Wikipedija

Nazi punk

Naci-punk, nazi punk, neonacistički odraz u supkulturi punka. Istim imenom naziva se glazbeni žanr.[1] Ponekad ga se naziva hatecore, što je samo djelimice točno, jer naci-punk obvezno ima primjesa nacističkog, dok hatecore karakterizira govor mržnje općenito, s i bez nacističkih natruha.

Svojstva uredi

Stilski korijeni naci-punku su hardcore punk, punk rock, Oi! i white power glazba. Kulturalni korijeni su Ujedinjeno Kraljevstvo kasnih 1970-ih. Tipična glazbala su uz vokale gitara, bas-gitara i bubnjevi.

Zvuk naci-punka je kao i kod ostalih oblika punk rocka, ali razlikuje se po stihovima koji sadrže mržnju ka određenim manjinskim skupinama, poput nacionalnih manjina, Židova, homoseksualaca, anarhista i ostali percipiranih neprijatelja.

Podžanr je punka koju je oštro suprotivan antiautoritarijanskim idejama koje prevladavaju u supkulturi punka. Punkeri iz rane faze poput Sida Viciousa i Siouxsie Siouxa inkorporirali su nacističke grafičke elemente poput kukastih križeva i to se obično predstavljalo kao pokušaj šokiranja, a ne da doista promiču načela nacizma. U dugo živućem bendu The Exploitedu člana Wattieja Buchana redovito su pitali o tetovaži kukastog križa i stalno je poricao da je rasist.[2]

Povijest uredi

Korijeni naci-punka su u Engleskoj kasnih 70-ih 20. stoljeća s Oi! punk bendom Skrew-driver koji je promicao ideologiju o nadmoći bijele rase (white power). Vremenom je ta ideologija evoluirala i slizala se s nacističkom ideologijom.

1978. u Britaniji je bijeli nacionalistički Nacionalni front imao mladešku organizaciju punkerski orijentiranu, imena Punk Front.[3] Iako je postojala samo jednu godinu, unovačila je nekoliko engleskih punkera i isto tako formirala jedan broj "white power" (bijelih suprematističkih) punk bendova kao The Dentists (isto ime nosio je indie-pop bend The Dentists), The Ventz, Tragic Minds i White Boss.[4][5] Prvi koncert Rock Against Communism održan je u Engleskoj u Leedsu 1978., na kojem su se pojavili naci-punk bendovi The Dentists i The Ventz. Ranih 1980-ih, white power skinhead bend Brutal Attack privremeno se transformirao u naci-punk bend.[6] Rekli su da su to učinili nadajući se da će tako lakše dobiti javne koncerte, ali ta taktika nije radila pa su se vratili na stari put rasističkog skinhead sastava.

U SAD se supkultura naci-punka pojavila ranih 1980-ih u hardcore punk sceni.[7][8]

Britanski naci-punk bendovi postali su "gateway" droga za američku bjelačku supremaciju.[9] Naci-punk scena međunarodno je dobro umrežena, od Amerike do Rusije. Vrlo je prisutna u zadnje vrijeme u Poljskoj, Mađarskoj i Njemačkoj. Naci-punk je uvijek ostao marginalan, unatoč međunarodnoj umreženosti. Nikad nisu umrljali pokret punka[10] koji je uvijek bio protiv ideologije vladanja nad drugim narodima, imun na rasizam i sve ideologije mržnje, okrenut radničkom sloju društva, liberalan ali ne liberalistički, protiv liberalizma. Uz naci-punk scenu stasala je naci black metal scena, najjača u Skandinaviji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj i drugim zemljama. Često se susreću sa zabranama koncerata i javnog okupljanja.[10] Događa se nekim punk bendovima da zbog toga što su popularni na određenim krajnjedesničarski nastrojenim punk web-stranicama da ih smatraju predstavnicima naci punka, premda ne promoviraju ni nacizam niti se služe govorom mržnje.[11] Protivljenje naci punku odrazilo se npr. skladbama Nazi Punks Fuck Off ili bendovima parodična imena kao Jewdriver.[12]

Vidi uredi

Izvori uredi

  1. ↑ (eng.) Wallace, Amy. The Official Punk Rock Book of Lists. Backbeat Books, 2007. str. 186.
  2. ↑ (engl.) YouTube Documentary on the history of the band The Exploited
  3. ↑ (enggl.)Reynolds, Simon. Rip It Up and Start Again: Postpunk 1978-1984. Penguin (Non-Classics), 2006. str. 65
  4. ↑ (engrglj.) Reynolds, Simon, Rip It Up and Start Again: Postpunk 1978-1984 (Penguin (Non-Classics), 2006.), str. 65.
  5. ↑ (engl.) Sabin, Roger, Punk Rock: So What?: The Cultural Legacy of Punk. (Routledge, 1999), str. 207.-208.
  6. ↑ (enng.)"The Straps: History"
  7. ↑ (eng.) Andersen, Mark. Dance of Days: Two Decades of Punk in the Nation's Capital. Akashic Books, 2003. str. 159.
  8. ↑ (eng.) Flynn, Michael. Globalizing the Streets. Columbia University Press, 2008. str. 191.
  9. ↑ (eng.) The Telegraph James Hall: How Britain's Nazi punk bands became a gateway drug for US white supremacy,,,, 23. kolovoza 2017. (pristupljeno 16. ožujka 2019.)
  10. ↑ a b Jutarnji list Aleksandar Dragaš: Naci-punk bendovi minoran dio scene ,,,, 21. veljače 2010. (pristupljeno 16. ožuja 2019.)
  11. ↑ Terapija.net horvi V-PUNK: Traum (Keller Records/ Spona, 2009) 22. studenoga 2009. (pristupljeno 16. ožujka 2019.)
  12. ↑ (eng.) Jewish Telegraph Agency Avishay Artsy: This Jewish Punk Band Existed to Spite Neo-Nazis,, 25. kolovoza 2017. (pristupljeno 16. ožujka 2019.)

Bibliografija uredi

  • Blush, Steven, American Hardcore: A Tribal History
  • Condemned Magazine issue #2.
  • Morrison, Eddy, Memoirs of a Street Soldier: A Life in White Nationalism
  • National Front, The Punk Front: 1978–79
  • Reynolds, Simon, Rip It Up and Start Again: Postpunk 1978–1984
  • Sabin, Roger, Punk Rock: So What?

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nazi_punk&oldid=6216752"