Igrao za Đakovo.
U Estoniji je 2006. osvojio zlato na europskom prvenstvu igrača do 18 godina, momčad je vodio Irfan Smajlagić, a u toj su momčadi igrali najbolji vratar prvenstva Ivan Pešić, najbolji rukometaš i najbolji srednji vanjski Domagoj Duvnjak, pa Goran Delić, Luka Raković, Ivan Vidaković, Josip Crnić, Manuel Štrlek, Ivan Sever, Dinko Vuleta, Igor Karačić, Dario Herman, Oleg Polanec, Josip Ilić, Hrvoje Tojčić i Dino Rački.[2]
Član srebrne mlade reprezentacije Domagoja Duvnjaka. S mladom reprezentacijom 2007. osvojio je srebro. Hrvatska mlada reprezentacija je za taj uspjeh dobila Nagradu Dražen Petrović.
Bio je vratar s velikom perspektivom.[3]
2010. ostavio se rukometa. Na nagovor ljudi iz RK Đakovo odlučio se za novi početak nakon što je četiri godine bio izvan rukometa.[4]
Tih godina bio je čudna odnosa prema rukometu, malo je branio, malo nije. 2015. je suigračima bio veliki poticaj, a domaću publiku je oduševljavao obranama, dok je bio neprimjetan na gostovanjima. Za Gagulića se zanimao Varaždin, rukometni klub koji jedini uz RK Dubravu, koji igrački koliko-toliko može nositi se nadmoćnom Zagrebu i Nexeu. parirati neprikosnovenom Zagrebu i Nexe-u, članovima SEHA ligi. Nakon povratka 2014., ljeta 2015. krenule su informacije da se odlučio oprostiti od rukometa.[3]
- ↑ Rukometstat.com Mario Gagulić (pristupljeno 15. ožujka 2017.)
- ↑ Večernji list Zvonimir Vukelić: Domagoj Duvnjak najbolji igrač i dodavač, Pešić najbolji vratar, 23. kolovoza 2010. (pristupljeno 15. ožujka 2017.)
- ↑ a b Drum.hr “Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo…” , 14. kolovoza 2015. (pristupljeno 15. ožujka 2017.)
- ↑ Glas Slavonije K. Lacković: Đakovčani u nastavak prvenstva bez Šunde, 31. siječnja 2014. (pristupljeno 15. ožujka 2017.)
