Mate Vučetić (Matija Ladislav Vučetić, Brinje, 1769.Budimpešta, 30. rujna 1824.)[1] - hrvatski pravnik.

Ovaj znanstveno-pedagoški djelatnik pročuo se u glavnom gradu stare Ugarske kao pravni pisac, dekan Pravnog fakulteta i rektor Sveučilišta Pazmany Peter u današnjoj Budimpešti. Prema prijepisu brinjske knjige krštenika, rođen je 1769. godine u Brinju. Njegov otac, konjanički satnik u graničarskoj postrojbi, poginuo je u jednom ratu s Turcima, a skrb o dječaku je preuzeo stric, dvorski kapelan u Beču, koji ga je poslao na školovanje u gimnaziju i konvikt pokraj Budimpešte.

Mate je filozofiju pohađao na akademiji u Trnavi, a pravne znanosti u Požunu, današnjoj Bratislavi i Beču. 1790. godine obranio je doktorsku dizertaciju s temom iz rimskog prava. Nakon mjesta profesora naravnog, javnog i privatnog prava u Košicama (Slovačka), prešao je na pravni fakultet u Sveučilišta u Pešti, da bi u godinama 1811. – 1812. bio dekanom tog fakulteta, a 1821. godine izabran je i za rektora Sveučilišta. Shrvan sušicom umro je u Pešti, 30. rujna 1824. godine.

U njegovim objavljenim znanstvenim djelima, pisanim latinskim jezikom, može se potvrditi njegova velika učenost i poznavanje pravne literature, a neki mađarski autori misle da mu na području feudalnog prava u Mađara nije bilo ravnoga.

O njegovoj omiljenosti kod studenata svjedoči i pjesma jednog naraštaja, a koju su mu napisali povodom završetka studija:

"Zalazi sjajna zvijezda sretnog nam dana,
Ah, dižemo se ispod krila velikog nam učitelja!
Prerano nas tjera sudbina dijelit od njeg.
Vučetić je samo jedan".

Izvori uredi

  1. Ljubović, Enver. 30. prosinca 2005. Brinjska i senjska plemenita obitelj Vučetić. Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu. 32 (1): 77–93. ISSN 0582-673X