Nacionalni park Lovćen

Nacionalni park Lovćen
Njegošev mauzolej

Nacionalni park Lovćen se nalazi u jugoistočnom dijelu Europe, u Crnoj Gori. Nacionalni park obuhvaća središnji i najviši dio lovćenskog masiva, površine 6 220 hektara. Proglašen je nacionalnim parkom 1952. godine.

Smješten u jugozapadnom dijelu Crne Gore, uzdiže se sa ivica jadranskog basena, zatvarajući tako duge i vijugave bokeljske zalive, čineći zaleđe drevnom pomorskom gradu Kotoru.

Na relativno uzanom prostoru sreću se brojni i raznovrsni oblici reljefa, naglašeni u središnjem dijelu planine, gdje se Lovćen najviše izdigao Stirovnikom i Jezerskim vrhom. Padine planine su kamenite, sa brojnim škrapama, jamama i dubokim vrtačama, dajući krajolicima specifičan izgled.

Nalazeći se na granici dvije sasvim različite prirodne cjeline, mora i kontinenta, Lovćen trpi utjecaje oba klimatska tipa. Specifičan spoj životnih uvjeta uvjetovao je razvoj raznovrsnih bioloških sustava.

Na području ovog nacionalnog parka značajnu vrijednost čini kulturno-povijesno nasljeđe. Svojevrstan arhitektonski relikt, vrijedan pažnje, predstavljaju čuvene lovćenske serpentine. Stari put od Kotora vijuga uz Lovćen do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojem se nalaze rodne kuće Petra II. Petrovića Njegoša, znamenitog crnogorskog vladike i pjesnika iz XIX. stoljeća i posljednjeg vladara Crne Gore, kralja Nikole I. Petrovića.

Lovćenski kraj obiluje brojnim elementima narodnog graditeljstva. Autentične su stare kuće i seoska guvna, kao i kolibe u katunima - ljetnjim stočarskim naseobinama. Sa vidikovca, u neposrednoj blizini, pruža se nezaboravan pogled na Bokokotorski zaljev i Katunsku nahiju koju je čuveni Bernard Shaw, kada je ugledao, nazvao Kameno more.

Kontroverze oko MauzolejaUredi

Najmonumentalniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej, podignut na Jezerskom vrhu, mjestu koje je ovaj istaknuti pjesnik i mislilac još za života izabrao za vječni počinak.

Njegoš je još za života sagradio na Jezerskom vrhu kapelicu u kojoj je i sahranjen. Po austrijskoj okupaciji Crne Gore u vrijeme Prvog svjetskog rata, ova je crkva srušena (i Njegoševo tijelo prenjeto u Cetinjski Manastir) da bi ponovno bila obnovljena u vrijeme Kralja Aleksandra, dvadesetih godina 20. stoljeća. 1970. godine tadašnja komunistička vlast u Crnoj Gori je počela pripreme za njeno rušenje i izgradnju mauzoleja koji je u stilu Bečke secesije zamislio Ivan Meštrović. Meštrović, mada svjetski poznat, nikada nije bio na Lovćenu.

Jugoslavenska javnost se uzbunila i masovno prosvjedovala protiv kršenja Njegoševe posljednje volje i rušenja skromne zadužbine u korist monumentalne građevine kakvu Njegoš nikada ne bi želio.

Vanjske povezniceUredi