Neda Arnerić (Knjaževac, 15. srpnja 1953.Beograd, 10. siječnja 2020.), bila je srbijanska filmska, televizijska i kazališna glumica i galeristica hrvatskog podrijetla.[1]

Neda Arnerić
Neda Arnerić
Rodno ime Neda Arnerić
Rođenje 15. srpnja 1953.
Smrt 10. siječnja 2020.
Zanimanje glumica
Godine rada 1966. — 2020.
Važniji filmovi Vrijeme bez rata
Ispravi se Delfina
Kvar
Večernja zvona
Višnja na Tašmajdanu
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

ŽivotopisUredi

Neda Arnerić rođena je 15. srpnja 1953. godine u Knjaževcu, no spletom okolnosti. Njen otac bio je rodom i podrijetlom iz Korčule, a radio je kao vojni liječnik. Njen djed živio je u Rovinju, gdje je često rado navraćala.[2] U Knjaževcu je rođena jer su joj roditelji tad boravili ondje poslom, tj. ondje je službovao njezin otac liječnik, dermatovenerolog. Još kao mala se vratila u Beograd, rodno mjesto njene majke Milice, gdje se ona vjenčala s višim časnikom JNA Slavkom Arnerijem, koji je nakon ratovanja u partizanima premješten u Beograd gdje je dovršio prekinuti studij medicine u Italiji započet prije rata. Iz poznate je obitelji Arneri, iz ogranka koji je poslije 1918. dodao prezimenu nastavak -ć. U rodu su joj plastični kirurg Vice Arneri, kirurg Vinko Arneri čiji je sin Gojko bio vaterpolski reprezentativac, Dinamov nogometaš Slavko Arneri te liječnik Ivan Fattorini.[3] Zanimala se od djetinjstva i za druge umjetnosti, pa je učila plesati balet kod Danice Šetine. Bila je članica Dječje dramske grupe Radio Beograda. Kad je imala trinaest godina, snimla je svoj prvi film - San, scenarista i redatelja Puriše Đorđevića. Njime je postala prva dječja filmska zvijezda u bivšoj Jugoslaviji. Zbog rana ulaska u filmski svijet roditelji su joj bili izrazito zaštitnički nastrojeni, jer su bili zabrinuti zbog nastavka obrazovanja. Srednju školu pohađala je u Beogradu. Završila je dva razreda gimnazije. Sa 16 godina je upisala Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u klasi profesora Milenka Maričića, koju nije završila zbog zakonskih ograničenja studentima prve i druge godine na snimanje filmova i predstava. U međuvremenu su joj stizale razne filmske ponude. Roditelji su htjeli neka završi fakultet, računajući na pad popularnosti u nekoj budućnost i neizvjesnost glumačkog posla, osobito na filmu gdje je to problem kod žena. U Beogradu je zato na diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Naučila je i talijanski, francuski, engleski i ruski jezik, te je radila na znanju njemačkog. [4]

Od 1985. do 1999. godine vodila je vlastitu galeriju Atrijum u Beogradu.[5]

NagradeUredi

Izabrane nagrade:[5]

  • 1977. Srebrna arena na Filmskom festivalu u Puli
  • 1977. Nagrada 'Carica Teodora' na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu.
  • 1988. Zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmu 'Haloa - Praznik kurvi', redatelja Lordana Zafranovića. * * 2010. Nagrada 'Pavle Vuisić' za životno djelo

IzvoriUredi

  1. Goran Pelaić: ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (10) In memoriam NEDA ARNERIĆ Dalmacija danas. 12. siječnja 2020. Pristupljeno 13. siječnja 2020.
  2. Neda Arnerić: Živjet ćemo bolje, ali ne u ovom stoljeću Slobodna Dalmacija. 25. siječnja 2016. Pristupljeno 14. siječnja 2020.
  3. Pero Zlatar: PERO ZLATAR O PADU GLUMICE NA LIMENI KROV Neda Arnerić planira 14. lipnja put u Zagreb Jutarnji list. 4. lipnja 2016. Pristupljeno 14. siječnja 2009.
  4. (srp.) Neda Arnerić Biografija.org. Ažurirano 28. veljače 2019. Pristupljeno 14. siječnja 2009.
    Preuzimanje teksta je uvjetovano licencijom Creative Commons 2.5
  5. 5,0 5,1 E.K.: Neda Arnerić: Život je posvetila glumi T-portal. 10. siječnja 2020. Pristupljeno 14. siječnja 2009.

Vanjske povezniceUredi