Nikola Precca

(Preusmjereno s Nikola Preka)

Nikola Precca (Nikola Preka) (Nevesinje, 1883. - ), hrvatski političar, kulturni djelatnik, dobročinitelj, ministar [1]

ŽivotopisUredi

Rodio se u bogatoj trgovačkoj obitelji u Nevesinju. Imao je trojicu braće[2], od kojih je poznat bio Đorđo.[3] Njegov otac Gašpar, podrijetlom Albanac, došao je u Nevesinje došao po ulasku Austrije u BiH i bio liferant za vojsku, i pomogao je mnogo za izgradnju crkve u Nevesinju.[2][4] Nikola Precca je studirao u Italiji.[1] Godine 1911. bio je povjerenik HKD Napredak.[5] Bio je poslije hrvatski političar. Na izbore 1920. Hrvatska težačka stranka izašla je u okviru tzv. Hrvatske zajednice koja je snažno isticala hrvatsko nacionalno jedinstvo. Ovu su stranku organizirali Nikola Precca i Nikola Buconjić iz Nevesinja. Iste godine ta stranka ušla je u sastav HRSS-a Stjepana Radića, poslije HSS.[5] Bio je zastupnik na listi Stjepana Radića,[2] kulturni djelatnik, dobročinitelj, ministar socijalne politike i narodnoga zdravlja u Vladi Kraljevine Jugoslavije u Beogradu. Posvetio je svoj život i žrtvovao svoju karijeru za hrvatski narod i njegovu slobodu. [1] Do 1930-ih je u bjelopoljskom kraju voda bila onakva kakva je dolazila sa svog vrela, a onda je zauzimanjem Nikole Precce, onodobnog narodnog poslanika Hrvatske seljačke stranke Nikole Preke, koji se onda odvojio od dr. Mačeka i bio ministar Socijalne politike u beogradskoj vladi, Kraljevina SHS je sagradila vodovod.[6] Osim što je Precca pomogao crkvi u Nevesinju, darovao je 1939. zvono za crkvu sv. Ane u Ulogu.[7]

Bio je HSS-ov disident. U šestosiječanjskoj diktaturi prišao vladi Petra Živkovića u kojoj je postao ministar. Na skupštinskim izborima 1931. i 1935. izabran u mostarskom kotaru na vladinim listama za narodnog zastupnika.[8]

Nikolin brat Đorđo (Giorgio, Jure) za kći uglednog gostioničara iz Bijelog Polja Jakova Doke, Jele. Đorđo je tad bio vlasnik hotela u Nevesinju. Nije naslijedio radnju. Đorđo je radio u punčevoj gostionici kao nasljednik po ženi. Bio je logornik u NDH. Godine 1945. otišao je u izbjeglištvo poput brojnih Hrvata. S oko devedeset šest Hrvata 1947. godine u akciji 10. travnja (Božidar Kavran i ostali) upao je iz Austrije u Jugoslaviju radi pridruživanja križarskoj gerili koja se odupirala novim vlastima. Zbog izdaje svi sudionici skupine uhićeni su i zarobljeni te su osuđeni na smrt rujna 1948., a Đorđo je bio obješen.[6]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Crkva na kamenu Župa Nevesinje viđena početkom 2017., 24. veljače 2017. (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Sjećanja Ilije Martića i Joze Papca, objavljena u Vjesniku župe Hrasno (Dumo i njegov narod – broj 7 od 1968. i broj 26 od 1979.) (pristupljeno 16. lipnja 2017.)
  3. Znaci.net Savo Skoko: Pokolj hercegovačkih Srba '41., Beograd: Stručna knjiga, 1991.
  4. Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (4), Prvi župnik, gradnja župne kuće i crkve Marijina Uznesenja. 15. listopada 2009. (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
  5. 5,0 5,1 Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (7). Rad hrvatskih nacionalnih kulturnih društava i hrvatskih političkih organizacija u Nevesinju 23. studenoga 2009. (pristupljeno 21. lipnja 2017.)
  6. 6,0 6,1 Župa Potoci Sjećanja don Joze Zovke (pristupljeno 26. lipnja 2017.)
  7. Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Toni Šarac: Iz Uloga nova snaga, 26. srpnja 2012. (pristupljeno 23. lipnja 2017.)
  8. Hasanbegović, Zlatko. Iz korespondencije Ademage Mešića uoči uspostave Banovine Hrvatske. Pismo Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu reis-ul-ulemi Fehimu Spahi i vrhbosanskom nadbiskupu Ivanu Šariću iz svibnja 1939. // ČSP, br. 3. (2008.), str. 969.–998. (Hrčak), str. 977.

Vanjske povezniceUredi