Međimurski konj

Međimurski konj
Alternativno ime Međimurec
Područje podrijetla Međimurje
Država podrijetla Hrvatska
Vrijeme nastanka 18/19. stoljeće
Odlike Hladnokrvnjak
Visina visina grebena 155-165 cm
Težina pastuh do 900 kg
Popis hrvatskih pasmina domaćih životinja

Međimurski konj ili Međimurec, hrvatska samonikla pasmina konja hladnokrvnog tipa, nastala na području današnje Međimurske županije.

Međimurski konj na jednoj izložbi u Čakovcu

Nekad je, osim u sjevernoj Hrvatskoj (Međimurje, Podravina, Zagorje), bio raširen i u jugozapadnoj Mađarskoj i istočnim dijelovima Slovenije. Danas ga u Međimurju ima svega nekoliko desetaka primjeraka (oko 40) i spada u čistokrvne pasmine ugrožene od izumiranja, ali se, srećom, u nešto većoj populaciji održao s druge strane rijeke Mure, u susjednoj Mađarskoj.

Početak nastanka ove plemenite čistokrvne pasmine konja seže najvjerojatnije čak do prijelaza između kraja 18. i početka 19. stoljeća, kada se započelo s postupnim križanjem domaćih kobila, koje su imale primjese angloarapske krvi, s pastusima noričke, ardenske, peršeronske i brabantske uzgojne linije. S obzirom da je Međimurje u to vrijeme (do 1848. godine, te ponovno od 1861.) niz godina bilo pod mađarskom administrativnom upravom, u međunarodnoj stručnoj literaturi redom se navodi da pasmina ima mađarsko podrijetlo.

Međimurski konj krupnog je rasta i čvrste građe, visine grebena 155-165 cm, po čemu je sličan hrvatskom hladnokrvnjaku, a viši od treće autohtone hrvatske pasmine, hrvatskog posavca. Razmjerno je male glave i manjih, šiljatih ušiju, kratkog mišićavog vrata, širokih prsa i leđa, te snažnih, ne predugih nogu. Prevladavajući primjerci su dorati, alati (riđani) i vranci, ali ima i drugih kombinacija boja. Pastusi mogu doseći težinu i do 900 kilograma.

Karakter međimurskog konja je uravnotežen, skromnih je hranidbenih zahtjeva, izdržljiv i otporan, s izraženom voljom i upornošću u radu. Koristi se kao radni konj za vuču i rad u poljoprivredi, ali je, s obzirom na sve veće uvođenje mehanizacije, izgubio značaj, pa danas sve više služi i za proizvodnju mesa.

U pogledu čistokrvnosti, koja je ponekad bila osporavana, genetičkom analizom, odnosno laboratorijskim uspoređivanjem uzoraka mitohondrijske deoksiribonukleinske kiseline (DNK) većeg broja međimurskih konja iz hrvatske i mađarske populacije, te srodnih pasmina (hrvatski posavac, hrvatski hladnokrvnjak, norički konj i dr.) utvrđeno je njegovo nedvojbeno izvorno podrijetlo.

Krajem studenog 2015. godine osnovana je u sjevernom dijelu Međimurja mala ergela međimurskog konja s ciljem održanja i revitalizacije te ugrožene autohtone hrvatske pasmine.

GalerijaUredi

Vidi jošUredi

Vanjske povezniceUredi