Mapuche, najznačajnije i najbrojnije pleme iz grupe Araukanaca nastanjeno u Čileu (Valle Central) i Argentini. Proučavao ih je hrvatski antropolog, filolog, civilni inženjer, povjesničar, filozof, istraživač i humanist Ivan Benigar,[1] koji je napisao rječnik njihovog jezika, i dobio nadimak "bijelog poglavice Mapuche Indijanaca".

Machi, šamanke iz plemena Mapuche
Mapuche muškarac
Mapuche žena.
Mapuche zastava

Ime uredi

Ime mapuche dolazi od riječi 'mapu' (tierra; zemlja) i che (gente; ljudi); odnosno gente de la tierra (=narod zemlje). Naziv Mapuche u suvremeno se vrijeme koristi da označi sva ostala srodna plemena porodice Araucanian.

 
Mapuche teritorij

Jezik uredi

Mapuche jezik, mapudungun, član je porodice Araucanian.

Povijest uredi

Mapuche zauzimaju središnje područje Araukanije i to od rijeke Bío Bío na sjeveru pa na jug do iza rijeke Toltén i narod su srodan plemenima Picunche koji živ od njih na sjeveru i Huilliche, koji žive njima na jugu. Najsnažniji među svim araukanskim plemenima, oni brane svoj teritorij od invazije bijelaca, sve do 1880-1882, kada su konačno poraženi i smješteni po malenim rezervatima nastalim na obiteljskom temelju. Znatan dio ih se iseljava i u Argentinu, gdje još imaju potomaka. Njihovim tradicionalnim agrarnim kulturama (kukuruz, grah, krumpir i quinoa), treba danas pridodati i pšenicu ječam i zob, kao i uzgoj stada konja, goveda i ovaca. Mladi Mapuči danas neprestano napuštaju svoje malene rezervate i odlaze na rad i u škole u Čileu i Argentini. Njihov broj u 21. stoljeću iznosi oko 1,400,000.

Život i običaji uredi

Mapuche su bili agtrikulturan narod koji je isprva bio pod utjecajem kulture Inka, a kasnije i Španjolaca. Uz ratarstvo poznavali su i obrte kao lončarstvo, tkanje i prerađivanje kovina. Duhovna kultura bogata je mitovima i raznim fantastičnim bićima koja 'preživljavaju' kroz usmenu predaju, a posvećene su poglavito magiji. Vjerovali su u vrhovno biće Guinechén, gospodara koji upravlja prirodnim silama i daje život ljudima i životinjama. Mitologija je naravno i pod utjecajem pristiglih Španjolaca, pa je danas više nemoguće sve razlučiti što pripada izvorno Araukancima, a što je došlo pod utjecajem Inka i Španjolaca. Tu su još Guecefü, čije porijeklo nije utvrđeno, i kojemu su se priređivali zastrašujući magijski obredi. Bog Pillan, bio je uzročnik raznih katastrofa, kao što su poplave i vulkanske erupcije. Mapuči poznaju i cijeli niz raznih čudovišta iz pučkih priča. Tu treba spomenuti ljudoždersku sipu poznatu kao Cuero, sipu Trelquehuecuve, vrstu cuera koji se sunča na obalama i ubija sve što joj se približi. Huecú je još jedna vrsta sipe, što u njihovim pričama živi u jezerima, te odvlači ljude u dubinu i proždire. ostala bića iz mašte su Huallepén, vodozemac s telećom glavom; Camahueto, divovski morski konjic Chilote Indijanaca; Chonchon, čudovište oblika ljudske glave, dugih ušiju, koji po noći oblijeće oko kuća bolesnika. Njegov krik znak je smrti. Šamanski obredi provodili su se javno, a šamanizam je duboko ukorijenjen među njima. Šaman je upućen u stvari kao što je liječenje bolesti i dozivanje kiše. Kao uzrok bolesti navodi se ili opsjednutost kakvim zloduhom ili prodorom stranog tijela, što može dovesti do gubitka duše. Šaman je u vezi s nadnaravnim bićima koji mu daje snagu da otjera zlog duha, a može mu pomoći u duh nekog mrtvog šamana. Šaman Araukanaca skloni su zanosu, danas su to dosta često žene, a kao i kod sibirskih Čukča ili sjevernoameričkih Illinoisa, šaman-machi, bio je homoseksualac koji je mogao imati i muža. Prilikom posvećenja šamana, i učitelji i neofiti bosonogi gaze po vatri bez ikakvih tragova opeklina, a prema Rosalesu u 'Historia general del regno de Chile' , u svesku i na 168 stranici se navodi kako učitelj probada neofita štapom koji mu izlazi kroz hrptenicu, bez tragova boli i krvi. Nešto slično nalazimo i kod derviša (vidiArhivirana inačica izvorne stranice od 20. ožujka 2007. (Wayback Machine)), koji se za vrijeme transa bez tragova boli i krvi probadaju noževima i drugim oštrim predmetima.

Tradicionalna Mapuche-kuća je ruca ili ruka (vidiArhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2007. (Wayback Machine)), drvena koliba prekrivena slamom, u španjolsko doba, bijahu dosta udaljene jedna od drugih, no kasnije zbog ratnih uzroka počinju stvarati manja sela, okružena i zaštićena palisadama. U stara vremena tradicionalna odjeća je vunena chamal za muškarce i küpam ili quipan za žene, crne tunike kojim se opaše tijelo. Küpam Mapučkinje iznad jednog ramena pričvrste iglom, prolazi ispod drugog ramena i visi do stopala. Ramena su prekrivena šalom i na prsima pričvršćen srebrnim tupu-om (vidi), iglom za pričvršćivanje šala. Srebrni ornamenti su veoma omiljeni kod žena, napose prilikom raznih festivala.

U analizi čilskih vrsta obitelji, razlikuje se četiri vrste: mapucheanska, hrvatska, židovska i europljanska.[2][3]

Izvori uredi

  1. HICArhivirana inačica izvorne stranice od 10. travnja 2008. (Wayback Machine) Hrvati izvan domovine
  2. El Canillita DigitalArhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2012. (Wayback Machine) Gaspar Glavich: La familia en Chile: de los Mapuches a los croatas, los judíos y los europeos (vrsta obitelji u Čileu: mapucheanska i hrvatska, židovska i europska)
  3. Tipos de familia en Chile: De los mapuches a los croatas, los judíos y los europeosArhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2009. (Wayback Machine) (vrsta obitelji u Čileu: mapucheanska i hrvatska, židovska i europska) ( (PDF)) (poveznica neaktivna)

Literatura uredi

  • Jaña D.; Las estructuras religiosas Mapuche-Pehuenche y su influencia en las acciones locales, Abisua, Panama, febrero ’98.
  • Faron, Louis (1968). The Mapuche Indians of Chile. New York: Holt, Rinehart & Winston.
  • Cooper, John (1946). "The Araucanians." In Handbook of South American Indians, edited by Julian Steward. Vol. 2, The Andean Civilizations, 687-766. Bureau of American Ethnology Bulletin 143. Washington, D.C.: Smithsonian Institution

Vanjske poveznice uredi