Mrtvo ime
Mrtvo ime je ime transrodne ili nebinarne osobe koje je ta osoba dobila po rođenju, a u međuvremenu ga je, zbog rodne neusaglašenosti, promijenila. Upotreba ovog imena bez pristanka te osobe smatra se diskriminacijom.[1] Upotreba mrtvog imena može biti slučajno; međutim, može se koristiti i za "agresivno odbacivanje" rodnog identiteta osobe.[1][2]
Koncept mrtvog imena izazvao je znatne kontroverze. Pristalice normalizacije transrodnog identiteta tvrde da je korištenje mrtvog imena dio neprijateljstva koje doživljajaju trans osobe.[3] Mrtvo ime mogu slučajno koristiti i ljudi koji inače podržavaju trans osobe, poput podržavajućih članova obitelji ili dugogodišnjih prijatelja koji još nisu navikli na korištenje novog imena pojedinca. Međutim, ova pojava može biti i očita agresija ili suptilna mikroagresija koja ukazuje na to da meta nije u potpunosti prepoznata kao član društva.[4]
Čak i među onima koji podržavaju trans identitete, postoji spor oko prikladnosti upotrebe bivših i mrtvih imena kao legitimnog koncepta. Christopher Reed, profesor povijesti i izučavatelj queer kulture, tvrdio je da prigovaranje mrtvom imenovanju "koči napore ka samoprihvaćanju i integraciji".[5] Drugi tvrde da sloboda korištenja mrtvih imena nije obuhvaćena načelima akademske slobode.[6] Sporovi oko legitimiteta korištenja mrtvih imena doveli su do oštrih sporova u queer zajednici, neki vjeruju da je samo korištenje mrtvih imena opipljiva šteta, a drugi tvrde da je potez za sprečavanje mrtvih imena jednak "kampu za preodgoj".[7]
Znanstvenici koji se bave queer kulturom teoretizirali su da trans ljudi inzistiraju na sprječavanju korištenja mrtvih imena dijelom i kao strategija samopotvrđivanja onoga što dolazi: "inzistiranjem na primatu sadašnjosti, nastojanjem brisanja prošlosti ili čak emocionalnim lociranjem "pravog sebe" u budućnosti, to nedostižno mjesto na kojem društvena prihvaćemost izgleda veća."[8] Ispravljanje mrtvog imena od strane trećih strana navodi se kao način podrške trans ljudima.[9]
Prepreke
urediU nastojanju da ju se prestane nazivati mrtvim imenom, trans osoba ponekad nailazi na velike birokratske i administrativne preprekame. Sama promjena zakonskog imena zahtijeva dosta vremena, novca i truda; nadalje, promjena odgovarajućih podataka poput imena, e-pošte, rasporeda nastave u nekim institucijama (poput škole) može biti otežana.[4]
Izvori
uredi- ↑ a b Sinclair-Palm, Julia. 1. svibnja 2017. "It's Non-Existent": Haunting in Trans Youth Narratives about Naming. Occasional Paper Series. 2017 (37). ISSN 2375-3668
- ↑ Stanborough, Rebecca. Veljača 2020. She/He/They/Them: Understanding Gender Identity (engleski). Capstone. ISBN 978-0-7565-6561-9
- ↑ women. 17. ožujka 2017. Deadnaming A Trans Person Is Violence — So Why Does The Media Do It Anyway?. HuffPost (engleski). Pristupljeno 2. siječnja 2020.
- ↑ a b Rogers, Baker A. 31. siječnja 2020. Trans Men in the South: Becoming Men (engleski). Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-7936-0034-9
- ↑ Reed, Christopher. 22. studenoga 2018. AXIOMATIC (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 22. studenoga 2018. Pristupljeno 26. svibnja 2020.
- ↑ Lavery, Grace. Grad School As Conversion Therapy. BLARB (engleski). Pristupljeno 26. svibnja 2020.
- ↑ Conversion Therapy v. Re-education Camp: Open Letter to Grace Lavery. BLARB (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2022. Pristupljeno 26. svibnja 2020.
- ↑ Crawford, Lucas. 2. siječnja 2019. What's Next is the Past. A/B: Auto/Biography Studies. 34 (1): 147–150. doi:10.1080/08989575.2019.1542845. ISSN 0898-9575. S2CID 188098200
- ↑ Johnson, Hannah Lee. Spring 2019. Rhetorics of trans allyship, toward an ethic of responsible listening and ally labor. University of Iowa. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2020. Pristupljeno 2020-08-03 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć)