Noć dugih noževa
Noć dugih noževa (njem. Nacht der langen Messer) naziv je za smrtonosnu čistku koju je zapovjedio Adolf Hitler, u kojoj je likvidirano vodstvo paravojne organizacije Sturmabteilunga (SA) iz njegove Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke i brojni drugi politički protivnici. Događaj koji se odvio od 30. lipnja do 2. srpnja 1934. poznat je i pod imenom Operacija kolibri. Čistku je Hitler proveo uz pomoć svojih najodanijih suradnika iz redova Schutzstaffela (SS) i Gestapoa ne bi li konsolidirao apsolutnu vlast, a označava prijelaz u još radikalniju fazu nacističkog režima.[1]
S nekoliko milijuna pripadnika, jurišni odredi Sturmabteilung, poznati i kao Smeđe košulje, bili su jaka podrška Adolfu Hitleru kada je 1933. postao njemački kancelar. Njihov vođa Ernst Röhm bio je dugogodišnji Hitlerov prijatelj, a njihova nasilja bojali su se ne samo komunisti i Židovi nego i obični Nijemci. Röhm je vjerovao u lijevu platformu socijalističke radničke stranke. Röhmov utjecaj u režimu nakon što je krajem 1933. imenovan ministrom bez portfelja smetao je Hitlerovim bliskim suradnicima Josephu Göbbelsu, Hermannu Göringu i Heinrichu Himmleru.[1]
Hitler je neovisnost Sturmabteilunga i sklonost njegovih članova uličnom nasilju vidio kao izravnu prijetnju svojoj novostečenoj političkoj moći. Također je želio umiriti vođe njemačke vojske Reichswehra, koji su ga se bojali kao potencijalnog suparnika, posebno zbog Röhmove ambicije da spoji vojsku i Sturmabteilung pod svojim vodstvom. Osim toga, Hitleru se nije sviđala Röhmova otvorena podrška "drugoj revoluciji" za preraspodjelu bogatstva.
U pripremi za čistku, Himmler i šef SS sigurnosne službe Reinhard Heydrich sastavili su u lipnju 1934. dosje s lažnim dokazima koji sugeriraju da je Röhmu francuska vlada platila 12 milijuna reichsmaraka (vrijednost 57 milijuna eura 2021.) za svrgavanje Hitlera.[2] 24. lipnja vodećim časnicima SS-a prikazani su krivotvoreni dokazi da je Röhm planirao iskoristiti Sturmabteilung za pokretanje zavjere protiv vlade (Röhmov puč).[3] Po Hitlerovom nalogu, Göring, Himmler, Heydrich i Victor Lutze sastavili su popise članova Sturmabteilunga i drugih ljudi koje treba ubiti.[3]
28. lipnja Hitler je sa svadbe u Essenu sazvao sastanak sa vođama Sturmabteilunga za 30. lipnja u 11 sati u hotelu Hanselbauer u Bad Wiesseeu, gdje su Röhm i njegovi sljedbenici odsjeli.[3] Hitler i veća skupina SS-ovaca i redovne policije odletjeli su u München, a u hotel su na dan sastanka stigli nešto poslije 6 sati.[4] Hitlerov raniji dolazak iznenadio je vodstvo Sturmabteilunga, koje je još uvijek bilo na spavanju. Hitler je osobno uhitio Röhma i druge visokorangirane vođe Sturmabteilunga. SS je pronašao vođu breslauskog Sturmabteilunga Edmunda Heinesa u krevetu s osamnaestogodišnjim višim zapovjednikom Sturmabteilunga, [5] pa je u kasnijoj nacističkoj propagandi Goebbels aspektom obračuna s moralnom izopačenošću opravdavao čistku.[2] U intervjuu iz 1946. Hitlerov vozač Erich Kempka ustvrdio je da je Hitler naredio da se Heinesa s partnerom izvede iz hotela i strelja.[6] Mnogi članovi Sturmabteilunga koji su željeznicom stigli na mjesto sastanka bili su smjesta uhićeni.
Po povratku u sjedište stranke u Münchenu Hitler se obratio okupljenom mnoštvu. Obuzet bijesom, osudio je "najgoru izdaju u svjetskoj povijesti" i obećao da će nedisciplinirani i neposlušni likovi te asocijalni i bolesni elementi biti uništeni. Okupljeni, među kojima su bili članovi stranke i mnogi članovi Sturmabteilunga koji su izbjegli uhićenje, uzvikivali su u znak odobravanja.[3]
Po povratku iz Bad Wiesseea u Berlin Goebbels je pokrenuo je završnu fazu plana. U 10 sati javio se Göringu s kodnom riječju "kolibri" kako bi pustio odrede za pogubljenje na uhićene članove Sturmabteilunga.[2] Iako je u početku oklijevao s pogubljenjem Röhma, dao mu je izbor da se sam ubije ili da ga ubiju njegovi egzekutori. Naposljetku se pritvoreni Röhm s razgolićenim prsima nudi dvojici egzekutora i oni ga usmrćuju.[3][2]
Smatra se da je ubijeno osamdesetak visokih časnika Sturmabteilunga, a neki povjesničari procjenjuju da je ukupno bilo i do tisuću žrtava.[1] Među žrtvama bili su bivši kancelar Kurt von Schleicher sa suprugom, vođa Katoličke akcije Erich Klausener, te Herbert von Bose i Edgar Jung, pomoćnici vicekancelara u Hitlerovoj vladi Franz von Papena, a on sam stavljen je stavljen u kućni pritvor.[1]
Nakon Noći dugih noževa uloga Sturmabteilunga postajala je sve beznačajnija. Većina članova pristupili su Reichswehru koji je poslije preobražen u Wehrmacht. Kao prve žrtve Sturmabteilunga, njemački Židovi pozdravili su Hitlerov obračun sa Smeđim košuljama. Pokazalo se, međutim, da je Noć dugih noževa bila uvod u Kristalnu noć 1938. godine, holokaust i Drugi svjetski rat.[1]
Dok su neki Nijemci bili šokirani ubojstvima, mnogi drugi su Hitlera vidjeli kao onog koji je vratio red u zemlju. Goebbelsova propaganda isticala je Röhmov puč, a homoseksualnost Röhma i drugih vođa objavljena je kako bi pojačao efekt šoka, iako je Hitleru i drugim nacističkim vođama bila poznata godinama.[2]
3. srpnja 1934. čistka je legalizirana dekretom o mjerama državne samoobrane, koji je Hitler uveo da bi prikrio vlastiti zločin. Zakon je glasio: Mjere poduzete 30. lipnja, 1. i 2. srpnja radi suzbijanja izdajničkih napada legalne su kao činovi samoobrane države.[7]
Naziv čistke dolazi od bitke iz mita o kralju Arthuru.
Izvori
uredi- ↑ a b c d e Tanja Rudež. 30. lipnja 2024. Noć dugih noževa. www.jutarnji.hr. Pristupljeno 12. lipnja 2025.
- ↑ a b c d e Kershaw, Ian. 2000. Hitler: 1889-1936: hubris. W.W. Norton. str. 312–315, 514. ISBN 978-0-393-32035-0
- ↑ a b c d e Evans, Richard J. 2006. The Third Reich in power. Penguin Books. str. 30–33. ISBN 978-0-14-303790-3
- ↑ Bullock, Alan (1958). Hitler: A Study in Tyranny.
- ↑ Erich Kempka interview. digital.library.duq.edu (engleski). Pristupljeno 12. lipnja 2025.
- ↑ William L. Shirer. 1960. The Rise and Fall of the Third Reich: A History of Nazi Germany. Simon and Schuster. str. 221
- ↑ Cross, Robin. 2009. Hitler: An Illustrated Life (engleski). Penguin Group. str. 94. ISBN 978-1-84724-999-9