Mišković

prezime

Mišković (oko.1800.) je hrvatski živući rod na prostoru Imotice koji je kroz svoje generacije zabilježio neke poznate osobe npr. Petar, John, Pero i ostali. Rod je prije dolaska u Imoticu bio na području Duži.

Poznati članovi roda MiškovićUredi

Reljefni oblici i ulice nazvani po nadimku ĆendroUredi

  1. Ćendrova peća
  2. Ćendrova ograda
  3. Ćendrova jama
  4. Ćendrova ulica
  5. Ćendrova natkuća

ObiteljUredi

Prema Nikoli Tolji sve počinje oko 1800. godine kada Mijo(zvan još i Miško) koji je živio u Dužima 1828. dobiva sina Andra koji dolazi u Imoticu 1855 i udaje se sa Perom Šanjić(zadnj potomak roda Šanjić). Andro je imao četvero djece od kojih jedan dječak - Đure. On je možda ključan u prijenosu roda jer je imao čak osmero djece od kojih je bilo petero dječaka. Jedan od njih bio je Pero, bio je izumitelj i imao je mnogo djece, drugi je bio Andro koji se kao i Pero odselio u SAD i osnovao obitelj. Mato i Ivo ostali su u Hrvatskoj, a od njih dvoje je Ivo dominirao i imao 2 žene, a sa njima osmero djece.

Povijest i podrijetloUredi

Najraniji zapis o Miškovićima govori o njima u Donjim Mrcinama u Konavlima. Tamo su oni doselili moguće iz Hercegovine. Potvrda te teorije bi mogao biti rod Kokota, čije se selo također na Konavlima prvi put spominje 1433. godine jer su rodovi Kokoti (Kokotovići) i Miškovići u selu Petrovići (Stara Hercegovina - Crna Gora) u srodstvu te su bili dio jednog te istog plemena. Oni su tako su mogli sustavno naseljavati Konavle na početku 15. stoljeća. Jedno od prvih spominjanja obitelji Mišković bilo je davne 1687. kada je Niko Mišković kumovao na vjenčanju Mija Raosavića i Jele Begović. Nitko nije zapravo siguran odakle su Miškovići došli u Duži. Godine 1728. spominje se smrt Mata Miškovića u Dubrovniku gdje je Mato po Marijanu Sivriću doselio iz Hercegovine. Sivrić se poziva na Vukorepa koji kaže da se najprije spominju u Dužima(1713. i 1723.) pa na Moševićima(1732.), kasnije u Ilinu Polju(1737. i 1742.) i naposlijetku(1745. i 1763.) u Dužima. Po nekim dokumentima došli su iz Šipana. Navodno, po običaju je svatko od braće sebi nadjenuo prezime, jedno od njih je bilo Mišković.

Nadimak ćendroUredi

Prvi nadimak roda bio je ćendro, ali nije se oduvijek tako izgovarao. On je nastao od strane Imotičanaca koji su taj nadimak namijenili Andru(domazetu). Andro je u Imoticu došao iz Duži, a pošto su Duži bili na granici nazvali su ga ćenar(tur.granica). Ubrzo se riječ deformirala u ćenaro pa ćenro i na kraju ćendro. U rodu su još i zabilježeni nadimci Đuka, Džono, Kapetan, Kreco, Milava, Strika i Šakalo.

VarijacijeUredi

Postoje još oko 2-3 prezimena Mišković, najpoznatiji su na Pagu(Miškovići) i u Srbiji.

IzvoriUredi

  • Nikola Tolja, knjiga: "Moja Imotica"