Samozadovoljavanje

Samozadovoljavanje ili masturbacija seksualna je stimulacija najčešće vlastitih genitalija sve do postizanja orgazma. Najčešće se izvodi ručno, no nisu isključeni i drugi tipovi tjelesnog dodira (osim snošaja), kao ni uporaba drugih predmeta ili neka kombinacija prethodnih načina (npr. umjetna vagina). Studije su pokazale da je masturbacija česta pojava kod obaju spolova i svih uzrasta, iako postoje varijacije. Općenito se sa seksualnom aktivnošću, a posebice masturbacijom, povezuju razne medicinske i psihološke beneficije. Ne postoji uzročna veza između masturbacije i bilo kojeg oblika mentalnog ili fizičkog poremećaja.

Žena masturbira, 1913. crtež Gustava Klimta.

Masturbacija je prikazivana u umjetnosti od pretpovijesnih vremena i spominjana u ranim spisima. U 18. i 19. st. neki europski teolozi opisivali su čin masturbacije "užasnim", no tijekom 20. st. ti su tabui općenito smanjeni. Dolazi do češćeg pojavljivanja masturbacije u umjetnosti, popularnoj glazbi, televiziji, filmu i književnosti. Religijski pogledi na masturbaciju danas variraju. Neke religije vide masturbaciju kao štetnu, dok kod drugih pogled na nju ovisi o situaciji. Pravni status masturbacije varira kroz povijest, a gotovo je u svim državama zabranjena na javnim mjestima.

U zapadnom svijetu privatna masturbacija ili masturbacija s partnerom općenito se smatra normalnim i zdravim dijelom ljudske seksualnosti.

Samozadovoljavanje u životinja primijećeno je kod mnogih vrsta, na slobodi i u zatočeništvu.

Osobito često samozadovoljavanje, npr. mnogo puta dnevno, redovni je element (u općoj populaciji relativno rijetkih) mentalnih poremećaja iz grupe parafilija, koje uglavnom nastaju u pubertetu i adolescenciji, i u kojima se seksualno uzbuđenje povezuje s maštarijama nasilnog i/ili socijalno neprihvatljivog karaktera.^[1]