Max Richter

Max Richter (Hameln, Donja Saska, Njemačka, 22. ožujka 1966.), britanski skladatelj njemačkog porijekla. Radi u postminimalističkom stilu na razmeđu suvremene klasične i alternativne popularne glazbe. [1][2][3][4] Richter je klasično obrazovan, diplomirao je na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu, a učio je pod Lucianom Beriom u Italiji.[5][6] Također se bavi skladanjem za kazalište, operu, balet, film i televiziju. Surađivao je s drugim glazbenicima, kao i izvođačima, te medijskim umjetnicima i na umjetničkim instalacijama. Snimio je osam solo albuma, a njegova glazba često se koristi u filmu.[7][8] Skladao je 2008. glazbu za ratni film izraelskog animatora Arija Folmana Valcer s Bashirom, zadobivši brojne pohvale.

Max Richter
Max Richter
Richter na festivalu All Tomorrow's Parties Fest, 2015.
Životopisni podatci
Datum rođenja 22. ožujka 1966.
Djelo
Razdoblje Suvremena klasična glazba
Portal o glazbi
Portal o životopisima

PočeciUredi

Rođen je u Hamelnu u Donjoj Saskoj. Odrastao je u Bedfordu u Engleskoj, a obrazovanje je stekao u Modernoj školi Bedford i Bedfordskom koledžu višeg obrazovanja.[9] Studirao je kompoziciju i glasovir na Sveučilištu u Edinburghu i u Firenci pod vodstvom Luciana Berija.[10][11]

Glazbena karijeraUredi

Nakon završetka studija Richter sa suradnicima osniva suvremeni klasični ansambl "Piano Circus".[12] Sa skupinom je ostao deset godina, naručujući skladbe minimalističkih skladatelja kao što su: Arvo Pärt, Brian Eno, Philip Glass, Julia Wolfe i Steve Reich. Izvedbe ansambla na ukupno pet albuma izdavala je kuća Decca pod etiketom Argo.

1996. je Richter surašivao sa skupino Future Souund of London na njihovom albumu "Dead Cities", počevši kao pijanist, a kasnije je skladao i sudjelovao u skladanju. Suradnju je nastavio dvije godine.

2000. godine surađivao je na albumu "In the Mode" Ronija Sizea, a 2005. je producirao album Vashtija Bunyana "Lookaftering".[13] and Kelli Ali's 2008 album Rocking Horse.[14][15][9]


  Nedovršeni članak Max Richter koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


NavodiUredi

  1. Composer Richter on Virginia Woolf inspired ballet. BBC NEWS. BBC NEWS. 12. svibnja 2015. Pristupljeno 4. kolovoza 2015.
  2. Currin, Grayson. Max Richter Memoryhouse. Pitchfork. Pristupljeno 11. lipnja 2014.
  3. Falcone, Jon. Max Richter Discusses Revisiting Memoryhouse. www.drownedinsound.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2014. Pristupljeno 11. lipnja 2014.
  4. Joy, Sarah. Max Richter: "Jednostavno volim baratati zvukom. To je što me jutrima izvlači iz kreveta.". The Line Of Best Fit. Pristupljeno 14. studenoga 2014.
  5. Max Richter Bio. FatCat Records. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2014. Pristupljeno 11. lipnja 2014.
  6. Tingen, Paul. Max Richter: Recording The Blue Notebooks. Sound on Sound. Pristupljeno 11. lipnja 2014.
  7. Crack Magazine. www.crackmagazine.com. Pristupljeno 11. lipnja 2014.
  8. Ilic, Vel. 3. listopada 2014. PREVIEW: Max Richter. The Quietus. Pristupljeno 15. listopada 2014.
  9. 9,0 9,1 Who's Who (UK). Published by A&C Black Limited, 2016
  10. Max Richter. FatCat Records. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2014. Pristupljeno 19. kolovoza 2011.
  11. Max Richetr biography. maxrichtermusic.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2018. Pristupljeno 27. siječnja 2015.
  12. Mark Pappenheim. 24. studenoga 1993. MUSIC / Many hands make light work. The Independent. London. Pristupljeno 19. listopada 2011.
  13. Adam Park. 11. listopada 2006. The Richter Scale. Boomkat. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. rujna 2010. Pristupljeno 24. rujna 2012.
  14. Biography Kelli Ali. The Guardian. London. Pristupljeno 21. listopada 2011.
  15. [1] The Australian, 22 November 2014