Mate Parlov
Mate Parlov (Split, 16. studenoga 1948. – Pula, 29. srpnja 2008.), bio je slavni hrvatski boksač i olimpijski, europski i svjetski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu. Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je u istoj kategoriji osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku te europsku i svjetsku profesionalnu titulu. Bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.
Mate Parlov | |
Mate Parlov – Johnny Griffin, 6. listopada 1975. godine. | |
Osobni podatci | |
---|---|
Pravo ime i prezime | Mate Parlov |
Nadimak | Teo |
Težinska kategorija | poluteška |
Državljanstvo | hrvatsko |
Nadnevak rođenja | 16. studenoga 1948. |
Mjesto rođenja | Split, Hrvatska |
Nadnevak smrti | 29. srpnja 2008. |
Mjesto smrti | Pula, Hrvatska |
Stil | ljevoruki |
Visina | 186 cm |
Boksačke statistike | |
Profesionalne | |
Ukupno borba | 29 |
Pobjeda | 24 |
Pobjeda prekidom | 12 |
Poraza | 3 |
Neriješenih | 2 |
Amaterske | |
Ukupno borba | 310 |
Poraza | 13 |
Naslov prvaka | olimpijski prvak 1972. svjetski 1974. europski 1971. u Madridu europski 1973. u Beogradu 5 puta balkanski prvak (1970. – 1974.) zlatna rukavica 1967. i 1969. 8 puta prvak SFRJ (1967. – 1974.) |
Nagrade i dostignuća |
Osvojene medalje | |||
---|---|---|---|
Muški boks | |||
Natjecatelj za Jugoslaviju | |||
Olimpijske igre | |||
zlato | München 1972. | poluteška | |
Svjetska prvenstva | |||
zlato | Havana 1974. | poluteška | |
Europsko amatersko prvenstvo | |||
zlato | Madrid 1971. | poluteška | |
zlato | Beograd 1973. | poluteška | |
srebro | Bukurešt 1969. | srednja |
Rodio se u Splitu, a podrijetlom je bio iz Imotskog, Hrvatska.
Rani život
urediMate Parlov rodio se u Splitu, kao najmlađi od četvero djece obitelji rodom iz Imotskog. Obitelj se 1958. godine preselila u Pulu.
Profesionalna karijera
urediParlov je započeo profesionalnu karijeru 1975. godine. Naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine pobjedom nad Talijanom Domenicom Adinolfijem tehničkim nokautom u jedanaestoj rundi. Taj je naslov obranio tri puta.
Godine 1976. suočio se s budućim deveterostrukim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi u Milanu, dogovorenoj na osam rundi, poražen je nakon odluke sudaca. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim.
Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji verzija WBC 7. siječnja 1978. godine pobjedom nad Argentincem Miguelom Angelom Cuellom nokautom u devetoj rundi. WBC je naslov obranio pet mjeseci kasnije pobjedom nad četverostrukim svjetskim prvakom Englezom Johnom Contehom. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona tehničkim nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.)
Kao profesionalac Parlov je imao 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe. Pripremajući se za borbu s Johnsonom, Parlov je kao dodatne kondicijske pripreme imao igranje nogometa za pulski Staklar.[1]
Amaterska karijera
urediU amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere, Parlov je bio osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967. – 1974.), pet puta prvak Balkana (1970. – 1974.), dvaput prvak Europe (1971. godine u Madridu i 1973. godine u Beogradu), te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. godine. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.
- 1968. – Olimpijske igre u Meksiku, Meksiko: četvrtzavršnica (srednja kategorija)
- W-PTS Lahcen Ahidous (Mauritanija)
- W-PTS Jan van Ispelen (Nizozemska)
- L-PTS Chris Finnegan (Engleska) (Finnegan će osvojiti zlatno odličje)
- 1971. – Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
- 1972. – Olimpijske igre u Münchenu, Njemačka: zlatno odličje (poluteška kategorija)
- W-KO 2 Nouredine Aman Hassan (Čad)
- W-KO 2 Imre Toth (Mađarska)
- W-predaja bez borbe Miguel Angel Cuello (Argentina)
- W-PTS Janusz Gortat (Poljska)
- W-TKO 2 Gilberto Carrillo (Kuba)
- 1973. – Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
- 1974. – Svjetsko prvenstvo, Havana, Kuba: zlatno odličje (poluteška kategorija)
Nakon boksanja
urediNjegov posljednji dodir s boksom bio je na Olimpijskim igrama 1984. godine gdje je imao ulogu jugoslavenskog izbornika. Na tim su olimpijskim igrama jugoslavenski boksači postigli svoje najbolje rezultate ikada: jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.
Nakon završetka svoje aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od športa i javnog života. Vodio je vlastiti kafić "Mate" u Puli.
U ožujku 2008. godine dijagnosticiran mu je rak pluća. Preminuo je četiri mjeseca kasnije, 29. srpnja 2008. godine. Mate Parlov pokopan je 31. srpnja 2008. godine na Gradskom groblju u Puli.
Nagrade, priznanja, odličja i spomen
uredi- Zlatne rukavice 1967. i 1969.
- Najbolji športaš Hrvatske 1971., 1972., 1973.
- Najbolji športaš Jugoslavije 1971., 1972., 1974.
- Najbolji športaš Balkana 1974.
- Istarski športaš 20. stoljeća
- Hrvatski športaš 20. stoljeća[2]
- Njemu u čast se dvorana u Puli zove Dom sportova „Mate Parlov”.
- Član WBC-ove Kuće slavnih
- Dobitnik zvijezde u hrvatskoj Ulici slavnih.
- Odlikovan Redom kneza Branimira s ogrlicom.
- Dobitnik državne nagrade za šport “Franjo Bučar” za životno djelo.[3]
- U Fažani je njemu u čast 2016. godine otvoreno šetalište Mate Parlov, a 2018. godine postavljen mu je brončani spomenik (rad akademskog kipara Ante Jurkića).
- Po njemu je nazvana vrsta pauka Harpactea mateparlovi
- U Puli je njemu u čast 2021. godine postavljen brončani spomenik (rad akademske kiparice Marije Ujević-Galetović).
Profesionalne borbe
uredi24 pobjede (12 nokautom, 12 sudačkom odlukom), 3 poraza (1 nokautom, 2 sudačkom odlukom), 2 neriješeno[4] | |||||||
Rezultat | Statistika | Protivnik | Tip | Runda | Datum | Lokacija | Komentar |
Poraz | 24–3–2 | Marvin Camel | UD | 15 | 31. ožujka 1980. | Las Vegas, Nevada, SAD | Za WBC svjetsku titulu u teškoj kategoriji. |
Neriješeno | 24–2–2 | Marvin Camel | PTS | 15 | 8. prosinca 1979. | Split, Hrvatska | Za WBC svjetsku titulu u teškoj kategoriji. |
Pobjeda | 24–2–1 | Tony Mundine | PTS | 12 | 26. rujna 1979. | Gorica, Friuli-Venezia Giulia, Italija | |
Pobjeda | 23–2–1 | Joe Maye | KO | 5 | 28. srpnja 1979. | München, Bavarska, Njemačka | |
Poraz | 22–2–1 | Marvin Johnson | TKO | 10 | 2. prosinca 1978. | Marsala, Sicilija, Italija | Izbubio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji. |
Pobjeda | 22–1–1 | John Conteh | SD | 15 | 17. lipnja 1978. | Beograd, Srbija | Obranio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji. |
Pobjeda | 21–1–1 | Tony Greene | TKO | 6 | 28. travnja 1978. | Sarajevo, BIH | |
Pobjeda | 20–1–1 | Miguel Angel Cuello | KO | 9 | 7. siječnja 1978. | Milano, Lombardija, Italija | Osvojio WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji. |
Pobjeda | 19–1–1 | Leo Kakolewicz | TKO | 6 | 21. kolovoza 1977. | Rijeka, Hrvatska | |
Pobjeda | 18–1–1 | Harald Skog | UD | 15 | 9. srpnja 1977. | Basel, Švicarska | Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji. |
Pobjeda | 17–1–1 | Francois Fiol | PTS | 15 | 5. travnja 1977. | Morges, Švicarska | Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji. |
Pobjeda | 16–1–1 | Christian Poncelet | PTS | 10 | 5. ožujka 1977. | Velenje, Slovenija | |
Neriješeno | 15–1–1 | Matthew Saad Muhammad | PTS | 10 | 3. prosinca 1976. | Trst, Friuli-Venezia Giulia, Italija | |
Pobjeda | 15–1 | Aldo Traversaro | PTS | 15 | 15. listopada 1976. | Milan, Lombardija, Italija | Obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji. |
Pobjeda | 14–1 | Al Bolden | KO | 9 | 11. rujna 1976. | Zagreb, Hrvatska | |
Pobjeda | 13–1 | Domenico Adinolfi | TKO | 11 | 10. srpnja 1976. | Beograd, Srbija | Osvojio EBU titulu u poluteškoj kategoriji. |
Poraz | 12–1 | Matthew Saad Muhammad | PTS | 8 | 21. svibnja 1976. | Milan, Lombardija, Italija | |
Pobjeda | 12–0 | Maile Haumona | PTS | 10 | 20. ožujka 1976. | Melbourne, Victoria, Australija | |
Pobjeda | 11–0 | Sentiki Qata | PTS | 10 | 6. ožujka 1976. | Sydney, New South Wales, Australija | |
Pobjeda | 10–0 | Macka Foley | TKO | 2 | 6. veljače 1976. | Trst, Friuli-Venezia Giulia, Italija | |
Pobjeda | 9–0 | Onelio Grando | PTS | 8 | 26. prosinca 1975. | Reggio Emilia, Emilia-Romagna, Italija | |
Pobjeda | 8–0 | Billy Freeman | PTS | 10 | 22. studenoga 1975. | Skopje, Sjeverna Makedonija | |
Pobjeda | 7–0 | Karl Zurheide | KO | 1 | 30. listopada 1975. | Milano, Lombardija, Italija | |
Pobjeda | 6–0 | Johnny Griffin | TKO | 5 | 6. listopada 1975. | Zagreb, Hrvatska | |
Pobjeda | 5–0 | Jose Evaristo Gomez | PTS | 8 | 13. rujna 1975. | Pula, Hrvatska | |
Pobjeda | 4–0 | Jose Galvez Vasquez | PTS | 8 | 22. kolovoza 1975. | Split, Hrvatska | |
Pobjeda | 3–0 | Horst Lang | KO | 1 | 12. srpnja 1975. | Arenzano, Liguria, Italija | |
Pobjeda | 2–0 | Robert Amory | TKO | 5 | 20. lipnja 1975. | Milano, Lombardija, Italija | |
Pobjeda | 1–0 | Dante Lazzari | KO | 1 | 31. svibnja 1975. | Opatija, Hrvatska |
Zanimljivosti
uredi- U kasnim 1990-ima Parlov je priznao svoju tajnu strast – čitanje poezije. U intervjuu tjednom časopisu Nedjeljnoj Dalmaciji rekao je kako je na njega utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Ponekad se psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije.
- Cijenio je vještine Dragutina Šurbeka.[5]
- Zanimljiva zgoda kaže da je jednom prigodom pred sam početak meča saznao da tadašnja JRT nema novaca za prijenos, a Mate je tada, kao zaista veliki čovjek i športaš, samo upitao koliko to košta i ispisao ček na traženi iznos.
Izvori
uredi- ↑ Sport Istra – Istarski sport online Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. srpnja 2015. (Wayback Machine) Mate Parlov i Staklar (pristupljeno 2. srpnja 2015.)
- ↑ (slov.) RTV Slovenia Umrl boksarski šampion Mate Parlov
- ↑ Večernji list, Nagrada za životno djelo Milki Babović, V. Jankoviću i posmrtno M. Parlovu, objavljeno 10. listopada 2018., pristupljeno 16. studenoga 2018.
- ↑ (engl.) Mate Parlov. BoxRec. Pristupljeno 19. travnja 2016.
- ↑ Slobodna Dalmacija Intervju s Mate Parlovom, 3. siječnja 2000., razgovarao Danijel Trumbić
Vanjske poveznice
uredi- (engl.) Olympiad Medal Results for 1972: Boxing 75-81kg (light-heavyweight) Men
- (engl.) Professional boxing record for Mate Parlov Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. lipnja 2012. (Wayback Machine) s Boxreca
- Odlazak legende Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2014. (Wayback Machine) Umro najveći hrvatski boksač Mate Parlov, 30. srpnja 2008.
Prethodnik: | Prvak u poluteškoj kategoriji po WBC-u 7. siječnja 1978. – 2. prosinca 1978. |
Nasljednik: |
Miguel Angel Cuello | Marvin Johnson |