Otvori glavni izbornik

Hrvatska rukometna reprezentacija predstavlja Republiku Hrvatsku na međunarodnim natjecanjima u rukometu. Krovna organizacija je Hrvatski rukometni savez. Reprezentacija je u prošlosti predstavljala Nezavisnu Državu Hrvatsku u prijateljskoj utakmici velikog rukometa, odigranoj 14. lipnja 1942. u Budimpešti protiv Mađarske (0:9). Ova reprezentacija je odigrala samo tu jednu utakmicu, a ukinuta je 1945. godine nakon što je Hrvatska uključena u Drugu Jugoslaviju. Stoga u razdoblju od 1945. do 1991. godine Hrvatska nije nastupala samostalno, već su hrvatski igrači u velikom i malom rukometu igrali za jugoslavensku reprezentaciju. S tom reprezentacijom Hrvati su nastupili na 17 velikih natjecanja (OI, SP, EP) i 8 puta bili među 4 najbolje momčadi, osvojivši pritom 7 medalja i 3 zlata.

Hrvatska rukometna reprezentacija
Hrvatski rukometni savez.svg
Nadimak Kauboji, Pakleni
Rukometni savez Hrvatski rukometni savez
Izbornik Flag of Croatia.svg Lino Červar
Kapetan Flag of Croatia.svg Domagoj Duvnjak
Najviše nastupa Flag of Croatia.svg Igor Vori (225)
Najbolji strijelac Flag of Croatia.svg Mirza Džomba (667)
IHF-ina ljestvica 10.[1] (stanje {{{ažurirano}}})
Prvi dres
Drugi dres
Treći dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Croatia.svg Hrvatska 23:23 Japan Flag of Japan.svg
(Zagreb, 14. siječnja 1991.*)
*reprezentacija SR Hrvatske je odigrala odr. broj utakmica s drugim republikama i pokrajinama u SFRJ, no pitanje je jesu li za nju igrali najbolji igrači iz Hrvatske.
Najveća pobjeda
Flag of the United States.svg SAD 12:41 Hrvatska Flag of Croatia.svg
(Besançon, 24. siječnja 2001.)
Najveći poraz
Zastava Ruske Federacije.svg Rusija 29:14 Hrvatska Flag of Croatia.svg
(Merano, 3. lipnja 1998.)

Flag of Slovenia.svg Slovenija 32:17 Hrvatska Flag of Croatia.svg
(Kopar, 9. siječnja 2016.)

Rukometno SP
Nastupi 12 (prvi put 1995.)
Najbolji rezultat prvaci, Portugal 2003.
Europsko prvenstvo u rukometu
Nastupi 13 (prvi put 1994.)
Najbolji rezultat finalisti, 2008. i 2010.
Osvojene medalje
Olimpijske igre
zlato Atlanta 1996.
zlato Atena 2004.
bronca London 2012.
Svjetska prvenstva
srebro Island 1995.
zlato Portugal 2003.
srebro Tunis 2005.
srebro Hrvatska 2009.
bronca Španjolska 2013.
Europska prvenstva
bronca Portugal 1994.
srebro Norveška 2008.
srebro Austrija 2010.
bronca Srbija 2012.
bronca Poljska 2016.
Mediteranske igre
zlato Languedoc-Roussillon 1993.
zlato Bari 1997.
zlato Tunis 2001.
srebro Almería 2005.
srebro Mersin 2013.
zlato Tarragona 2018.
Svjetski kupovi
zlato Njemačka i Švedska 2006.
Svjetske lige
srebro Njemačka 1999.
Croatia kup
zlato Hrvatska 2000.
zlato Hrvatska 2005.
zlato Hrvatska i Slovenija 2006.
zlato Hrvatska i Slovenija 2007.
zlato Hrvatska i Slovenija 2008.
zlato Hrvatska 2012.
zlato Hrvatska 2015.
zlato Hrvatska 2017.
zlato Hrvatska 2019.
Tournoi de Paris
zlato Pariz 1997.
srebro Pariz 2011.
Ostali Turniri
srebro Australija 1999.
bronca Tunis 2000.
srebro Norveška 2002.
srebro Ukrajina 2002.
zlato Portugal 2003.
bronca Bosna i Hercegovina 2006.
srebro Austrija 2008.
zlato Austrija 2010.
bronca Norveška 2013.
bronca Švicarska 2014.
Vojna reprezentacija
Svjetske vojne igre
srebro Zagreb 1999.
Juniorska reprezentacija
Europska juniorska prvenstva
srebro Turska 2012.
Kadetska reprezentacija
Svjetska omladinska prvenstva
bronca Katar 2005.
srebro Bahrain 2007.
zlato Tunis 2009.
srebro Mađarska 2013.
Europska omladinska prvenstva
srebro Srbija i Crna Gora 2004.
zlato Estonija 2006.
zlato Crna Gora 2010.
srebro Hrvatska 2016.
Olimpijski festival europske mladeži
bronca Tampere 2009.
Rukometna reprezentacija gluhih
Olimpijske igre gluhih
bronca Sofija 1993.
srebro Kopenhagen 1997.
zlato Rim 2001.
zlato Melbourne 2005.
zlato Tajvan 2009.
zlato Sofija 2013.
Svjetska prvenstva gluhih
zlato Samsun 2014.
Europska prvenstva gluhih
bronca Reykjavik 1995.
zlato Bukurešt 2000.
zlato Istanbul 2005.
srebro Beograd 2008.
zlato Lignano 2012.
zlato Berlin 2016.
Rukomet na pijesku
Svjetske igre u rukometu na pijesku
bronca Duisburg 2005.
bronca Kaohšiung 2009.
bronca Cali 2013.
Svjetska prvenstva u rukometu na pijesku
zlato Španjolska 2008.
bronca Oman 2012.
srebro Brazil 2014.
zlato Mađarska 2016.
Europska prvenstva u rukometu na pijesku
srebro Italija 2007.
zlato Norveška 2009.
zlato Hrvatska 2011.
zlato Danska 2013.
zlato Španjolska 2015.

Moderna hrvatska reprezentacija je osnovana 1991. godine, nedugo nakon što je Hrvatska 1990. proglasila razdruženje od Jugoslavije, a 1992. godine službeno je postala članicom Međunarodne rukometne federacije (IHF-a) i Europske rukometne federacije (EHF-a). Svoje prve međunarodne natjecateljske utakmice reprezentacija Hrvatske odigrala je u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 1994., koje je ujedno označilo i njihov prvi nastup na nekom velikom rukometnom natjecanju. Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim rukometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo Olimpijske igre 2000. godine. Najveći uspjesi rukometne reprezentacije Hrvatske su 2 olimpijska zlata, olimpijska bronca, svjetsko zlato, 3 svjetska srebra, svjetska bronca, 2 europska srebra i 3 europske bronce.

Hrvatski rukometaši su od neovisnosti države, a zaključno sa SP 2019., sudjelovali na 31 velikom natjecanju (OI, SP, EP) i 18 puta igrali u polufinalu, osvojivši pritom 13 medalja i 3 zlata. Ako se u obzir uzme i 7 medalja koje je Hrvatska osvojila kao dio Jugoslavije, onda 20 medalja sa velikih natjecanja čini Hrvatsku trećom najtrofejnijom reprezentacijom u povijesti svjetskog rukometa (iza Njemačke sa 27 medalja i Švedske koja ih ima 23), a 6 zlatnih medalja je svrstava među 5 gigantskih zemalja svjetske rukometne povijesti, uz bok Njemačkoj (13 zlata), Francuskoj (11), Švedskoj (9) i Rusiji (8). Na velikim natjecanjima medalje je osvajalo 97 hrvatskih igrača i izbornika, pri čemu je osvojeno ukupno 275 medalja (65 zlata, 95 srebara i 115 bronci). Najviše medalja imaju Slavko Goluža, Blaženko Lacković i Igor Vori, svi po devet. Osam medalja ima rukometni Jordan Ivano Balić, najbolji rukometaš svijeta 2003. i 2006., te najbolji rukometaš svih vremena prema prema anketi IHF-a iz 2010.

Olimpijska rukometna zlata osvojena 1996. i 2004. godine i dan danas sjaje kao jedna od najvećih hrvatskih sportskih dostignuća ikad. Ta dva zlata, uz dva zlata koja su hrvatski rukometaši i izbornici osvajali 1972. i 1984. predstavljajući Jugoslaviju, izdvajaju Hrvatsku i Rusiju kao jedine dvije reprezentacije koje su četiri pute bile olimpijske pobjednice. S obzirom da je Rusija kao samostalna država osvojila samo jedan od tih naslova (ostala 3 kao dio SSSR-a ili ZND-a), hrvatska rukometna reprezentacija je najslavnija momčad u povijesti rukometnog olimpizma.

Hrvatska je već 16 godina uzastopno među 5 najboljih rukometnih reprezentacija na svijetu, te je najtrofejnija reprezentacija u povijesti hrvatskog sporta. Zahvaljujući uzastopnim uspjesima i atraktivnoj igri, hrvatski rukometaši su jedini sportaši u Hrvatskoj koji su se uspjeli po popularnosti približiti hrvatskim nogometašima. Zbog toga se rukomet često smatra neslužbenim nacionalnim sportom u Hrvatskoj. Reprezentacija se trenutačno nalazi na 3. mjestu neslužbene rang ljestvice najboljih svjetskih reprezentacija (objavljeno 30. lipnja 2013.), iza Danske i Francuske, a ispred Španjolske.[2] Susreti rukometnih, ali i nogometnih areprezentacija Francuske i Hrvatske od 1990-ih pa do danas se smatraju najvećim derbijem u svijetu rukometa i rukometnim klasikom te predstavljaju jedno od najvećih sportskih suparništava u svijetu.

Sadržaj

Osvojene medaljeUredi

Natjecanje       Ukupno
Olimpijske igre 2 0 1 3
Svjetska prvenstva 1 3 1 5
Europska prvenstva 0 2 3 5
Mediteranske igre 4 2 0 6
Ukupno 7 7 5 19

Hrvatski rukomet prije nastanka Republike Hrvatske (1904. - 1991.)Uredi

Rukomet u Austro-Ugarskoj Monarhiji (1904. - 1918.)Uredi

Riječ rukomet na hrvatskim prostorima je prvi put upotrijebio Franjo Bučar, opisujući njemačku igru Schleuderball u časopisu Sokol 1904. godine.[3] Najraniji dokumentirani oblici igranja rukometa na navedenim prostorima pojavljuju se 1911. u gimnaziji iz Pazina, što se između ostaloga može zahvaliti činjenici da su programi za školstvo u Istri, kao dijelu tadašnjeg Austrijskog Primorja, dolazili iz obrazovnog središta u Grazu.[4] U Hrvatskoj se u to vrijeme rukomet nalazio u programima srednjoškolskih završnih svečanosti. Bila je to neka vrsta hazene proširene iz Češke, odakle su je donijeli osječki i vukovarski studenti iz Praga.

Razdoblje između dvaju svjetskih ratova (1918. - 1941.)Uredi

U prvim počecima rukometa na hrvatskim prostorima se igrao veliki rukomet i mali rukomet. Učenike je ipak više privlačio veliki rukomet, jer se mali rukomet tada igrao na improviziranim igralištima bez pravih vrata, za razliku od velikog rukometa koji se igrao na postojećim nogometnim igralištima.[5] Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije je odigrana prva javna rukometna utakmica na hrvatskim prostorima i u širem susjedstvu. Bila je to utakmica velikog rukometa, a odigrana je u gimnaziji u Varaždinu 29. svibnja 1930. pod vodstvom nastavnika tjelesnog odgoja Zvonimira Suligoja. Od te utakmice, pa sve do 1950. godine, u Hrvatskoj i Jugoslaviji se javno igrao isključivo veliki rukomet, na nogometnom igralištu s jedanaest igrača sa svake strane. Pri gimnaziji u Zagrebu je 1. lipnja 1935. godine otvoreno prvo rukometno igralište u Jugoslaviji.[6]

Osnivanje hrvatskog rukometnog saveza i prve hrvatske reprezentacije (1941. - 1945.)Uredi

Početkom Drugog svjetskog rata Kraljevina Jugoslavija se raspala. Veći dio teritorija naseljenih Hrvatima je 10. travnja 1941. godine ušao u sastav novoosnovane Nezavisne Države Hrvatske (NDH). U okviru nove države je 2. listopada 1941. godine u Zagrebu po prvi prvi put u povijesti osnovan Hrvatski rukometni savez (HRS).[7] Kao mjesto osnutka bilježi se Hrvatski športski dom u Jurišićevoj ulici. HRS je kao krovna rukometna organizacija u NDH koordinirao radom desetak klubova i sve do 1944. godine organizirao državna prvenstva. Pri državi NDH je osnovana i prva hrvatska rukometna reprezentacija. Prva vježbovna trening-utakmica reprezentacije NDH održana je 12. listopada 1941. između dvije momčadi izabrane od izbornika Dragutina Peheima. Svoju prvu i jedinu međunarodnu utakmicu ova reprezentacija je odigrala 14. lipnja 1942. s Mađarskom u Budimpešti i izgubila 0:9. Ta velikorukometna utakmica odigrana pred 30 000 gledatelja na tadašnjem NEP stadionu (od 2002. Puskás Ferenc Stadion) je bila predigra susretu istoimenih nogometnih reprezentacija. Najbolji rukometaš na terenu je bio vratar Branko Kralj. Pod vodstvom izbornika Ante Škrtića za Hrvatsku su još igrali Vlado Abramović, Irislav Dolenec, Žarko Galetović, Zvonko Leskovar, Todor Marinov, Viktor Medved, Krešo Pavlin, Vlado Šimanović, Stjepan Širić, Josip Žitnik i pričuvni vratar Zdenko Šurina.[8][9] Rad HRS-je zastao 1944. godine zbog ratnih djelovanja u Drugom svjetskom ratu. Time je do daljnjega prestala potencijalna mogućnost djelovanja hrvatske rukometne reprezentacije.

Rukomet u Drugoj Jugoslaviji (1945. - 1991.)Uredi

Kad je 1945. godine završio Drugi svjetski rat, teritorij Nezavisne Države Hrvatske je uključen u novoosnovanu Drugu Jugoslaviju. Odmah nakon toga počinje razdoblje obnove zbog rata zapuštenog rukometa u Jugoslaviji, te se iste godine osniva Odbor za rukomet Fiskulturnog saveza Hrvatske, a u svibnju 1948. i Odbor za rukomet Fiskulturnog saveza Jugoslavije. Rad HRS-a je obnovljen 19. prosinca 1948., pri čemu mu je, sukladno državnoj politici nove jugoslavenske države, ime promijenjeno u Rukometni savez Hrvatske (RSH). Rukometni savez Jugoslavije (RSJ) je osnovan 17. prosinca 1949. u Beogradu udruživanjem republičkih i pokrajinskih saveza, a članom Međunarodne rukometne federacije (IHF-a) je postao 1950. Nakon završetka Drugog svjetskog rata većina velikorukometnih reprezentativaca NDH su završili kao instruktori ili suci rukometa. Pojedini od njih su postali članovi velikorukometne reprezentacije Jugoslavije na njezinoj prvoj međunarodnoj utakmici, odigranoj 19. lipnja 1950. na stadionu u Krančevićevoj ulici u Zagrebu, protiv Belgije. Jugoslavija je pobijedila 18:3 igrajući s devet igrača iz Zagreba i po jednim iz Splita i Sarajeva.

Mali rukomet se na hrvatskim i jugoslavenskim prostorima prvi put javno zaigrao 24. veljače 1950. godine, u dvorani Velesajma (danas Tehnički muzej) na Savskoj cesti u Zagrebu. To je bila prva javna rukometna utakmica odigrana u dvorani. Mali rukomet se u početku pretežno igrao na otvorenim igralištima, a kasnije sve više u dvoranama. Mogućnost igranja u dvorani i na manjem prostoru je omogućila neprekidne promjene situacije na terenu i bolji kontakt s gledateljima. Mali rukomet je zato bio brzo prihvaćen, te je tako polako istiskao veliki rukomet koji se igrao sve manje. Do 1953. godine sva službena rukometna natjecanja u Jugoslaviji su bila u velikom rukometu, a od tada se počinju održavati i državna prvenstva u malom rukometu. Glavni ograničavajući faktor daljnjeg razvoja velikog rukometa su bila nogometna igrališta, čije su uprave nerado odobravale održavanje treninga i utakmica. Veliki rukomet se potpunosti prestao službeno igrati 1958. Jedini preostali rukomet, više nije bilo potrebe nazivati mali, nego jednostavno – rukomet. Jugoslavija je prvu međunarodnu utakmicu u malom rukometu odigrala 1956. godine na Tašmajdan stadionu u Beogradu protiv tadašnjih aktualnih svjetskih prvaka Švedske. Postignut je remi 6:6, a zbog provale oblaka dvoboj je proglašen nevažećim.[10]

Od završetka Drugog svjetskog rata pa sve do raspada Jugoslavije 1991. godine, najbolji hrvatski rukometaši u velikom i malom rukometu su nastupali za reprezentaciju Jugoslavije. S ovom reprezentacijom Hrvati su nastupili na 17 velikih natjecanja i osvojili 7 medalja. To su 2 olimpijska zlata, olimpijska bronca, svjetsko zlato, svjetsko srebro i 2 svjetske bronce. Od ostalih poznatijih trofeja, u ovom razdoblju je osvojeno: 5 zlatnih medalja u 5 nastupa na Mediteranskim igrama (1967., 1975., 1979., 1983. i 1991.), 2 zlatne i 1 brončana medalja na Svjetskim kupovima održanim 1971., 1974. i 1984. u Švedskoj, 2 brončane medalje na rukometnim Superligama održanim 1981. i 1983. u Njemačkoj, te srebro na Igrama dobre volje 1990. u Seattleu. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1987. u Rijeci stvorena je jezgra generacije koja će u devedesetima ispisivati najljepše rukometne priče za hrvatsku reprezentaciju. Vladimir Jelčić, Alvaro Načinović, Iztok Puc i ostali dominantno su osvojili to prvenstvo igrajući za Jugoslaviju, a svoj talent i znanje su kasnije kao seniori ugradili u prve hrvatske uspjehe poslije osamostaljenja države.


Plasman Hrvati u momčadi Jugoslavije [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19][20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] Izbornici
10. mjesto na SP 1952. Irislav Dolenec (igrač) Ivan Snoj / Irislav Dolenec
5. mjesto na SP 1955. Irislav Dolenec (igrač), Stjepan Korbar Ivan Snoj / Irislav Dolenec
8. mjesto na SP 1958. Jerolim Karadža, Lovro Manestar, Božidar Peter, Zlatko Šimenc, Ivan Špoljarić Ivan Snoj
9. mjesto na SP 1961. Anton Bašić, Ivan Đuranec, Zvonko Jandroković, Jerolim Karadža, Božidar Peter,[32] Zlatko Šimenc Ivan Snoj
6. mjesto na SP 1964. Vojislav Bjegović, Vinko Dekaris, Ivan Đuranec, Lujo Györy, Jerolim Karadža, Zvonko Kocijan, Josip Milković, Vladimir Vićan, Albin Vidović, Zlatko Žagmešter Ivan Snoj
7. mjesto na SP 1967. Vinko Dekaris, Ivan Đuranec, Hrvoje Horvat, Jerolim Karadža, Branko Klišanin, Josip Milković, Miroslav Pribanić, Dobrivoje Selec, Ninoslav Tomašić, Ivan Uremović,[33] Vladimir Vićan Ivan Snoj / Irislav Dolenec
  Zlato na MI 1967. Hrvoje Horvat, Miroslav Klišanin, Josip Milković, Ivan Uremović, Albin Vidović Ivan Snoj / Vlado Stenzel
  Bronca na SP 1970. Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Marijan Jakšeković, Dragutin Mervar, Josip Milković, Miroslav Pribanić, Zlatko Žagmešter Ivan Snoj / Vlado Stenzel
  Zlato na SK 1971. Ivan Snoj
  Zlato na OI 1972. Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Miroslav Pribanić, Dobrivoje Selec, Albin Vidović, Zdenko Zorko Ivan Snoj / Vlado Stenzel
  Bronca na SP 1974. Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Zvonimir Serdarušić, Zdenko Zorko Ivan Snoj / Josip Milković
  Zlato na SK 1974. Ivan Snoj
  Zlato na MI 1975. Abas Arslanagić, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Miroslav Pribanić, Zvonimir Serdarušić, Zdenko Zorko Ivan Snoj
5. mjesto na OI 1976. Abas Arslanagić, Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Zvonimir Serdarušić, Zdenko Zorko Ivan Snoj / Pero Janjić
5. mjesto na SP 1978.[34] Hrvoje Horvat, Zdravko Miljak, Željko Nimš, Zvonimir Serdarušić,[35] Željko Vidaković, Zdenko Zorko Ivan Snoj / Zdravko Malić
  Zlato na MI 1979. Pavle Jurina, Željko Vidaković, Zdravko Zovko, Željko Zovko
6. mjesto na OI 1980. Pavle Jurina, Stjepan Obran
  Bronca na SL 1981.
  Srebro na SP 1982. Mirko Bašić, Pavle Jurina, Stjepan Obran, Zdravko Zovko
  Bronca na SL 1983.
  Zlato na MI 1983. Mirko Bašić, Pavle Jurina, Stjepan Obran, Željko Vidaković, Zdravko Zovko
  Bronca na SK 1984.
  Zlato na OI 1984. Mirko Bašić, Pavle Jurina, Zdravko Zovko / Abas Arslanagić (trener vratara)
  Zlato na SP 1986. Mirko Bašić, Zlatko Saračević / Abas Arslanagić (kondicijski trener i trener vratara)
  Bronca na OI 1988. Mirko Bašić, Boris Jarak, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić Abas Arslanagić
4. mjesto na SP 1990.[36][37] Mirko Bašić, Nenad Kljajić, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Ratko Tomljanović
  Srebro na IDV 1990.[38][39] Patrik Ćavar, Bruno Gudelj, Nenad Kljajić
  Zlato na MI 1991. Tomislav Farkaš, Valter Matošević

Moderna hrvatska rukometna reprezentacija (1991. - Danas)Uredi

Službeno osnivanje i prva natjecanja (1991. - 1996.)Uredi

Hrvatska je 30. svibnja 1990. započela proces stvaranja samostalne hrvatske države, a uskoro je osnovana i moderna hrvatska rukometna reprezentacija. Prvu međunarodnu utakmicu u malom rukometu hrvatska reprezentacija je odigrala 14. siječnja 1991. godine u Zagrebu, u Kutiji šibica. Bio je to prijateljski dvoboj s Japanom 23:23. Raspadom Jugoslavije koji je uslijedio, Hrvatska je punu neovisnost stekla 8. listopada 1991. Rukometnom savezu Hrvatske (RSH) je 1992. godine vraćeno izvorno ime Hrvatski rukometni savez (HRS), te je 10. travnja 1992. postao članom Međunarodne rukometne federacije (IHF-a), a 23. srpnja 1992. članom Europske rukometne federacije (EHF-a).

Reprezentacija Jugoslavije se 4. mjestom na Svjetskom prvenstvu 1990. u Čehoslovačkoj plasirala među 9 najboljih momčadi na tom turniru, čime je stekla pravo nastupa na predstojećim Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni. Zbog rata i raspada države Jugoslavije ta reprezentacija je diskvalificirana, te je trebalo odrediti tko će je zamijeniti na igrama. Budući da je Hrvatski olimpijski odbor (HOO) bio već 17. siječnja 1992. privremeno priznat od strane Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO-a), te budući da je Hrvatska već 22. svibnja 1992. postala članicom Ujedinjenih naroda, hrvatski rukometaši su imali uvjete da nastupe na igrama 1992. To se nažalost ipak nije dogodilo. Premda je Hrvatska u igračkom smislu bila rukometna velesila, odlučeno je da će Jugoslaviju na igrama zamijeniti Island kao desetoplasirani sa Svjetskog prvenstva 1990. Razlozi tome su bili krutost birokracije u MOO-u, egoistični nešportski interesi konkurenata te opstrukcija Hrvatske od strane velikosrpskih i jugokonzervativnih krugova. Nepovoljni utjecaji određenih dužnosnika u MOO-u su spriječili čak i opciju održavanja dodatnog kvalifikacijskog turnira poput onog održanog za hrvatske košarkaše. Hrvatska je također propustila i Svjetsko prvenstvo 1993. u Švedskoj zato što je Svjetsko prvenstvo 1990. bilo izlučni turnir i za to prvenstvo.

Naredne godine su usprkos kratkoj povijesti države Hrvatske donijele reprezentaciji vrlo značajne rezultate na velikim natjecanjima. Na svom prvom službenom natjecanju, na Mediteranskim igrama 1993. u Francuskoj, Hrvatska je osvojila zlato. Već na prvom ikad održanom Europskom prvenstvu 1994. u Portugalu reprezentacija pod vodstvom Zdravka Zovka osvaja svoju prvu medalju na svom prvom velikom međunarodnom natjecanju. U grupnoj fazi je Hrvatska završila iza tada snažnih Rusa, ali ispred Francuza predvođenih slavnim Jacksonom Richardsonom. U polufinalu su Šveđani bili bolji, a broncu su igrači uhvatili u dramatičnom meču protiv Danske. Prvenstvo su osvojili Šveđani deklasiravši u finalu Ruse s 13 razlike. Godinu dana kasnije na Svjetskom prvenstvu 1995. na Islandu Hrvatska relativno lako prolazi grupu no osmina finala donijela je rijetko viđenu dramu. Tunis je pobijeđen tek nakon sedmeraca. Nakon toga reprezentacija pobjeđuje Egipat u četvrtfinalu i Švedsku u polufinalu. U finalu su Richardson i Francuzi bili prevelika prepreka za Zovkove momke pa je osvojeno prvo hrvatsko svjetsko srebro. Broncu su osvojili Šveđani pobjedom nad Njemačkom. Iduće godine na Europskom prvenstvu 1996. u Španjolskoj Hrvatska je pod palicom Abasa Arslanagića zauzela 5. mjesto pobjedom nad Češkom. Prvenstvo su osvojili Rusi pobjedom nad domaćinom a broncu Jugoslavija pobjedom nad Šveđanima.

Zlatna medalja na Olimpijskim Igrama 1996.Uredi

 
Željko Kavran, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza u razdoblju 1995-2008.g., kada je reprezentacija postala prvak svijeta i dvostruki olimpijski pobjednik

Na drugim olimpijskim igrama na kojima su hrvatski sportaši nastupili pod hrvatskim barjakom je osvojeno prvo zlato. Do njega su stigli sportaši od kojih se to možda i najmanje očekivalo, rukometaši. Na put u Atlantu rukometaši su ispraćeni kao na put bez nade jer su na EP-u 1996. zauzeli tek slabašno 5. mjesto a i odnosi u reprezentaciji su bili loši. Tadašnji izbornik Abas Arslanagić nije ni izdržao do kraja prvenstva a rukometna selekcija bila je razbijena vojska uništena međusobnim svađama i povlačenjima svakoga na svoju stranu. Točno 38 dana prije olimpijskih igara ekipu je preuzeo Velimir Kljaić (nadimak Kljun) čiju izjavu Natrag ćemo plivati ako ne osvojimo medalju nitko nije pretjerano ozbiljno shvaćao. Vrijeme je pokazalo kako je Kljun bio pravo rješenje za tadašnje bolesti rukometne reprezentacije. Željeznom rukom uveo je red u sastav koji nije pretrpio bitnije promjene u odnosu na razočaravajuće Euro. Patrik Ćavar je s 43 pogotka i realizacijom 71,66 posto bio najuspješniji strijelac olimpijskog turnira. On i Irfan Smajlagić su uvršteni u najbolju sedmorku igara. Uoči samih igara je ipak bilo problema. Pripremne utakmice nisu nudile puno optimizma. Nekoliko dana prije starta rukometnog turnira prijateljski susret s Alžirom nije odigran do kraja. Hrvatski igrači su napustili teren jer su Alžirci pretjerali s grubostima i ozlijedili trojicu rukometaša, Gorana Perkovca, Slavka Golužu i Nenada Kljaića.

Otvaranje olimpijskih igara protiv Švicaraca bilo je mučno. Pobjeda je jedva iščupana u gotovo već izgubljenoj utakmici. Švicarci su vodili s čak 6 pogodaka razlike, ali je potom vrata sjajno čuvao Venio Losert koji je upravo tijekom olimpijskih igara proslavio 20. rođendan. Pogodak za minimalnu pobjedu postigao je 55 sekundi prije kraja utakmice Patrik Ćavar iz sedmerca. Sljedeće dvije utakmice bile su uglavnom stvar umjetničkog dojma. Lagano, bez previše truda i uz niz atraktivnih poteza, apsolvirani su Kuvajt i domaćini Amerikanci. Slijedio je odlučujući susret za ulazak u polufinale kamo su išle samo po dvije prvoplasirane momčadi iz svake skupine. Utakmica s tada aktualnim olimpijskim i europskim prvacima Rusima imala je šokantnu završnicu. Rusi su vodili i s 4 pogotka prednosti, ali Hrvati su ih stizali. Posljednja minuta nije bila za one slaboga srca no iz ruskoga ruleta ipak su Hrvati izašli kao pobjednici. Junaci tog trijumfa za polufinale bili su Valter Matošević koji je 40 sekundi prije kraja pri rezultatu 24:24 obranio sedmerac Torgovanovu i Božidar Jović koji je samo 3 sekunde prije sirene postigao pobjedonosni zgoditak.

Pozicija Igrači
Vratari Valter Matošević, Venio Losert
Vanjski igrači Zlatko Saračević, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zoran Mikulić, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Valner Franković
Pivoti Nenad Kljajić, Alvaro Načinović, Božidar Jović
Krila Irfan Smajlagić, Patrik Ćavar, Vladimir Šujster, Vladimir Jelčić
Stručni stožer Velimir Kljajić (izbornik), Milan Rončević (pomoćni i kondicijski trener), Zdenko Zorko (trener vratara), Stanislav Peharec (somatoped), Damir Suman (kineziterapeut), Vladimir Nekić (tehniko), Josip Guberina (direktor)

Posljednja utakmica u skupini sa Šveđanima bila je ona u kojoj se moglo birati protivnika u polufinalu, ali je Kljun iz toga susreta izostavio Patrika Ćavara, Iztoka Puca, Zlatka Saračevića i Irfana Smajlagića. Hrvatska je poražena s 9 pogodaka razlike, ali bez pokera asova puno bolje se nije moglo ni očekivati. Poraz ipak nije imao većega značaja, osim što je trebalo spašavati obraz. U polufinalu su čekali svjetski prvaci Francuzi. Hrvatski rukometaši su im na najbolji mogući način uzvratili za poraz u finalu SP-a 1995. na Islandu. Angažirano i disciplinirano, hrvatski igrači su sjajno odradili posao i osigurali srebro, odličje istoga sjaja što su ga na grudima već ponijeli vaterpolisti.

U velikom finalu ponovno su čekali Šveđani. U polufinalu su svladali kasnije brončane Španjolce. Bila je to sjajna generacija koja jedino olimpijsko zlato nije osvojila. Vjerojatno su se nadali kako Hrvatska ni s onima koji su nedostajali u prvom međusobnom obračunu neće toliko podići kvalitetu da ih može ugroziti. Planovi im se ipak nisu ostvarili i Vikinzi nisu uspjeli osvojiti željeni plijen. Nakon startnih 0:1 uslijedila je briljantna igra Kljaićevih izabranika i serija za 6:1. Obrana je bila čvrsta i neprobojna a napad raznovrstan i ubojit. Kapetan Perkovac sjajno je vodio svoje momke a Božidar Jović je bio otkriće turnira. Brinulo je samo što u finalu nikako nije proradio Zlatko Saračević, ali stigla je odlična zamjena, Zoran Mikulić. Premda su Hrvati u dva navrata vodili sa 7 pogodaka razlike, drugo je poluvrijeme ponudilo dramu. Šveđani su prešli na obranu 4-2 što je stvorilo velike probleme. Smanjivali su razliku i 6 i pol minuta prije kraja stigli na samo pogodak zaostatka. Hrvatskim rukometašima ipak u tim presudnim minutama nijednom nisu zadrhtale ruke.

Tridesetak sekundi prije kraja kružni napadač Nenad Kljaić postigao je ključni zgoditak za konačnih 27:26 i veličanstvenu pobjedu. Sa zvukom sirene nastalo je neopisivo slavlje a parketom Georgia Domea pred 25.000 posjetitelja u dvorani i milijunima TV gledatelja, krenula je i dan danas poznata gusjenica zlatnih rukometaša. Bila je to najveća pobjeda u povijesti hrvatskoga sporta. Rukometaši danima još nisu bili svjesni toga zlata što im ga je oko vrata stavljao predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak, koji je prije Atlante prognozirao 6 medalja i u suprotnom najavio trčanje kao od majke rođen po zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Ipak nije trčao, ali su zato rukometaše po povratku iz Atlante tisuće ljudi slavljenički dočekale u zračnoj luci i na Jelačićevom trgu. I opet je puzala poznata gusjenica.

Niz loših rezultata (1996. - 2003.)Uredi

Nakon olimpijskog zlata osvojenog 4. kolovoza 1996. uslijedio je polagani pad hrvatskoga rukometa i godine smjene generacija u kojima su rukometaši bili daleko od medalja. Započeo je niz ispadanja u osmini finala Svjetskih prvenstava. U Japanu 1997. Hrvatsku su izbacili Španjolci 31:25 pa je zauzela tek 13. mjesto. U Egiptu 1999. isto je učinila tadašnja Jugoslavija 30:23 ostavivši Hrvatsku na 10. mjestu. U Francuskoj 2001. reprezentaciju je u osmini finala nakon dvaju produžetaka (4 puta po 5 minuta) zaustavila Ukrajina 37:34 (29:29/33:33) gurnuvši je tako na 9. mjesto. Na prvenstvima Europe 1998., 2000. i 2002. osvajano je redom osmo, šesto i šesnaesto mjesto. Hrvatska je 2000. bila domaćinom Europskog prvenstva ali velika očekivanja od tog turnira nisu se ispunila. Nakon poraza od Slovenije u utakmici za 5. mjesto rukometaši su zauzeli tek 6. mjesto pa je propušten i plasman na Olimpijske igre 2000. u Sydneyu. Reprezentacija je tako ostala i bez mogućnosti da u Sydneyu brani zlato iz Atlante.

Svjetski prvaci 2003. i Olimpijski pobjednici 2004.Uredi

Nakon što je reprezentacija dosegla rezultatsko dno osvojivši posljednje 16. mjesto na Europskom prvenstvu 2002., vođenje momčadi je u ožujku 2002. povjereno Lini Červaru (nadimak Mago Di Umago / na hrvatski: Čarobnjak iz Umaga) a on je od reprezentacije koja je pretrpila sedmogodišnju sušu medalja u dvije godine stvorio svjetske prvake i olimpijske pobjednike. U razdoblju između tih dvaju zlata Hrvatska je još zauzela 4. mjesto na Europskom prvenstvu 2004. u Sloveniji. Hrvatska je na i tom Euru uvjerljivo došla do polufinala da bi ju potom porazi protiv domaćina Slovenije u polufinalu i Danske u utakmici za 3. mjesto ostavili bez medalje.

 
Lino Červar, izbornik hrvatskih rukometaša u razdoblju od 2002. do 2010. godine. Čovjek koji je reprezentaciju nakon dugogodišnje krize rezultata vratio u vrh svjetskog rukometa.
Pozicija Igrači
Vratari Vlado Šola, Valter Matošević, Mario Kelentrić
Vanjski igrači Petar Metličić, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Slavko Goluža, Tonči Valčić
Pivoti Božidar Jović, Renato Sulić, Igor Vori
Krila Mirza Džomba, Nikša Kaleb, Vedran Zrnić, Goran Šprem
Obrambeni igrači Denis Špoljarić, Davor Dominiković
Stručni stožer [40] Lino Červar (izbornik), Irfan Smajlagić (pomoćni trener), Mirko Bašić (trener vratara), Josip Feldbauer (liječnik), Milorad Sakradžija (fizioterapeut), Antun Arić (fizioterapeut), Ivica Udovičić (tehniko), Ratko Balenović (direktor)

Dolaskom Line Červara i sazrijevanjem iznimno talentirane nove generacije s mladim Ivanom Balićem započinje preporod koji je kulminirao na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. Početak natjecanja je bio katastrofalan. Hrvatska je u prvoj utakmici izgubila od slabe Argentine s kojom su se u to vrijeme ozbiljne reprezentacije u službenim natjecanjima poigravale. Iako je na poluvremenu vodila 5 razlike, a 14 minuta prije kraja i sa 6 razlike Hrvatskoj to nije bilo dovoljno čak ni za neodlučeno. U samoj završnici utakmice hrvatski rukometaši su zapucali 5 uzastopnih napada, a Mirza Džomba je 20 sekundi prije kraja promašio za izjednačenje. Koliko su hrvatski igrači tu utakmicu odigrali loše govori i podatak o čak 6 promašenih sedmeraca. U sivilo hrvatske vrste uklopio se i Petar Metličić koji je zbog udaranja suparnika dobio crveni karton. Na poluvremenu druge utakmice protiv još slabije momčadi Saudijske Arabije Hrvatska je gubila s 2 razlike i ponovo igrala očajno. Ipak momčad je smogla snage da pobijedi tu utakmicu. Preokret je bio čudesan - u skupini je pobjedama u dramatičnim završnicama protiv velikana Rusije, Francuske i Mađarske osigurano prvo mjesto, da bi u drugom dijelu Hrvati bili uvjerljivi protiv Egipta i Danske. U polufinalu su Pakleni nakon 2 produžetka (4 puta po 5 minuta) svladali Španjolce 39:37 (26:26/31:31) a u velikom finalu nadigrali Njemačku 34:31 i osvojili svoj prvi naslov svjetskih prvaka ispisavši tako zasigurno jednu od najljepših priča u povijesti hrvatskog sporta.

Pozicija Igrači
Vratari Vlado Šola, Venio Losert, Valter Matošević
Vanjski igrači Petar Metličić, Ivano Balić, Blaženko Lacković, Slavko Goluža, Drago Vuković
Pivoti Igor Vori
Krila Mirza Džomba, Nikša Kaleb, Vedran Zrnić, Goran Šprem
Obrambeni igrači Denis Špoljarić, Davor Dominiković
Stručni stožer [41] Lino Červar (izbornik), Irfan Smajlagić (pomoćni trener), Zdenko Zorko (trener vratara), Miljenko Rak (kondicijski trener), Milorad Sakradžija (fizioterapeut), Josip Feldbauer (liječnik), Stanislav Peharec (somatoped), Davor Urek (tehniko), Ivica Udovičić (direktor)

Godine 2004. održavale su se Olimpijske igre u Ateni. Reprezentacija je nastavila s odličnim igrama i trijumfirala u svih 8 odigranih utakmica. U dramatičnom finalnom ogledu rukometaši su pobijedili Njemačku s 26:24 te naslovu svjetskih prvaka dodali i olimpijsko zlato. U posljednjih 5 minuta ušlo se s golom prednosti za Hrvatsku, a tada je Nikša Kaleb koji dotad nije zabio ni pogodak s 3 uzastopna gola zapečatio veliku pobjedu. Zlato je još veći pothvat kad se zna da je Hrvatska u Atenu doputovala bez najboljeg kružnog napadača Renata Sulića, bez važnog igrača u obrani Tončija Valčića i bez bolesnog Patrika Ćavara.


Vodstvo Slavka Goluže (2010. - 2015.)Uredi

ZanimljivostiUredi

Nadimci reprezentacijeUredi

Nadimak hrvatske rukometne reprezentacije nadjenut od športskih novinara dugo je bio Pakleni. Taj nadimak prema riječima Davora Dominikovića potječe s nekog turnira na koji je rukometaše došao gledati Dario Šimić, igrač hrvatske nogometne reprezentacije poznate pod nadimkom Vatreni, pa je hrvatska rukometna reprezentacija, od strane medija, prozvana "paklenima". Taj nadimak se dugo zadržao, ali rukometaši su u više navrata isticali da im se ne sviđa naziv Pakleni. Mogu nas zvati kako hoće, ali nikako pakleni. To nam se nikako ne sviđa i ne volimo kada nas tako nazivaju - izjavio je Petar Metličić, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije.

Tako je ubrzo smišljen nadimak Kauboji od samih rukometaša koji su zamolili športske novinare za vrijeme Svjetskoj rukometnog kupa u Švedskoj 2006. da koriste taj nadimak za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Kauboji su ubrzo zamijeniili dotadašnji nadimak u izvještajima športskih novinara. Prema riječima Petra Metličića nadimka Kauboji se dosjetio Ivano Balić. Nama je to baš simpatično jer se na parketu ponašamo baš kao na Divljem zapadu - istaknuo je Petar Metličić.[42]

Kada su pobjedu protiv Španjolske na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj 2009. na terenu proslavili uz pjesmu Marijana Bana Morska vila, premda tu pjesmu već duže pjevaju nakon svih pobjeda, pjesma je postala prava himna i zaštitni znak svih hrvatskih pobjeda na tom prvenstvu i otuda i novi nadimak - Vilenjaci. To je ime također simpatično, no tko zna, možda ćemo do kraja natjecanja dobiti još koje i imati i neko novo ime - zaključio je Metličić. Napomenimo da rukometaši često odaberu neku pjesmu koju često pjevaju na nekom natjecanju, tako je "službena himna" Olimpijskih igara u Ateni 2004. i Svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. bila pjesma Sve je ona meni koji su reprezentativci često pjevali nakon utakmica.

Hrvatska reprezentacija je svojom popularnošću i uspjesima budila u ljudima emocije i ponos koji su išli ruku pod ruku sa radošću, smijehom, pa i pozitivnim humorom na račun momčadi. Stoga su se u hrvatskom javnom životu ponekad pojavljivali i neki drugi sporadični prijedlozi nadimaka koji ipak nikad nisu ozbiljnije doživljeni kao nadimci reprezentacije. Neki od njih su: Sokolovi (referenca na hrvatsku domoljubnu pjesmu Oj, Hrvatska mati), Gusjeničari (hrvatski rukometaši često proslavljaju pobjede pužući parketom poput gusjenice), Simfoničari (sportski komentator Božo Sušec je tako nazivao momčad svjetskih prvaka iz 2003. godine) i Indijanci (satirična parodija na nadimak Kauboji koja se pojavila kad bi momčad loše igrala).

Rukometni derbi između Hrvatske i FrancuskeUredi

Susreti rukometnih reprezentacija Hrvatske i Francuske predstavljaju jedan od najvećih derbija u povijesti međunarodnog rukometa i svakako najveći rukometni derbi nakon završetka Hladnog rata. Razvoj suparništva je usko povezan s usponom tih dviju rukometnih reprezentacija, koji je uslijedio upravo početkom 1990-ih. Dok Francuska 1992. osvaja svoje prvo međunarodno odličje, brončanu medalju na Olimpijskm igrama 1992. u Barceloni, Hrvatska, povodom razdruženja od Jugoslavije, 1991. godine igra svoju prvu utakmicu, remi protiv Japana. Suparništvo je započelo 1994. godine, prvom međusobnom utakmicom Hrvatske i Francuske na nekom velikom međunarodnom natjecanju, a vrhunac je doseglo tijekom 2000-ih, kad su te dvije momčadi smatrane najboljima na svijetu.

 
Sudar Hrvatske i Francuske u finalu Eura u Austriji 2010. godine.

Malo je tko mogao predvidjeti da će susret dviju reprezentacija u usponu, koji je odigran 3. lipnja 1994. u Portugalu, u sklopu prvog europskog prvenstva, prerasti u najveći rukometni derbi suvremene povijesti. Francuska je na to prvenstvo došla kao svjetski doprvak, dok je Hrvatskoj to bilo prvo veliko međunarodno natjecanje. Okosnicu tadašnje francuske ekipe su činile legende Jackson Richardson i Stéphane Stoecklin, dok su hrvatsku momčad predvodili Patrik Ćavar, Nenad Kljaić i Irfan Smajlagić. Premda je sljedećih godina bilo još dosta nadmetanja tih dviju momčadi, pa čak i u završnicama velikih natjecanja, ipak sve do 2005. godine ti susreti još uvijek nisu predstavljali velike rukometne okršaje, s obzirom na dominaciju Rusije i Švedske u tom razdoblju. Polufinale Svjetskog prvenstva 2005. u Tunisu je označilo prekretnicu u razvoju suparništva između reprezentacija Hrvatske i Francuske. U tom razdoblju, kad se Hrvatska već afirmirala kao rukometna velesila, a Francuska već imala dva naslova svjetskih prvaka, može se reći da su susreti Hrvatske i Francuske dobili status pravog, istinskog i veličanstvenog derbija. Tuniško polufinale je označilo početak najvećeg derbija u povijesti suvremenog rukometa, rukometnog superklasika čije se iduće epizode i dan danas euforično isčekuju. Upravo je nakon tog polufinala svaki sljedeći ogled Hrvatske i Francuske bio popraćen s velikim zanimanjem, a njihovo suparništvo je samo jačalo.

 
Finalna utakmica između Francuske i Hrvatske u zagrebačkoj Areni. Fotografija je napravljena u 59. minuti.

Počevši s 1993. godinom, a zaključno s 2016., dosad je održan 31 rukometni derbi između Hrvatske i Francuske. Od toga su 23 utakmice odigrana na velikim natjecanjima, 6 na prijateljskim turnirima, te dvije na Mediteranskim igrama 1993. i 2001. Francuska ima 18 pobjeda, Hrvatska 12, a jedan susret je završio remijem. Ukupno je postignuto 1564 pogodaka, od čega je Francuska postigla 796, a Hrvatska 768. U četvrtfinalima velikih natjecanja su odigrane 2 utakmice, u polufinalima 6, a u finalima 3 (Francuska je pobijedila u sva 3 finala). U 26 godina hrvatsko francuskog suparništva (1993.-2018.) samo se 1999., 2004., 2015. i 2017. dogodilo da tijekom godine nije održan niti jedan derbi između Hrvatske i Francuske. Samo su 2008. godine održana 3 derbija u istoj godini, igrom slučaja sva tri na velikim natjecanjima. Dva derbija u istoj godini su održana čak 7 puta (1998., 2003., 2005., 2009., 2012., 2013., 2016.). Francuska je tri puta uspjela pobijediti u tri derbija zaredom, između 2005. i 2007., između 2009. i 2011., te između 2013. i 2016. Hrvatska je triput zaredom pobijedila samo jednom, u razdoblju između 2003. i 2005. godine. U razdoblju od 2005. godine do 2010. godine, Francuska i Hrvatska su na velikim natjecanjima igrale barem jedan susret svake godine, a nekad čak i više. Ako se tom nizu nadodaju i prijateljski turniri 2011. i 2013., Francuska i Hrvatska ostvarile su neprekinut niz od barem jednog susreta godišnje od 2005. do 2014. godine.

U povijesti rukometa je održano 58 velikih natjecanja (OI,SP,EP), pri čemu su hrvatski (uključujući medalje osvojene za Jugoslaviju) i francuski rukometaši kombinirano osvojili 17 zlatnih medalja (29%) i 39 medalja ukupno (33%), dakle skoro trećinu (32 %) svih velikih rukometnih trofeja osvojile su te dvije zemlje. Na izborima za IHF-ovog igrača godine Hrvati i Francuzi su kominirano osvojili 42 % svih muških nagrada, odnosno skupa su trijumfirali 11 puta od 26 mogućih. Dvoboji Francuske i Hrvatske predstavljaju dvoboje četvrte (19 medalja sa velikih natjecanja) i treće (20 medalja) najtrofejnije momčadi svih vremena, dvoboje druge (11 medalja) i pete (6 medalja) najpozlaćenije momčadi svih vremena, a u razdoblju 2004.-2012. ovo suparništvo je predstavljalo i dvoboje dvojice najboljih rukometaša svih vremena, Nikole Karabatića i Ivana Balića. Francuska rukometna reprezentacija, iz razdoblja od 2006. godine do danas, jedna je od najvećih momčadi svih vremena u svim sportovima, dok je Hrvatska, s druge strane, najslavnija momčad u povijesti rukometnog olimpizma, s muškim rukometom kao daleko najtrofejnijim momčadski sportom njezine povijesti. Zbog svega navedenog, kao i brojnih drugih sportskih i vansportskih konotacija, rukometni derbi između Hrvatske i Francuske je prerastao okvire rukometa kao sporta relativne popularnosti, te je zauzeo visoko i počasno mjesto u povijesti svjetskog sportskog suparništva općenito. Pri tome je ovaj derbi, kao i sam rukomet, istovremeno postao neizostavni integralni dio popularne kulture i kulturnog nasljeđa Hrvatske i Francuske.

Poznate utakmiceUredi

Nadnevak Mjesto Utakmica Natjecanje/bilješke
14. 06. 1942.   Puskás Ferenc Stadion, Budimpešta, Mađarska   Hrvatska 0 : 9 Mađarska   prvi međunarodni nastup / VR
14. 01. 1991.   Kutija Šibica, Zagreb, Hrvatska   Hrvatska 23 : 23 Japan   prvi međunarodni nastup RH
27. 06. 1993.   Nîmes, Francuska   Hrvatska 26 : 19 Francuska   završnica MI 1993.   [43]
03. 06. 1994.   Complexo Desportivo de Almada, Almada, Portugal   Hrvatska 25 : 27 Francuska   prvi krug EP 1994.
11. 06. 1994.   Pavilhão Rosa Mota, Porto, Portugal   Hrvatska 21 : 24 Švedska   poluzavršnica EP 1994.
12. 06. 1994.   Pavilhão Rosa Mota, Porto, Portugal   Hrvatska 24 : 23 Danska   utakmica za broncu na EP 1994.  
16. 05 1995.   Digranes, Kópavogur, Island   Hrvatska 18:18 / 7:7 (4x5min) / 4:3 (7m) Tunis   osmina završnice SP 1995.
17. 05. 1995.   Kaplakriki, Hafnarfjörður, Island   Hrvatska 30 : 16 Egipat   četvrtzavršnica SP 1995.
19. 05. 1995.   Laugardalshöll, Reykjavik, Island   Hrvatska 28 : 25 Švedska   poluzavršnica SP 1995.  
21. 05. 1995.   Laugardalshöll, Reykjavik, Island   Hrvatska 19 : 23 Francuska   završnica SP 1995.
31. 05. 1996.   Pabellón Puerta de Santa María, Ciudad Real, Španjolska   Hrvatska 27 : 25 Češka   utakmica za 5. mjesto na EP 1996.
29. 06. 1996.   Baunatal, Njemačka   Hrvatska 23 : 28 Njemačka   100. utakmica (prijateljska)
29. 07. 1996.   Georgia World Congress Center, Atlanta, SAD   Hrvatska 25 : 24 Rusija   prvi krug OI 1996.
31. 07. 1996.   Georgia World Congress Center, Atlanta, SAD   Hrvatska 18 : 27 Švedska   prvi krug OI 1996.
02. 08. 1996.   Georgia World Congress Center, Atlanta, SAD   Hrvatska 24 : 20 Francuska   poluzavršnica OI 1996.
04. 08. 1996.   Georgia World Congress Center, Atlanta, SAD   Hrvatska 27 : 26 Švedska   završnica OI 1996.  
10. 05. 1997.   Palais omnisports de Paris-Bercy, Pariz, Francuska   Hrvatska 27 : 26 Francuska   3. kolo Pariškog turnira 1997.
27. 05. 1997.   Kumamoto City Gymnasium, Kumamoto, Japan   Hrvatska 25 : 31 Španjolska   osmina završnice SP 1997.
??. 06. 1997.   Pala San Giacomo, Conversano, Italija   Hrvatska 23 : 21 Slovenija   poluzavršnica MI 1997.
??. 06. 1997.   Pala San Giacomo, Conversano, Italija   Hrvatska 21 : 20 Italija   završnica MI 1997.  
10. 03. 1998.   Ludwigshafen, Njemačka   Hrvatska 21 : 28 Francuska   prvi krug Superlige 1998.
03. 06. 1998.   Meranarena, Merano, Italija   Hrvatska 14 : 29 Rusija   najveći poraz (-15) / EP 1998.
06. 06. 1998.   Palaonda, Bolzano, Italija   Hrvatska 28 : 30 Francuska   utakmica za 7. mjesto na EP 1998.
09. 06. 1999.   Mubarak Hall, Ismaïlia, Egipat   Hrvatska 23 : 30 Jugoslavija   osmina završnice SP 1999.
24. 10. 1999.   Max-Schmeling Halle, Berlin, Njemačka   Hrvatska 26 : 27 Rusija   završnica Superlige 1999.  
27. 01. 2000.   Dvorana Mladosti, Rijeka, Hrvatska   Hrvatska 26 : 26 Francuska   200. utakmica (EP 2000.)
29. 01. 2000.   Dom sportova, Zagreb, Hrvatska   Hrvatska 24 : 25 Slovenija   utakmica za 5. mjesto na EP 2000.
24. 01. 2001.   Palais des sports de Besançon, Besançon, Francuska   Hrvatska 41 : 12 SAD   najveća pobjeda (+29) / SP 2001.
31. 01. 2001.   Palais des sports de Marseille, Marseille, Francuska   Hrvatska 29 : 29 / 5 : 8 (4x5min) Ukrajina   osmina završnice SP 2001.
13. 09. 2001.   El Menzah, Tunis, Tunis   Hrvatska 32 : 26 Francuska   poluzavršnica MI 2001.
14. 09. 2001.   El Menzah, Tunis, Tunis   Hrvatska 25 : 24 Tunis   završnica MI 2001.  
27. 01. 2002.   Kinnarps Arena, Jönköping, Švedska   Hrvatska 27 : 29 Francuska   prvi krug EP 2002.
25. 01. 2003.   ICEC Exhibition and Congress Centre, Funchal, Portugal   Hrvatska 23 : 22 Francuska   prvi krug SP 2003.
01. 02. 2003.   MEO Arena, Lisabon, Portugal   Hrvatska 26 : 26 / 13 : 11 (4x5min) Španjolska   poluzavršnica SP 2003.
02. 02. 2003.   MEO Arena, Lisabon, Portugal   Hrvatska 34 : 31 Njemačka   završnica SP 2003.  
29. 10. 2003.   Arena Leipzig, Leipzig, Njemačka   Hrvatska 23 : 22 Francuska   prvi krug Superlige 2003.
31. 01. 2004.   Dvorana Tivoli, Ljubljana, Slovenija   Hrvatska 25 : 27 Slovenija   poluzavršnica EP 2004.
01. 02. 2004.   Dvorana Tivoli, Ljubljana, Slovenija   Hrvatska 27 : 31 Danska   utakmica za broncu na EP 2004.
27. 08. 2004.   Olimpijska Hellinicon Arena, Atena, Grčka   Hrvatska 33 : 31 Mađarska   poluzavršnica OI 2004.
29. 08. 2004.   Olimpijska Hellinicon Arena, Atena, Grčka   Hrvatska 26 : 24 Njemačka   završnica OI 2004.  
17. 11. 2004.   Kinnarps Arena, Jönköping, Švedska   Hrvatska 24 : 25 Švedska   300. utakmica (Svjetski kup 2004.)
05. 02. 2005.   Salle Omnisport de Rades, Radès, Tunis   Hrvatska 35 : 32 Francuska   poluzavršnica SP 2005.  
06. 02. 2005.   Salle Omnisport de Rades, Radès, Tunis   Hrvatska 34 : 40 Španjolska   završnica SP 2005.
30. 06. 2005.   Infanta Cristina Sports Hall, Roquetas de Mar, Španjolska   Hrvatska 29 : 28 Srbija i Crna Gora   poluzavršnica MI 2005.
02. 07. 2005.   Infanta Cristina Sports Hall, Roquetas de Mar, Španjolska   Hrvatska 21 : 28 Španjolska   završnica MI 2005.  
29. 10. 2005.   Gerry Weber Stadion, Halle (Vestfalija), Njemačka   Hrvatska 26 : 33 Francuska   poluzavršnica Superlige 2005.
04. 02. 2006.   Hallenstadion, Zürich, Švicarska   Hrvatska 23 : 29 Francuska   poluzavršnica EP 2006.
05. 02. 2006.   Hallenstadion, Zürich, Švicarska   Hrvatska 27 : 32 Danska   utakmica za broncu na EP 2006.
28. 10. 2006.   Helsingborg, Švedska   Hrvatska 27 : 26 Švedska   poluzavršnica Svjetskog kupa 2006.
29. 10. 2006.   Idrottens Hus, Malmö, Švedska   Hrvatska 29 : 29 / 4 : 2 (7m) Tunis   završnica Svjetskog kupa 2006.  
30. 01. 2007.   Kölnarena, Koln, Njemačka   Hrvatska 18 : 21 Francuska   četvrtzavršnica SP 2007.
22. 01. 2008.   Stavanger Idrettshall, Stavanger, Norveška   Hrvatska 20 : 30 Danska   drugi krug EP 2008.
26. 01. 2008.   Håkons Hall, Lillehammer, Norveška   Hrvatska 24 : 23 Francuska   poluzavršnica EP 2008.  
27. 01. 2008.   Håkons Hall, Lillehammer, Norveška   Hrvatska 20 : 24 Danska   završnica EP 2008.
14. 08. 2008.   Olympic Sports Centre Gymnasium, Peking, Kina   Hrvatska 19 : 23 Francuska   prvi krug OI 2008.
20. 08 2008.   Olympic Sports Centre Gymnasium, Peking, Kina   Hrvatska 26 : 24 Danska   četvrtzavršnica OI 2008.
22. 08. 2008.   Beijing National Indoor Stadium, Peking, Kina   Hrvatska 23 : 25 Francuska   poluzavršnica OI 2008.
24. 08. 2008.   Beijing National Indoor Stadium, Peking, Kina   Hrvatska 29 : 35 Španjolska   utakmica za broncu na OI 2008.
24. 01. 2009.   Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska   Hrvatska 27 : 22 Mađarska   400. utakmica (SP 2009.)
27. 01. 2009.   Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska   Hrvatska 22 : 19 Francuska   drugi krug SP 2009.
30. 01. 2009.   Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska   Hrvatska 29 : 23 Poljska   poluzavršnica SP 2009.  
01. 02. 2009.   Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska   Hrvatska 19 : 24 Francuska   završnica SP 2009.
30. 01. 2010.   Wiener Stadthalle, Beč, Austrija   Hrvatska 24 : 21 Poljska   poluzavršnica EP 2010.  
31. 01. 2010.   Wiener Stadthalle, Beč, Austrija   Hrvatska 21 : 25 Francuska   završnica EP 2010.
09. 01. 2011.   Palais omnisports de Paris-Bercy, Pariz, Francuska   Hrvatska 27 : 28 Francuska   završnica Pariškog turnira 2011.
24. 01. 2012.   Sportsko-poslovni centar "Vojvodina", Novi Sad, Srbija   Hrvatska 29 : 22 Francuska   drugi krug EP 2012.
27. 01. 2012.   Beogradska arena, Beograd, Srbija   Hrvatska 22 : 26 Srbija   poluzavršnica EP 2012.
29. 01. 2012.   Beogradska arena, Beograd, Srbija   Hrvatska 31 : 27 Španjolska   utakmica za broncu na EP 2012.  
04. 08. 2012.   Copper Box, London, Ujedinjeno Kraljevstvo   Hrvatska 32 : 21 Danska   prvi krug OI 2012.
08. 08. 2012.   Basketball Arena, London, Ujedinjeno Kraljevstvo   Hrvatska 25 : 23 Tunis   četvrtzavršnica OI 2012.
10. 08. 2012.   Basketball Arena, London, Ujedinjeno Kraljevstvo   Hrvatska 22 : 25 Francuska   poluzavršnica OI 2012.
12. 08. 2012.   Basketball Arena, London, Ujedinjeno Kraljevstvo   Hrvatska 33 : 26 Mađarska   utakmica za broncu na OI 2012.  
23. 01. 2013.   Pabellón Príncipe Felipe, Zaragoza, Španjolska   Hrvatska 30 : 23 Francuska   četvrtzavršnica SP 2013.
25. 01. 2013.   Palau Sant Jordi, Barcelona, Španjolska   Hrvatska 24 : 30 Danska   poluzavršnica SP 2013.
26. 01. 2013.   Palau Sant Jordi, Barcelona, Španjolska   Hrvatska 31 : 26 Slovenija   utakmica za broncu na SP 2013.  
29. 06. 2013.   Lütfullah Aksungur Sports Hall, Adana, Turska   Hrvatska 23 : 21 Italija   poluzavršnica MI 2013.
30. 06. 2013.   Lütfullah Aksungur Sports Hall, Adana, Turska   Hrvatska 23 : 28 Egipat   završnica MI 2013.  
03. 11. 2013.   Telenor Arena, Bærum, Norveška   Hrvatska 24 : 29 Francuska   3. kolo Bring kupa
19. 01. 2014.   NRGi Arena, Aarhus, Danska   Hrvatska 25 : 27 Francuska   drugi krug EP 2014.
21. 01. 2014.   NRGi Arena, Aarhus, Danska   Hrvatska 33 : 25 Rusija   500. utakmica (EP 2014.)
24. 01. 2014.   Jyske Bank Boxen, Herning, Danska   Hrvatska 27 : 29 Danska   poluzavršnica EP 2014.
26. 01. 2014.   Jyske Bank Boxen, Herning, Danska   Hrvatska 28 : 29 Španjolska   utakmica za broncu na EP 2014.
25. 01 2015.   Ali Bin Hamad Al Attiya Arena, Doha, Katar   Hrvatska 26 : 25 Brazil   osmina završnice SP 2015.
28. 01. 2015.   Ali Bin Hamad Al Attiya Arena, Doha, Katar   Hrvatska 22 : 24 Poljska   četvrtzavršnica SP 2015.
09. 01. 2016.   Arena Bonifika, Kopar, Slovenija   Hrvatska 17 : 32 Slovenija   najveći poraz (-15) / prijateljska
23. 01. 2016.   Tauron Arena Kraków, Krakov, Poljska   Hrvatska 24 : 32 Francuska   drugi krug EP 2016.
27. 01. 2016.   Tauron Arena Kraków, Krakov, Poljska   Hrvatska 37 : 23 Poljska   drugi krug EP 2016.
29. 01. 2016.   Tauron Arena Kraków, Krakov, Poljska   Hrvatska 29 : 33 Španjolska   poluzavršnica EP 2016.
31. 01. 2016.   Tauron Arena Kraków, Krakov, Poljska   Hrvatska 31 : 24 Norveška   utakmica za broncu na EP 2016.  
13. 08. 2016.   Future Arena, Rio de Janeiro, Brazil   Hrvatska 29 : 28 Francuska   prvi krug OI 2016.
17. 08. 2016.   Future Arena, Rio de Janeiro, Brazil   Hrvatska 27 : 30 Poljska   četvrtzavršnica OI 2016.
22. 01. 2017.   Park&Suites Arena, Montpellier, Francuska   Hrvatska 21 : 19 Egipat   osmina završnice SP 2017.
24. 01. 2017.   Park&Suites Arena, Montpellier, Francuska   Hrvatska 30 : 29 Španjolska   četvrtzavršnica SP 2017.
27. 01. 2017.   AccorHotels Arena, Pariz, Francuska   Hrvatska 22 : 22 / 3 : 6 (2x5min) Norveška   poluzavršnica SP 2017.
28. 01. 2017.   AccorHotels Arena, Pariz, Francuska   Hrvatska 30 : 31 Slovenija   utakmica za broncu na SP 2017.
24. 01. 2018.   Arena Zagreb, Zagreb, Hrvatska   Hrvatska 27 : 30 Francuska   drugi krug EP 2018.

Rezultati i priznanja seniorske momčadiUredi

Godina Olimpijske igre Svjetska prvenstva Europska prvenstva Mediteranske igre
1991.
1992. bez nastupa
1993. bez nastupa   zlato
1994.   bronca
1995.   srebro
1996.   zlato 5.
1997. 13.   zlato
1998. 8.
1999. 10.
2000. kvalifikacije 6.
2001. 9.   zlato
2002. 16.
2003.   zlato
2004.   zlato 4.
2005.   srebro   srebro
2006. 4.
2007. 5.
2008. 4.   srebro
2009.   srebro bez nastupa[44]
2010.   srebro
2011. 5.
2012.   bronca   bronca
2013.   bronca   srebro
2014. 4.
2015. 6.
2016. 5.   bronca
2017. 4.
2018. 5.   zlato
 
Hrvatska rukometna reprezentacija 9. siječnja 2010. S lijeva na desno: Čupić, Čarapina, Balić, Vuković, Lacković, Mataija, Buntić, Štrlek, Valčić, Marić, Kopljar, Gojun, Zrnić, Alilović, Duvnjak i Vori.
Godina Igre dobre volje Svjetski kupovi Superlige Manji turniri
1991.
1992. bez nastupa
1993. bez nastupa
1994. bez nastupa
1995. bez nastupa
1996. 8.
1997.   zlato
1998. nije igrano 7.
1999. bez nastupa   srebro   srebro
2000.   bronca   zlato
2001. nije igrano 4.
2002. bez nastupa   srebro   srebro
2003. 4.   zlato 4.
2004. 8.
2005. otkazano 4.   zlato
2006.   zlato   zlato   bronca
2007. bez nastupa   zlato
2008. otkazano   zlato   srebro
2009. bez nastupa
2010. bez nastupa   zlato
2011. bez nastupa   srebro 4.
2012.   zlato
2013. bez nastupa   bronca
2014.   bronca
2015. bez nastupa   zlato
2016.
2017.   zlato
Hrvatska rukometna reprezentacija dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar"
Godina Sastav
1996. Vladimir Jelčić, Goran Perkovac, Irfan Smajlagić, Božidar Jović, Alvaro Načinović, Vladimir Šujster, Bruno Gudelj, Nenad Kljaić, Iztok Puc, Zoran Mikulić, Patrik Ćavar, Venio Losert, Valner Franković, Slavko Goluža, Valter Matošević, Zlatko Saračević i trener Velimir Kljaić
2004. Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Vedran Zrnić, Drago Vuković, izbornik Lino Červar, trener Irfan Smailagić, tehnički direktor Ivica Udovičić, fizioterapeut Stanislav Peharec i fizioterapeut Milorad Sakradžija

OLIMPIJSKE IGRE KVALIFIKACIJE ZA OI
Godina Faza Mjesto U D N I G+ G- GR IZB Mjesto U D N I G+ G- GR IZB
  1992. Nije im omogućeno sudjelovati u kvalifikacijama
  1996. Finale   7 6 0 1 183 168 +15 VK 2. sa Svjetskog 1995.
  2000. Nisu se kvalificirali Loši plasmani na Svjetskom 1999. i Euru 2000.
  2004. Finale   8 8 0 0 238 211 +27 1. sa Svjetskog 2003.
  2008. Polufinale 4. 8 4 0 4 218 199 +19 1.od 4 3 3 0 0 100 72 +28
  2012. Polufinale   8 7 0 1 230 183 +47 SG 1.od 4 3 3 0 0 102 65 +37 SG
  2016. Četvrtfinale 5. 6 4 0 2 174 164 +10 ŽB 2.od 4 3 2 0 1 84 71 +13 ŽB
  2020. Kvalifikacije u tijeku
Ukupno 5/6 3 medalje 37 29 0 8 1043 925 +118 4 3/3 9 8 0 1 286 208 +78 3
OI + KVAL 46 37 0 9 1329 1133 +196 4 24 reprezentacije
SVJETSKA PRVENSTVA KVALIFIKACIJE ZA SP
Godina Faza Mjesto U D N I G+ G- GR IZB Mjesto U D N I G+ G- GR IZB
  1993. Nisu mogli sudjelovati u kvalifikacijama
  1995. Finale   9 6 1* 2 246 211 +35 ZZ 3. sa Eura 1994.
  1997. Osmina finala 13. 6 2 1 3 148 146 +2 IP 5. sa Eura 1996.
  1999. Osmina finala 10. 6 3 1 2 141 145 -4 VK 1.od 4 6 5 0 1 171 152 +19 VK
  2001. Osmina finala 9. 6 3 1 2 188 152 +36 JM 6. sa Eura 2000.
  2003. Finale   9 8 0 1 270 243 +27 1.od 2 2 2 0 0 67 50 +17
  2005. Finale   10 8 0 2 316 273 +43 Branitelj naslova sa Svjetskog 2003.
  2007. Četvrtfinale 5. 10 9 0 1 308 246 +62 4. sa Eura 2006.
  2009. Finale   10 9 0 1 298 228 +70 Kvalificirani kao domaćin
  2011. Glavna faza 5. 9 6 1 2 271 213 +58 SG 2. sa Eura 2010.
  2013. Polufinale   9 8 0 1 266 202 +64 SG 3. sa Eura 2012.
  2015. Četvrtfinale 6. 9 7 0 2 258 224 +34 SG 4. sa Eura 2014.
  2017. Polufinale 4. 9 6 0 3 254 233 +21 ŽB 3. sa Eura 2016.
   2019. Kvalifikacije u tijeku
Ukupno 12/12 5 medalja 102 75 5 22 2964 2516 +448 7 2/2 8 7 0 1 238 202 +36 2
SP + KVAL 110 82 5 23 3202 2718 +484 7 38 reprezentacija
EUROPSKA PRVENSTVA KVALIFIKACIJE ZA EP
Godina Faza Mjesto U D N I G+ G- GR IZB Mjesto U D N I G+ G- GR IZB
  1994. Polufinale   7 4 0 3 165 161 +4 ZZ 1.od 5 8 6 1 1 214 166 +48 ZZ
  1996. Prva faza 5. 6 4 0 2 154 150 +4 AA / VN(1) 1.od 4 6 5 0 1 161 137 +24 AA
  1998. Prva faza 8. 6 2 1 3 145 150 -5 VK 1.od 4 6 4 0 2 166 145 +21 IP
  2000. Prva faza 6. 6 3 1 2 146 139 +7 ZZ Kvalificirani kao domaćin
  2002. Prva faza 16. 3 0 0 3 70 89 -19 JM 1.od 2 2 2 0 0 71 56 +15 JM
  2004. Polufinale 4. 8 4 2 2 222 221 +1 1.od 2 2 1 1 0 62 52 +10
  2006. Polufinale 4. 8 5 0 3 229 228 +1 4. sa Eura 2004.
  2008. Finale   8 5 1 2 212 203 +9 4. sa Eura 2006.
  2010. Finale   8 6 1 1 207 194 +13 1.od 5 8 7 0 1 252 180 +72
  2012. Polufinale   8 5 1 2 216 201 +15 SG 1.od 4 6 6 0 0 168 137 +31 SG
  2014. Polufinale 4. 8 5 0 3 229 206 +23 SG 1.od 4 6 5 0 1 161 135 +26 SG
  2016. Polufinale   8 5 0 3 250 219 +31 ŽB 1.od 4 6 5 0 1 191 148 +43 SG / ŽB(4)
  2018. Glavna faza 5. 7 5 0 2 204 187 +17 Kvalificirani kao domaćin
    2020. Kvalifikacije u tijeku
Ukupno 13/13 5 medalja 91 53 7 31 2449 2348 +101 8 9/9 50 41 2 7 1446 1156 +290 7
EP + KVAL 141 94 9 38 3895 3504 +391 9 30 reprezentacija
MEDITERANSKE IGRE
Godina Faza Mjesto U D N I G+ G- GR IZB Rezultati
  1993. Finale 1. Nepoznato ZZ Nepoznato
  1997. Finale 1. 5 4 0 1 121 115 +6 IP   30:24   18:24   29:26   23:21   21:20
  2001. Finale 1. 5 5 0 0 149 127 +22 JM   35:29   25:23   32:25   32:26   25:24
  2005. Finale 2. 4 3 0 1 107 103 +4 IS   24:22   33:25   29:28   21:28
  2009. Nisu htjeli sudjelovati
  2013. Finale 2. 6 4 0 2 166 158 +8 SG   32:26   32:34   28:25   28:24   23:21   23:28
  2018. Odluka o sudjelovanju još nije donesena
  2021.
Ukupno 5/6 5 medalja 20 16 0 4 543 503 +40 5 10 reprezentacija
PRIJATELJSKI TURNIRI
Termin Godina Turnir Mjesto U D N I G+ G- GR IZB Rezultati
09.-13. 01.   1996. Svjetski kup[45] [46] 8. 4 0 0 4 89 113 -24 AA   22:26   25:30   23:32   19:25
08.-10. 05.   1997. Pariški turnir[47] 1. 3 2 0 1 78 73 +5 JG   25:26   26:21   27:26
10.-15. 03.   1998. Superliga[48] [49] 7. 5 2 1 2 130 117 +13 VK   21:28   23:23   32:13   26:29   28:24
08.-12. 09.   1999. Predolimpijski[50] 2. 4 3 0 1 96 88 +8 ZZ   25:24   24:18   25:16   22:30
21.-24. 10.   1999. Superliga 2. 3 1 1 1 78 76 +2 ZZ   28:25   24:24   26:27
22.-23. 06.   2000. Turnir u Tunisu[51] 3. 2 1 0 1 JM   ??:??   ??:??
21.-23. 12.   2000. Croatia kup[52] 1. 3 3 0 0 102 63 +39 JM   39:20   31:20   32:23
31.-04. 11.   2001. Superliga 4. 4 1 0 3 109 112 -3 JM   29:28   28:30   26:27   26:27
04.-06. 01.   2002. Elfag kup[53] 2. 3 2 0 1 85 76 +9 JM   31:24   25:29   29:23
11.-13. 01.   2002. Getman kup[54] 2. 3 2 0 1 89 81 +8 JM   28:25   29:23   32:33
10.-12. 01.   2003. Pripremni za SP[55] 1. 3 2 1 0 93 79 +14   37:25   27:27   29:27
24.-25. 09.   2003. Scandinavian Open[56] 4. 2 0 0 2 46 55 -9 IS   21:28   25:27
29.-02. 11.   2003. Superliga 4. 4 2 1# 1 93 94 -1   23:22   22:21   27:27 (1:3)   21:24
16.-21. 11.   2004. Svjetski kup 8. 5 0 1# 4 130 143 -13 IS   23:29   24:25   28:33   30:31   25:25 (1:3)
13.-15. 01.   2005. Croatia kup[57] 1. 2 2 0 0 61 58 +3   28:27   33:31
26.-30. 10.   2005. Superliga 4. 4 2 0 2 130 135 -5 IS   36:34   35:33   26:33   33:35
13.-15. 01.    2006. Croatia kup[58] 1. 3 2 0 1 85 86 -1   33:30   25:31   27:25
13.-15. 04.   2006. Trofej BIH[59] 3. 3 1 1 1 92 86 +6   26:26   28:32   38:28
24.-29. 10.    2006. Svjetski kup 1. 5 3 1* 1 160 142 +18   33:34   30:27   41:26   27:26   29:29 (4:2)
05.-07. 01.    2007. Croatia kup[60] 1. 3 3 0 0 94 69 +25   28:23   34:17   32:29
05.-06. 01.    2008. Croatia kup[61] 1. 2 2 0 0 63 54 +9   31:26   32:28
28.-30. 11.   2008. Interwetten kup[62] 2. 3 2 0 1 80 70 +10   27:24   29:21   24:25
07.-09. 01.   2010. Interwetten kup[63] 1. 3 2 1 0 93 80 +13   30:30   38:29   25:21
08.-09. 01.   2011. Pariški turnir[64] 2. 2 1 0 1 54 52 +2 SG   27:24   27:28
03.-06. 11.   2011. Kup nacija[65] 4. 3 1 0 2 81 77 +4 SG   31:33   20:22   30:22
06.-08. 01.   2012. Croatia kup[66] 1. 3 3 0 0 102 66 +36 SG   41:19   32:23   29:24
01.-03. 11.   2013. Bring kup[67] 3. 3 1 0 2 80 84 -4 SG   28:26   28:29   24:29
05.-06. 04.   2014. Swiss kup[68] 3. 2 1 0 1 48 46 +2 SG   18:21   30:25
06.-08. 11.   2015. Croatia kup[69] [70] 1. 2 2 0 0 57 44 +13 ŽB   29:21   28:23
07.-09. 01.   2017. Croatia kup 1. 2 2 0 0 59 52 +7 ŽB   35:30   24:22
Ukupno 15 država 12 zlata 22/30 93 51 8 34 2557 2371 +186 9 34 reprezentacije

* zvjezdica označava pobjedu nakon izvođenja sedmeraca

# ljestve označavaju poraz nakon izvođenja sedmeraca

POPIS PRIJATELJSKIH UTAKMICA ODIGRANIH NAKON 27. 01. 2000. (NAKON 200. UTAKMICE)
Termin Godina Lokacija U D N I G+ G- GR IZB Rezultati
08.-10.09.   2000. Rovinj [71] 2 JM   ??:?? / 25:22
06.-07.01.   2001. Velika Kaniža i Jegersek [72] 2 1 0 1 49 49 0 JM   25:27 / 24:22
10.-11.01.   2001. Zagreb [73] [74] 2 2 0 0 57 50 +7 JM   27:25 / 30:25
13.-14.01.   2001. Prag [75] 2 1 0 1 53 53 0 JM   28:30 / 25:23
29.-30.05.   2001. Čakovec [76] [77] 2 2 0 0 56 40 +16 JM   28:19 / 28:21
08.01.   2002. Zagreb [78] 1 1 0 0 29 22 +7 JM   29:22
18.01.   2002. Rovinj [79] 1 1 0 0 44 32 +12 JM Zamet 44:32 (3x25min)
19.-20.01.   2002. Rovinj [80] 2 2 0 0 58 52 +6 JM   29:26 / 29:26
16.01.   2003. Viseu [81] 1 1 0 0 25 23 +2   25:23
08.06.   2003. Rovinj [82] 1 1 0 0 44 23 +21 Istra 44:23
09.-10.01.   2004. Poreč [83] 2   29:27 / ??:??
23.-25.05.   2004. Skoplje [84] 2 1 0 1 50 54 -4   27:24 / 23:30
14.-16.07.   2004. Pula [85] [86] 2 2 0 0 74 44 +30   41:22 / 33:22
29.-30.07.   2004. Crikvenica [87] [88] 2 1 0 1 50 49 +1   23:28 / 27:21
05.-07.08.    2004. Čakovec i Nagyatád [89] 2 1 1 0 54 46 +8   29:21 / 25:25
09. 01.   2005. Umag [90] 1 1 0 0 36 33 +3   36:33
21. 01.   2005. Sfax [91] 1 1 0 0 35 25 +10   35:25
11. 06.   2005. Krško [92] 1 0 0 1 29 30 -1 IS   29:30
19. 06.   2005. Kostrena [93] 1 1 0 0 32 29 +3 IS   32:29
20. 01.   2006. Vukovar [94] 1 1 0 0 33 25 +8 Slavonija i Baranja 33:25
04.-05. 04.   2007. Sarajevo i Ljubuški [95] 2 1 0 1 62 52 +10   25:28 / 37:24
24.-26. 10.     2007. Široki Brijeg i Split [96] [97] 2 2 0 0 65 59 +6   32:29 / 33:30
10.-11. 07.   2008. Zadar [98] [99] 2 2 0 0 73 37 +36 Zapadna Hercegovina 38:20 / 35:17
22.-23. 07.   2008. Crikvenica [100] [101] 2 1 0 1 49 53 -4   25:22 / 24:31
27.-28. 12.   2008. Zagreb i Osijek [102] [103] 2 2 0 0 60 50 +10   33:24 / 27:26
09. 01.   2009. Split [104] 1 1 0 0 34 32 +2   34:32
11.-13. 06.   2010. Kielce i Varšava [105] 2 0 0 2 43 49 -6 SG   24:25 / 19:24
08.-12. 07.   2012. Poreč i Rijeka [106] 2 1 0 1 63 58 +5 SG   31:25 / 32:33
26. 07.   2012. London [107] 1 1 0 0 25 23 +2 SG   25:23 (2x20min)
06.-07. 01.   2013. Pula i Umag [108] 2 1 0 1 72 74 -2 SG   37:36 / 35:38
05.-06. 01.   2014. Umag [109] 2 2 0 0 55 44 +11 SG   31:24 / 24:20
06.-08. 06.   2014. Seul [110] 2 1 0 1 49 49 0 SG   23:25 / 26:24
09.-10. 01.   2015. Umag i Rijeka [111] [112] 2 2 0 0 69 58 +11 SG   35:28 / 34:30
08.-09. 01.    2016. Ivanić-Grad i Kopar [113] [114] 2 1 0 1 48 62 -14 ŽB   31:30 / 17:32
14.-16. 07.   2016. Split i Zadar 2 1 1 0 51 49 +2 ŽB   26:24 / 25:25
22.-26. 07.    2016. Kopar i Opatija 2 1 0 1 47 47 0 ŽB   25:27 / 22:20
03. 08.   2016. Rio de Janeiro [115] 1 1 0 0 17 16 +1 ŽB   17:16 (2x20min)
04. 11.   2016. Zagreb [116] 1 0 0 1 20 26 -6 ŽB Zagreb 20:26
26.-28. 10.    2017. Ljubljana i Zagreb 2 1 1 0 47 46 +1   26:26 / 21:20
05. 01.   2018. Split 1 1 0 0 25 22 +3   25:22
Ukupno 12 država 33 grada 66 ' ' ' ' ' ' 5 23 momčadi

Izbornici kroz povijestUredi

14.01.1991. - 26.01.2018. [117] [118] [119]
Službeni izbornici Utakmice Razdoblje Značajnije medalje
Josip Milković 74 1990.-1991.
2000.-2002.  
Zdravko Zovko 75 1991.-1995. i 1999.-2000.        
Abas Arslanagić 16 1995.-1996.
Velimir Kljaić 46 1996. i 1998.-1999.  
Josip Glavaš 10 1997.
Ilija Puljević 18 1997.-1998.  
Lino Červar 167 2002.-2010. i 2017.-              
Slavko Goluža 97 2010.-2015.        
Željko Babić 42 2015.-2017.  
Privremeni treneri
Vladimir Nekić 1 EP 1996. (Češka)
Ivo Duvnjak 4 1996.
Damir Čavlović 3 1996.
Irfan Smajlagić 17 2003.(2), 2004.(5), 2005.(10)  
Slavko Goluža 2 11. i 13. lipnja 2010. (Poljska)
Ukupno 572 387 pobjeda - 29 remija - 156 poraza 13 7

Popis hrvatskih reprezentativaca i izbornika koji su osvajali trofejeUredi

Ovo je popis hrvatskih rukometnih reprezentativaca i njihovih hrvatskih izbornika koji su osvajali medalje na Olimpijskim igrama (OI), Svjetskim prvenstvima (SP), Europskim prvenstvima (EP), Mediteranskim igrama (MI), Igrama dobre volje (IDV), Svjetskim kupovima (SK) i Superligama (SL), te popis reprezentativaca i izbornika koji su u ulogama igrača ili glavnih trenera osvajali Ligu prvaka (LP), Kup Europe (KE), Kup pobjednika kupova (KPK) i Europski Challenge Kup (ECK). Popis također uključuje hrvatske igrače i izbornike koji su osvajali navedene trofeje za Jugoslaviju. Drugi stupac tablice predstavlja broj zlatnih, srebrnih i brončanih medalja koje su reprezentativci i njihovi izbornici osvajali na velikim reprezentativnim natjecanjima (OI, SP, EP).

Na velikim natjecanjima medalje je osvajalo 97 hrvatskih igrača i izbornika, pri čemu je osvojeno 275 medalja. U trećem stupcu tablice je ukupan zbroj medalja osvojenih na tri navedene vrste velikih natjecanja. Šesti stupac tablice predstavlja sve važnije reprezentativne medalje koje je određeni hrvatski igrač ili izbornik osvojio vršeći dužnost hrvatskog ili jugoslavenskog izbornika (označeni zelenom bojom). Žutom bojom su označeni igrači koji su barem po jednom osvojili svako od tri najvažnija natjecanja u svijetu rukometa (OI, SP, LP), pri čemu je u posljednjem osmom stupcu navedena godina kada je ostvareno to postignuće i broj takvih trofeja. Zbog nedostupnosti podataka, medalje sa Svjetskih kupova i Superliga održanih prije 1990. su navedene samo za trojicu izbornika.

Ime [120] [121]       Ukupno MI / IDV SK / SL Izbornici Klubovi i strane reprezentacije
Slavko Goluža [122] [123] 324 9         003   LP 1992., 1993. / KE 2000. 2003.(5)
Blaženko Lacković 243 9     LP 2013. 2013.(3)
Igor Vori 243 9   LP 2013. 2013.(3)
Ivano Balić 242 8    
Venio Losert 232 7  
Ivan Čupić 034 7   LP 2016., 2017.
Domagoj Duvnjak 034 7 LP 2013.
Mirko Alilović 034 7
Lino Červar 240 6   240     MI 1997.  
Drago Vuković 123 6     KE 2009. / KPK 2010., 2011.
Zlatko Horvat 024 6  
Jakov Gojun 024 6
Marko Kopljar 024 6
Valter Matošević 311 5         KE 2000.
Petar Metličić 230 5       LP 2006., 2008., 2009. / KE 2000. / KPK 2005. 2006.(5)
Vedran Zrnić 230 5       KE 2009. / KPK 2010., 2011.
Denis Špoljarić 230 5    
Vlado Šola 221 5    
Zlatko Saračević 212 5  
Denis Buntić 032 5  
Manuel Štrlek 014 5 LP 2016.
Davor Dominiković 220 4       LP 2005. / KE 2000. 2005.(3)
Goran Šprem 220 4     KE 2008.
Nikša Kaleb 220 4 KE 2000.
Mirko Bašić 211 4     LP 1985., 1986. / KPK 1993. 1986.(4)
Tonči Valčić 130 4  
Zdravko Zovko 121 4         011     LP 1992., 1993.
Goran Perkovac 112 4    
Irfan Smajlagić 112 4     000     AP 2008. / SAI 2007. / PAI 2007.
Alvaro Načinović 112 4     LP 1992., 1993.
Iztok Puc 112 4   LP 1992., 1993.
Abas Arslanagić [124] 103 4       001 LP 1976.
Damir Bičanić 013 4    
Mirza Džomba 210 3         LP 2006. 2006.(3)
Božidar Jović 210 3       LP 1992., 1993. / KE 1991. 2003.(4)
Patrik Ćavar 111 3     LP 1992., 1993., 1998., 1999., 2000.
Ivan Snoj 102 3         102        
Hrvoje Horvat 102 3   LP 1972.
Željko Musa 012 3
Ivan Ninčević 003 3
Pavle Jurina 110 2    
Renato Sulić 110 2    
Nenad Kljaić 101 2       LP 1992., 1993. / ECK 2000.
Bruno Gudelj 101 2     LP 1992., 1993.
Vladimir Jelčić 101 2     LP 1992., 1993.
Vlado Stenzel 101 2     101       SP 1978.
Miroslav Pribanić 101 2   LP 1972.
Zdravko Miljak 101 2   KPK 1981., 1991.
Zdenko Zorko 101 2  
Josip Valčić 020 2 KPK 2011.
Ratko Tomljanović 011 2     LP 1992., 1993.
Mirza Šarić [125] 011 2   LP 1993.
Zvonimir Bilić 011 2  
Boris Jarak 011 2
Josip Milković 002 2     001  
Marino Marić 002 2  
Mario Kelentrić 100 1       KE 2005.
Albin Vidović 100 1   LP 1972.
Valner Franković 100 1  
Zoran Mikulić 100 1   KE 1996. / ECK 1997., 1998.
Dobrivoje Selec 100 1 LP 1976.
Velimir Kljaić 100 1 100 KE 1992.
Vladimir Šujster 100 1
Dragan Jerković 010 1     KE 2000.
Tomislav Farkaš 010 1    
Ljubo Vukić 010 1    
Stjepan Obran 010 1  
Nikola Blažičko 010 1  
Vjenceslav Somić 010 1  
Goran Čarapina 010 1 KE 2000.
Dalibor Anušić 010 1 KE 2011., 2012.
Mateo Hrvatin 010 1
Zoran Jeftić 010 1
Vedran Mataija 010 1
Ivica Obrvan 001 1   LP 1992., 1993 / KE 2000.
Tonči Peribonio 001 1   LP 1992., 1993.
Zvonimir Serdarušić 001 1   LP 2007. / KE 1998., 2002., 2004.
Željko Nimš 001 1   LP 1972.
Hrvoje Batinović 001 1  
Igor Karačić 001 1   LP 2017.
Ivan Slišković 001 1  
Ivan Stevanović 001 1  
Lovro Šprem 001 1  
Željko Babić 001 1 001 LP 1992., 1993.
Marijan Jakšeković 001 1 LP 1972.
Ilija Brozović 001 1
Luka Cindrić 001 1 LP 2017.
Darko Franović 001 1
Filip Ivić 001 1
Antonijo Kovačević 001 1
Krešimir Kozina 001 1
Marko Mamić 001 1
Stipe Mandalinić 001 1
Dragutin Mervar 001 1
Luka Stepančić 001 1
Luka Šebetić 001 1
Zlatko Žagmešter 001 1
Igor Kos 0 0    
Željko Vidaković 0 0    
Mario Bjeliš 0 0   KE 2000.
Goran Jerković 0 0   KE 2000.
Tihomir Baltić 0 0  
Miro Barišić 0 0  
Željko Zovko 0 0  
Neno Boban 0 0  
Enes Halkić 0 0  
Silvijo Ivandija 0 0  
Miroslav Klišanin 0 0  
Diego Modrušan 0 0  
Mladen Prskalo 0 0  
Ilija Puljević 0 0   000  
Ivan Uremović 0 0  
Marko Bagarić 0 0  
Ivan Vukas 0 0  
Damir Batinović 0 0  
Josip Čale 0 0  
Filip Gavranović 0 0