Napoleon II. Bonaparte, car Francuske

francuski car

Napoleon II. Bonaparte (Pariz, 20. ožujka 1811.Beč, 22. srpnja 1832. ) je bio car Francuske 1815. godine.

Napoléon II. Bonaparte
Car Francuske
Vladavina 22. lipnja - 7. srpnja 1815.
Krunidba 22. lipnja 1815.
Prethodnik Napoleon
Nasljednik Luj XVIII.
(kao kralj)
Grof Reichstadt
Vladavina 1818.1821.
Prethodnik Ferdinand, vojvoda od Parme
Nasljednik Jean Jacques Régis de Cambacérès
Puno ime Napoléon François Joseph Charles Bonaparte
Dinastija Bonaparte
Otac Napoleon
Majka Marija Lujza
Rođenje 20. ožujka 1811., Pariz, Francuska
Smrt 22. srpnja 1832., Beč, Austrija

Njegov otac francuski samoproglašeni car Napoleon I. se nakon dugotrajnog prvog braka bez djece odlučio stupiti u drugi brak s Marijom Lujzom kćerkom austrijskog cara Franje II. Brak je bio sklopljen u tipično hladnom političkom stilu 11. ožujka 1810. godine, a malo više od godine dana potom rođen je Napoleon II.

Odmah po njegovom rođenju Napoleon I. ga proglašava svojim prijestolonasljednikom i dodjeljuje mu titulu kralja Rima. Kada je Napoleon II. imao samo tri godine njegov otac je izgubio vlast i u pokušaju da osigura krunu potomstvu on abdicira u njegovu korist. Tu abdikaciju nitko nije prihvatio, pa je upitna njena valjanost.

Kada je 1815. godine Napoleon I. postao ponovno nakratko vladar Francuske i nakon samo sto dana bio ponovno poražen, cijeli postupak oko abdikacije se ponovio. Ponovno on abdicira u korist prestolonasljednika, ali ovaj put ju je prihvatio francuski parlament koji 22. lipnja 1815. godine proglašava Napoleona II. carem Francuske. Ta kratkotrajna vladavina djeteta od 5 godina koji se tada nije niti nalazio u Francuskoj se prekida ulaskom trupa Velike Britanije i Prusije u Pariz koje svrgavaju Napoleona II. s vlasti 7. srpnja. 1815. godine.

Cijeli svoj ostatak života nakon prvog obaranja oca s vlasti 1814. godine Napoleon II. provodi u Austriji, a njegov tamošnji položaj je onaj ugledne osobe u vječitom kućnom pritvoru. Njegov prvi i zadnji povratak u Francusku je nakon smrti kada Hitler šalje njegove ostatke da budu pokopani uz Napoleona I.

Ništa bolje ne govori o pitanju kako se postupalo s njim u Austriji od činjenice da on umire već u 21 godini 22. srpnja 1832. od tuberkuloze. Jedna od malobrojnih njegovih izjava o vlastitom životu koja je preostala zapisana u povijesti iskazuje sve njegovo ogorčenje majkom i Habsburzima riječima: "Koliko bi moj život bio različit da mi je majka bila Jozefina" (prva supruga njegovog oca).