Otvori glavni izbornik

Miho Monaldi (Dubrovnik, oko 1540. − Dubrovnik, 1592.), bio je hrvatski renesansni teolog, filozof, pjesnik i matematičar iz Dubrovnika. Jedan od predstavnika »zlatnog vijeka« dubrovačke književnosti. Njegov opus ni do danas nije potpuno istražen, koji iako nevelik, značajan je i u europskim okvirima. Pisao je isključivo na talijanskom jeziku.

Bio je član dubrovačke Akademije složnijeh. Objavio je u Rimu zbirku soneta, madrigala, sestina i kancona. Opjevao je pobjedu u bitci kod Lepanta, napisao kratki spjev, pobožne pjesme te dijalog, neoplatonistički orijentirani spis Irene, ossia della bellezza. Jedna od sugovornica u tom dijalogu je Cvijeta Zuzorić. Po ovom je djelu jednim od rijetkih hrvatskih autora koji je iza sebe ostavio cjelovit sustav filozofije umjetnosti. Ostavio je zanimljive teze o glazbi, po čemu je hrvatski renesansni teoretičar glazbe.

CitatiUredi

  „Anđeoska glazba je iznad svake druge glazbe, jer "...je (to) ideja glazbe od koje se svaka druga rađa i potječe: nije shvatljiva tjelesnim uhom, nego pročišćenim umom, koji konvergira u jednom s inteligibilnim svjetlom: potječe od onog prvog Jednog s kojim se usklađuje, približavajući mu se..."”
(Musica angelorum)
  „"...glazba je kao slika ljepote, pa bi se slijepcu koji čuje gotovo moglo dati da vidi ljepotu... a nasuprot tome, gluhome koji vidi bi se moglo gotovo dati da čuje muziku u vidljivoj ljepoti...”

IzvoriUredi