Pravoslavlje

Pravoslavlje ili ortodoksija je jedno od glavnih ogranaka kršćanstva (uz katolicizam i protestantizam).

Pravoslavlje u Europi.
Predložak
Kršćanstvo
Christian cross.svg

Povijest kršćanstva
Isus Krist
Apostoli
Ekumenski koncili
Crkveni raskol
Križarski ratovi
Reformacija

Božanske osobe u kršćanstvu
Bog Otac
Bog Sin
Duh Sveti

Kršćanska vjera
Uskrs
Badnjak
Božić
Duhovi
Deset Božjih zapovijedi

Biblija
Stari zavjet
Novi zavjet
Apokrifne knjige

Kršćanske vjere
Katoličanstvo
Pravoslavlje
Protestantizam

Kršćanski pokreti

Portal:Kršćanstvo

Svepravoslavni koncil, Kreta, Grčka.
Srpski pravoslavni križ

Termin pravoslavna ili ortodoksna za vjeru i Crkvu isticao se na istoku da bi označio pristajanje uz pravovjerje i odbacivanje hereza. Antagonizam između Rima i Carigrada, politika bizantskih careva (cezaropapizam), težnje Carigradskog patrijarha, razlike u obredima, jeziku, formuliranju dogmi, crkvenoj disciplini (celibatu) itd., doveli su do privremenog (864. – 868.) te konačnog (1054.) razilaženja pravoslavlja i zapadne Crkve. Danas u pravoslavlju postoji petnaest neovisnih crkava. Na čelu im stoji patrijarh ili arhiepiskop te arhijerejski sabor ili zbor svih episkopa. Najugledniji je Carigradski patrijarh koji nosi titulu Ekumenskog patrijarha. Neovisna crkva dijeli se na eparhije kojima upravlja episkop, a eparhija se dijeli na parohije kojima upravlja paroh. Stare istočne patrijaršije, Jeruzalemska, Antiohijska i Aleksandrijska, gube u 7. stoljeću širenjem islama svoje značenje. Pravoslavlje se iz Bizanta širi na Jugoistočnu Europu, Istočnu Europu, Armeniju i Gruziju. Za razliku od Katoličke crkve, pravoslavlje je razvilo nacionalne i državne autokefalne crkve.

U širem smislu, pojam pravoslavlje može se odnositi i na pravovjernost odnosno ortodoksnost, u suprotnosti s herezom odnosno krivovjerjem.

Pravoslavlje u Južnoj, Jugoistočnoj i Istočnoj EuropiUredi

Do 20. stoljećaUredi

Na područjima Južne, Jugoistočne i Istočne Europe pravoslavlje se širilo u nekoliko navrata. U 15. stoljeću nakon turskih osvajanja, u 17. stoljeću za vrijeme austrijsko-turskog rata, te u 18. stoljeću pod vodstvom patrijarha Arsenija IV.

Podizale su se pravoslavne crkve, organizirala školovanja pravoslavnih svećenika itd. U Republici Hrvatskoj postoji šest pravoslavnih episkopija: Dalmatinska, Gornjokarlovačka, Osječkopoljska i baranjska, Slavonska, Zagrebačka i Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska. U Bosni i Hercegovini postoji pet pravoslavnih eparhija. Sve episkopije su dio Srpske pravoslavne crkve s patrijarhom u Beogradu. Uz Srpsku pravoslavnu crkvu, još djeluju Makedonska i Bugarska pravoslavna crkva s vjernicima iz makedonske i bugarske nacionalne manjine.

20. stoljećeUredi

U 20. stoljeću, poglavito za razdoblja dviju Jugoslavija, pravoslavlje se u Hrvatskoj proširilo prirodnim doseljavanjem Srba iz područja Vojne Krajine i Dalmacije u velike gradove i industrijska središta.

Drugi zanimljiv slučaj je bilo privođenje hrvatskog katoličkog stanovništva k pravoslavlju na otoku Visu, gdje se stanovnicima dijelila zemlja uz uvjet da prijeđu na pravoslavlje. Ipak, ta politika nije uspila polučiti značajnije rezultate.

Najveće rezultate je polučivala planskim naseljavanjem državnih službenika, Srba i Crnogoraca u gradove.

Nakon Drugoga svjetskog rata, vlasti nove Demokratske Federativne Jugoslavije svim su kolonistima, naseljenim za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i protjeranim tijekom Drugog svjetskog rata (dok je Kosovo bilo dijelom Kraljevine Albanije), zabranile povratak na Kosovo, jer su smatrani eksponentima predratne velikosrpske politike, od koje se novi režim distancirao.[1] U ožujku 1945. godine nova federalna vlada donijela je tzv. Odluku br. 153 kojom je svim kolonistima privremeno zabranjen povratak na njihova prijašnja mjesta življenja. Nove vlasti već su početkom kolovoza 1945. godine usvojile Zakon o reviziji kolonističkih odnosa, koji je za koloniste predviđao izvjesne kompenzacije u Vojvodini, odakle su masovno iseljeni podunavski Nijemci[2], te u hrvatska sela koja su bila proglašena "ustaškima"[nedostaje izvor]. Na taj se način povećao udio pravoslavnog stanovništva u Vojvodini. Od 1942. do 1945. godine, na području NDH, djelovala je Hrvatska pravoslavna crkva, koja je sjedište svoje patrijaršije imala u Zagrebu. Na čelu joj je bio patrijarh Germogen. 1990-ih godina su krenule incijative za obnovu njezina rada.

Danas u svijetu ima oko 220 milijuna pravoslavaca.

Pravoslavne crkve po diptihu Carigradske patrijaršijeUredi

Autokefalne crkveUredi

Autonomne crkveUredi

Samoupravna crkvaUredi

Osporen statusUredi

NekadašnjeUredi

Unutarnje povezniceUredi

Vanjske povezniceUredi

  1. Dusan T. Batakovic, KOSOVO AND METOHIJA: A HISTORICAL SURVEY
  2. Vladan Jovanović, Tokovi i ishod međuratne kolonizacije Makedonije, Kosova i Metohije