Pančevo

grad u Vojvodini

Pančevo (srp. ćir. Панчево, mađ. Pancsova, njem. Banstadt i Pantschowa, tur. Pançova, rum. Panciova, slovač. Pánčevo, rusin. Панчево) je grad u Banatu (Vojvodina, Republika Srbija), na rijeci Tamišu.

Pančevo
Панчево/Pančevo
Zastava Pančeva
Zastava
Grb Pančeva
Grb
Vlast
 - Gradonačelnik Saša Pavlov (SNS)
Službena stranica www.pancevo.rs

Teritorijalno je sjedište istoimene općine kao i Južno-Banatskog okruga.

Povijest

uredi

Pančevo se prvi put spominje u 12. stoljeću. U srednjem vijeku, Pančevo je pripadalo kovinskoj županiji. U tursko doba bilo je većinsko srpsko naselje. Poslije oslobođenja od Turaka (1716.), bilo je središte okruga. Već u to doba počinje u Pančevu naseljavanje Nijemaca i traje u jačem razmjeru kroz cijelo 18. stoljeće. Od 1716. do 1764. Pančevo je bilo komorsko, a od 1764. do 1794. vojno-graničarsko trgovište.

Godine 1848./1849. Pančevo je znatno stradalo tijekom revolucije. Godine 1873. postalo je municipalni grad. U drugoj polovici tog stoljeća počinje u Pančevu u većoj mjeri naseljavanje Mađara. 8. studenog 1918. ušla je u Pančevo srpska vojska.
Dana 31. siječnja 1921. godine Pančevo je imalo 19.362 stanovnika od kojih je bilo: Srba 9422, Mađara 887, Nijemaca 7237, Židova 600; pravoslavnih 9874, katolika 6350, evangelika 2500.

Stanovništvo

uredi

Prema popisu stanovništva iz 2002. godine u gradu Pančevu živjelo je 77.087 stanovnika (prema popisu iz 1991.godine bilo je 72.793 stanovnika).

Godina Ukupno Srbi Nijemci Jugoslaveni Mađari Slovaci Makedonci Crnogorci Hrvati ostali
1910. 20.808 41,88 % 33,89 % 0,00 % 16,17 % 1,17 % 0,00 % 0,00 % 0,65 % 4,24 %
1991. 72.793 72,57% nema podataka 8,75 % 5,56 % 2,20 % 2,40 % 1,88 % 1,35 % 5,29 %
2002. 77.087 79,08 % nema podataka 2,35 % 4,25 % 1,82 % 1,55 % 1.03 % 0,92 % 9,00 %

Pored navedenih naroda u Pančevu još žive i Albanci, Bošnjaci, Bugari, Bunjevci, Vlasi, Goranci, Muslimani, Nijemci, Romi, Rumunji, Židovi, Rusi, Rusini, Slovenci, Ukrajinci i Česi.

Poznate osobe

uredi

Gospodarstvo

uredi

Stanovništvo Pančeva bavi se pretežno ratarstvom, ali je vrlo lijepo zastupljen obrt i trgovina, naročito stokom i hranom. Industrija je također znatna, naročito svilarska. U Pančevu su dvije pravoslavne crkve; starija (Vaznesenska) s templom, koju je radio Konstantin Danil, i nova (Uspenska) u bizantinskom stilu, sa slikarskim i ornamentalnim radovima Uroša Predića, St. Aleksića i Markovića. U Pančevu ima gimnazija, trgovačka akademija, muška i ženska građanska škola i aerodrom međunarodnog društva za zračni promet.

Nakon Prvog svjetskog rata, pančevačka industrija doživljava svoju drugu mladost i postaje jedan od industrijskih giganata bivše Jugoslavije. Otvaraju se mnogobrojne tvornice koje zapošljavaju na desetine tisuća radnika iz Pančeva, Beograda i okolnih mjesta iz skoro cijelog južnog Banata.

Literatura

uredi
  • Narodna enciklopedija (1927.), članak D. Popovića
  • N. Milutinović, Naše varoši, l (1922.)
  • B. Jankulov, Priloker, Istorija grada Pančeva (1925.)

Vanjske poveznice

uredi