Nikola Steinfel

Nikola Steinfel (Zlarin, 27. studenoga 1889.Zagreb, 7. lipnja 1945.), hrvatski pomorski časnik, ministar oružanih snaga i zapovjednik Hrvatske mornarice.

Nikola Steinfel
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 27. studenoga 1889.
Mjesto rođenja Zlarin
Datum smrti 7. lipnja 1945.
Mjesto smrti Zagreb
Titule ministar oružanih snaga
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1909.-1918. Austro-Ugarska
1918.-1940. Kraljevina Jugoslavija
1941.-1945. NDH
Čin admiral
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Vojska Austro-ugarska vojska
Jugoslavenska vojska
Hrvatsko domobranstvo
Rod vojske Austro-ugarska mornarica
Jugoslavenska mornarica
Hrvatska mornarica
Zapovijedao Hrvatska mornarica

Životopis

uredi

Gimnaziju je završio u Gospiću, a Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci 1909.[1] Službovao na austro-ugarskim ratnim brodovima, od 1913. služi u pomorskom zrakoplovstvu kao poručnik ratnog broda.[1] Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata bio je ranjen u desnu nogu i nije mogao hodati bez štapa.[2] U jugoslavenskoj mornarici 1934. postaje kapetan bojnog broda, a 1940. je umirovljen.[1]

Krajem 1943. i početkom 1944. glavar je stožera Državne radne službe.[1] Početkom svibnju 1944. s činom doadmirala[3] postaje zapovjednik Hrvatske mornarice. Dana 30. kolovoza 1944., nakon sloma urote Lorković-Vokić postaje ujedno i ministar oružanih snaga te na tom položaju ostaje do kraja rata. Kasnije je promaknut u čin admirala.[4] U prvi mah nosio je i titulu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga NDH, no taj je naziv već 4. prosinca 1944. preuzeo Pavelić stvorivši Glavni stožer HOS-a.[4] Budući da na ministarskom mjestu nije imao nikakvog stvarnog utjecaja, Nijemci su ga zvali "Puppe" (lutka).[1] Edmund Glaise von Horstenau, opunomoćeni njemački general u NDH, komentirao je da Steinfl "nije ni luk jeo ni luk mirisao, ali o vojsci nema ni najmanjeg pojma".[5]

Za njegovog mandata zapovjednika Hrvatske mornarice dobiveni su prvi pravi brodovi, koje su Nijemci zaplijenili nakon kapitulacije Italije, a vratila se i većina Hrvatske pomorske legije s Crnog mora. No, nakon dezerterstava i bijega čitavih brodova partizanima, Nijemci su ukinuli Mornaricu NDH u zadnjim danima 1944.

Kao ministar oružanih snaga, početkom 1945. obišao je borbene položaje na Ivan-Planini, gdje je svojim smislom za humor dizao borbeni moral.[2]

Englezi su ministra Steinfela zarobili 13. svibnja 1945. u Wolfsbergu, a onda ga 18. svibnja odveli u Rosenbach i tamo izručili partizanima. Dana 6. lipnja, zajedno s drugim ministrima i dužnosnicima NDH izveden je pred sud Druge armije JA u Zagrebu i osuđen na smrt.[6] Pogubljen je sljedeći dan.[6] Jugoslavenskim vlastima izručen je i njegov brat, dopukovnik HOS-a.[7]

Izvori

uredi
  1. a b c d e Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., str. 367.
  2. a b Prcela, Živić, 2001., str. 41.-42.
  3. Begić, Krešimir Miron; HOS 1941.-1945, 1998., 12. str.
  4. a b Tomasevich, Jozo. War and Revolution in Yugoslavia 1941–1945: Occupation and Collaboration, Stanford, Cal., Stanford University Press, 2001. ISBN 0-8047-3615-4, str. 330
  5. Slobodan Šnajder : Džepni diktator - General pod sumnjom (13): dnevnici Glaisea von Horstenaua, čovjeka koji je od 1941. do 1944. bio opunomoćeni njemački general u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Feral Tribune, br.604, str.38, 14/04/1997
  6. a b Nada Kisić Kolanović. Politički procesi u Hrvatskoj neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata, 1945 - Razdjelnica hrvatske povijesti, Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 1-6, svibnja 2006, pp. 75-97.
  7. Prcela, Živić, 2001., str. 77.

Literatura

uredi