Otvori glavni izbornik

Mato Dukovac (Surčin, 23. rujna 1918. - Toronto, rujna 1990.), hrvatski zračni as iz Drugog svjetskog rata s 44 priznate i 1 nepriznatom pobjedom.

Mato Dukovac
Mato Dukovac u uniformi Luftwaffea
Mato Dukovac u uniformi Luftwaffea
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 23. rujna 1918.
Mjesto rođenja Surčin
Datum smrti rujan 1990.
Mjesto smrti Toronto, Kanada
Nacionalnost Hrvat
Supruga Jean Dukovac
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1941. - 1945., ponovno 1948.
Čin Satnik
Ratovi Drugi svjetski rat
Arapsko-Izraelski rat
Vojska Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Jugoslavenska vojska
(1940. - 1941.)
Flag of Independent State of Croatia.svg Hrvatsko domobranstvo
(1941. - 1945.)
Flag of Germany (1935–1945).svg Wehrmacht
(1941. - 1945.)
Flag of Syria.svg Sirijske oružane snage
(1946. - 1948.)
Rod vojske Hrvatsko bojno zrakoplovstvo
(1941. - 1945.)
Luftwaffe
(1941. - 1945.)
Sirijske zračne snage
(1946. - 1948.)
Jedinice Hrvatska zrakoplovna legija
Odlikovanja Željezni trolist 4. stupnja
Željezni trolist 3. stupnja
Kolajna krune kralja Zvonimira
Kolajna poglavnika Ante Pavelića za hrabrost
Željezni križ 2. stupnja
Željezni križ 1. stupnja
Njemački križ u zlatu

ŽivotopisUredi

Mato Dukovac rođen je u 23. rujna 1918. u Surčinu kraj Beograda. Kao mladić ozbiljno je razmišljao o tome da postane franjevački svećenik. Uoči Drugog svjetskog rata završava pilotsku školu u Pančevu u činu potporučnika.[1] Stupio je u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo odmah nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Biva raspoređen u Personalni odsjek Zapovjedničkog odjela zračnih snaga a u ljeto 1941. odlazi u Njemačku na usavršavanje i promaknut je u zvanje pilota lovca.[1] Poslije obuke poslan je na Kubansko (zemljopisna regija) bojište u Rusiju s 4. lovačkom skupinom Hrvatske zrakoplovne legije na istočnom bojištu[1] a prvu misiju imao je 29. listopada 1942. godine.

Nakon postizanja nekoliko uspjeha protiv Sovjetskog zrakoplovstva njegov potencijal uvidio je časnik zrakoplovstva NDH Cvitan Galić, vodeći hrvatski zračni as u to vrijeme. Dukovac i Galić bili su partneri u borbi i sudjelovali su u parnoj formaciji, te su postali najuspješniji hrvatski piloti.

U veljači 1944. godine Dukovac je završio svoju 250. misiju, imajući 37 zračnih pobjeda, za što je odlikovan Njemačkim križem u zlatu od poznatog feldmaršala Luftwaffea Wolframa von Richthofena osobno. Godinu kasnije, tijekom sovjetskog napada na Krimu, Dukovac je imao 44 zračne pobjede, što ga je učinilo vodećim zračnim asom Hrvatske ispred Galića.

U kolovozu 1944. promaknut je u čin satnika i poslan zajedno s ostalom Hrvatskom legijom u Eichwalde u istočnu Prusku. Za vrijeme obuke u 20. rujna 1944. u pokušaju da spasi svog pomoćnog pilota Špoljara, morao je prisilno sletjeti na sovjetsko područje gdje im je pao u zarobljeništvo.

Radio je kao instruktor letenja u Sovjetskom zrakoplovstvu, pa je zatim zajedno s ostalim Hrvatima poslan u Pančevo u Jugoslaviju, također kao instruktor letenja. U veljači 1945., trebao je biti uhićen jer je služio u zrakoplovstvu NDH, no uhićenje je izbjegao pobjegavši u Italiju 8. kolovoza 1945., gdje se predao Amerikancima. U Italiji je bio registriran kao Luftwaffeov ratni zarobljenik i boravi tamo do siječnja 1946. Godine 1979. bio je pozvan na obljetnicu Luftwaffea u Munchenu, na kojoj je i sudjelovao. Služio je i u Siriji u Sirijskom zrakoplovstvu tijekom arapsko-izraelskog rata 1948. godine. Poslije odlazi u Toronto u Kanadu gdje je zasnovao obitelj i radio za tvrtku IBM.[1] Sudjelovao je u osnivanju udruge hrvatske emigracije u kanadi, Ujedinjeni kanadski Hrvati.[1] Umro je u Torontu u rujnu 1990. godine.[1]

Iako neki izvori spominju da je Mato Dukovac bio pravoslavne vjeroispovjesti, prema tvrdnji njegovog 7 godina mlađeg brata Ante, koji još uvijek živi u Torontu, taj podatak je pogrešan. Mato i Ante su kršteni u crkvi Svetog Ante u Zemunu.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 105.

Vanjske povezniceUredi