Križari (gerila)
![]() |
Križari poznati i kao škripari je naziv za gerilske hrvatske grupe koje su preostale u Hrvatskoj nakon razbijanja vojnih postrojbi NDH, a koje su još neko vrijeme izolirano djelovale od 1945. do 1950. godine.
Križari | |
---|---|
Godine djelovanja | 1945. - 1950. |
Vođa | Vjekoslav (Maks) Luburić |
Status | gerila |
Broj članova | preko 2000 pripadnika [1] |
Političko krilo | |
Ciljevi djelovanja | Rušenje Jugoslavije, obnova neovisne hrvatske države |
Područje djelovanja | Hrvatska Bosna i Hercegovina |
Politička ideologija | hrvatski nacionalizam antikomunizam |
Glavne aktivnosti | iznenadni napadi na slabije snage jugoslavenskih vlasti, diverzije |
Križari u Hrvatskoj bili su mahom vojnici, dočasnici i časnici poraženih Hrvatskih oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, većinom ustaše, a mnogo manje domobrani ili Hrvati pripadnici legionarskih jedinica njemačke vojske, ali i članovi ustaškog pokreta izvan vojnih postrojbi. Nakon poraza i kraja Drugog svjetskog rata organizirali su gerilske skupine. Kao znak su na svojim kapama koristili bijele platnene križiće, umjesto nekadašnjeg ustaškog i domobranskog znakovlja.
Križari nisu bili vjerski pokret. Vjera im je bila samo vanjsko obilježje kojom su pozivali na borbu protiv "bezbožnih" komunista. Izjednačavajući vjeru s nacijom i pozivanjem na pripadnost Katoličkoj crkvi isticali su svoje hrvatstvo. Aktivno su sudjelovali s emigracijom[2]. Unatoč nazivu Križari, u toj gerilskoj vojsci bio je i velik broj muslimana, zapovjednik Križara u okolici Sarajeva bio je Hasan Biber. Inzistirali su na ustaškoj tezi da je partizanski pokret zapravo srpski pokret predvođen srpskim komunistima, dakle nevjernicima i protivnicima Hrvatske.
Jedan od vođa križara tijekom 1945. bio je Vjekoslav (Maks) Luburić, bivši general Oružanih snaga NDH, a smatralo se i da je Rafael Boban, također nekadašnji visoki ustaški časnik, jedan od vođa. Aktivnosti križara bile su gotovo identične načinu borbe jugoslavenskih partizana tijekom 1941., iznenadni napadi na male neprijateljske snage, uništavanje prometnica i sredstava komunikacije, te politička promidžba među narodom.
Jugoslavenska komunistička vlast putem OZNA-e i UDBA-e nemilosrdno se obračunavala s križarima, jer su bili prijetnja opstanku komunističke Jugoslavije.
Križari su za vrijeme svoga djelovanja ubili preko 2000 pripadnika OZNA-e, UDB-e i JNA[3]
Veliki udarac ovoj gerili je zadala operacija Gvardijan, koja je razbila križarsku planiranu akciju 10. travnja. Poznati križari su bili Božidar Kavran, Vjekoslav Blaškov i ini.
IzvoriUredi
- Zdenko Radelić, Križari - gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002.
Vanjske povezniceUredi
- Križari- Hrvatski institut za povijest
- Križari u župi Vid 1946. godine
- Križari na Papuku na Hrvatski zatvorenik.com
- [1] Križari na Gospićkom području (pdf)