Mihail Tuhačevski

Mihail Nikolajevič Tuhačevski (ruski: Михаи́л Никола́евич Тухаче́вский; 16. veljače 1893. – 12. lipnja 1937.) bio je ruski sovjetski maršal, zapovjednik Crvene armije između 1925. i 1928. te jedna od najznačajnijih žrtava Staljinove Velike čistke.

Mihail Tuhačevski
Михаи́л Никола́евич Тухаче́вский
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 16. veljače 1893.
Datum smrti 12. lipnja 1937.
Mjesto smrti Moskva, Rusija
Nacionalnost Rus
Puno ime Mihail Nikolajevič Tuhačevski
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1914. - 1917.
1918. - 1937.
Čin Maršal Sovjetskog Saveza
Ratovi Prvi svjetski rat
Ruski građanski rat
Sovjetsko-poljski rat
Vojska Ruska carska vojska
Crvena armija

Mladost uredi

Tuhačevski je rođen u Aleksandrovskom u današnjoj Smolenskoj oblasti u obitelji siromašnih nasljednih plemića. Nakon što je pohađao Moskovsku vojnu školu 1912., premješta se u vojnu školu u rodnome gradu, gdje diplomira 1914. Na početku Prvog svjetskog rata služi u pukovniji Seminovski kao poručnik. U veljači 1915. zarobila ga je Njemačka carska vojska, a kao ratni zarobljenik bježi četiri puta te je stoga kao nepopravljivi bjegunac zatvoren u Ingloštatsku tvrđavu. Njegov peti bijeg je bio uspješan. Nakon što je prešao švicarsko-njemačku granicu, vraća se u Rusiju u rujnu 1917. Nakon Listopadske revolucije postaje članom Boljševičke stranke. Unatoč plemićkom podrijetlu, Tuhačevski će igrati značajnu ulogu u Crvenoj armiji.

Tijekom građanskoga rata (1918–22) znatno je pridonio slamanju carističkih snaga (bjelogardijaca) pod zapovjedništvom A. V. Kolčaka (1918–19) i A. I. Denjikina (1920). Istaknuo se tijekom Poljsko-sovjetskog rata (1920–21), a 1921. ugušio je pobunu mornara u Kronštadtu. Potom je bio pomoćnik (1924–25) i načelnik stožera Crvene armije (1925–28), vojni zapovjednik Lenjingradskog okruga (1928–31), zamjenik narodnoga komesara obrane SSSR-a (1931–34) i načelnik Uprave za naoružavanje Crvene armije (1931–34); proveo opsežne vojne reforme. Godine 1935. promaknut je u maršala, jednog od prvih pet u Sovjetskom Savezu. U doba Staljinovih »čistki« bio je optužen s još sedam visokih časnika za veleizdaju, osuđen i strijeljan; nakon Staljinove smrti rehabilitiran.