloš pružao veliku podršku njegovoj obnovi tijekom svoje vladavine, a kasnije i njegov sin, Mihailo Obrenović. Jedan od dijelova manastira se zove po Miloševoj supruzi Ljubici („Ljubičin konak“). U manastiru je sahranjen i Vasa Čarapić, jedan od vođa Prvog srpskog ustanka. Bivši srpski patrijarh Dimitrije sahranjen je u ovom manastiru 1930. godine, a i srpski patrijarh Pavle je izrazio želju da se njegovo tijelo položi u ovaj manastir, što mu je i ispunjeno.[2]

IzvoriUredi

  1. a b c d Lazić, Jovana. 15. lipnja 2007. Manastir Rakovica. Časopis „Pravoslavlje“. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2013. Pristupljeno 15. studenoga 2009.
  2. Tihi odlazak duhovnog vođe. Blic. 15. studenoga 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2009. Pristupljeno 2. siječnja 2010.