Otvori glavni izbornik

Marko Čović (Subotica, 17. prosinca 1915. - Sao Paolo, Brazil, 12. travnja 1983.)[1] je bački hrvatski književnik. Pisao je romane, novele, memoarsku prozu i pripovjetke i uređivao časopise. Po struci je bio profesor filozofije.[1]

Marko Čović
Rođenje Subotica, 17. prosinca 1915.
Smrt Sao Paolo, Brazil, 12. travnja 1983.
Zanimanje slavist, urednik Hrvatske revije
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste roman, novela, memoari, pripovjetke

ŽivotopisUredi

Rodio se u velikoj obitelji bunjevačkih Hrvata kao šesnaesto dijete [2]. U Zagrebu je studirao slavistiku na Filozofskom fakultetu. Poslije studija je ostao u Zagrebu. Zaposlio u Ministarstvu bogoštovlja i nastave kao tajnik književniku Mili Budaku. Od 1941. do 1943. je bio urednikom časopisa Matice hrvatske Hrvatske revije. Ravnateljem je dnevnih listova Nova Hrvatska i Hrvatski narod od 1944. Bleiburška tragedija iz svibnja 1945. nije mimoišla ni njega. Ipak, nije završio u skupinama stanovnika koji su bili vraćeni nazad, nego je još dvije godine boravio po izbjegličkim logorima u Austriji i Italiji. Odatle se uspio izvući, odakle je otišao u Rim gdje je boravio do 1947.. U tom talijanskom razdoblju je napisao roman Mala Ljubica. Zbog rastućih pritisaka na Italiju od strane Jugoslavije po pitanju hrvatskih izbjeglica, odlazi u Južnu Ameriku. Prvo mu je odredište bila Argentina, kao i velikom broju hrvatskih izbjeglica, a potom je otišao u Paragvaj. Argentinsko-paragvajsko razdoblje mu je trajalo od 1947. do 1952.. Nakon Paragvaja odlazi u Brazil. Jedno vrijeme je napustio Brazil zbog gospodarskih razloga, jer je bila velika kriza u Brazilu te je otišao u Sjevernu Ameriku, u Kanadu. Iz iste se vratio u Brazil koji je ostao njegovim konačnim i doživotnim boravištem, u kojem je umro 1983. godine. Čovićev roman «Priča o lopti» uistinu je autobiografsko djelo, u kojem je pod drugim imenima opisao sudbine stvarnih osoba. Djelo je o «bogatom životu ispunjenom borbom za ugroženi zavičaj, za Hrvatsku» i sama ta priča o nogometnoj lopti je «priča o životopisnoj lopti». Ista ta lopta prati glavni lik-autora, koji je bio vratarom subotičkog nogometnog kluba Bačke. [3]

Pisao je za časopis Matice hrvatske Klasje naših ravni od njegova prvog broja (1935.), a također surađuje i s Hrvatskom revijom. [4]

DjelaUredi

Zasebne knjige:[5]

  • Doktor filozofije, roman, 1937.
  • Narodna borba Bunjevaca i Šokaca, 1939. (s Aleksom Kokićem)
  • Lirika hrvatskih sveučilištaraca (antologija), Zagreb 1939.
  • Žito zove, zbirka novela, 1941.
  • Priča o djevojci Višnji (novela), Zagreb 1943.
  • Mala Ljubica, roman, 1946.
  • Nejugoslavenska Jugoslavija i Hrvati, 1975. (objavila Hrvatska revija)
  • Bački Bunjevci i Šokci na hrvatskoj varijanti, Hrvatska revija, 26/1976.
  • Priča o lopti, roman-memoarska proza, reizdanje 2002. (svojevrsna autobiografija)

Šimun Šito Ćorić uvrstio ga je u svoju antologiju 60 hrvatskih emigrantskih pisaca.[5]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 Lazar Merković: Na današnji dan. Radio Subotica na hrvatskom jeziku, 17. prosinca 2011.
  2. HRT Kultura, 31. siječnja 2002.
  3. Vjesnik Roman Marka Čovića, 2. veljače 2002.
  4. Riječ sv.3/2006. Dubravka Luić-Vudrag: Bunjevački časopis Klasje naših ravni u očuvanju hrvatskog identiteta
  5. 5,0 5,1 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 11. studenoga 2018.

Vanjske povezniceUredi

  • Hrvatska riječ Roman u književnosti vojvođanskih Hrvata, 13. veljače 2009.