Okcitanski jezik

(Preusmjereno s Okcitanski)

Okcitanski jezik (provansalski, langue d'oc; ISO 639-3: oci) jedan od okcitanskih jezika, iberoromanski ogranak, koji se govore u departmanima južne Francuske, te u nekim dijelovima Španjolske i Italije, i u Monaku. Postoji 6 dijalekata overnjanski, gaskonjski, langedoški, limuzinski, provansalski i alpski ili alpinski. Uz okcitanski u oksitanske jezike pripadao je i danas izumrli Judeoprovansalski jezik,[1] kojim su govorili Židovi. Poznat je kao jezik trubadura, a svoj procvat doživljava u razdoblju od 11. do 13. stoljeća kada se razvija u književni jezik. Nakon toga slijedi razdoblje propasti i odumiranja, ali unatoč svemu, i danas se uspio održati u govoru stanovnika ruralnih područja i visoko obrazovanih ljudi. Najpoznatiji trubadur koji ga je koristio je Viljam IX akvitanski.

Okcitanski jezik
occitan, lenga d'òc
Države Francuska, Španjolska, Italija
Regije Europa
Govornici materinski jezik: 2 milijuna
Razredba indoeuropski jezici
italički jezici
romanski jezici
zapadnoitalski jezici
oksitanski
Službeni status
Služben u Kataloniji (Španjolska) kao aranski jezik
Jezični kôd
ISO 639-1 oc
ISO 639-2 oci
ISO 639-3 oci
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)
Zastava okcitanskog naroda

Trubaduri su ostavili najveći trag u okcitanskom jeziku, a i danas je očuvano 2500 izvornih pjesama. U velikim gradovima poput Toulousea, Bordeauxa, Marseillea ne može se čuti okcitanski govor, no zbog bogate povijesti on se i danas njeguje.

I danas se njeguje književnost na okcitanskom jeziku, a među poznatijim piscima valja spomenuti Maxa Rouquettea, Roberta Laffonta, Bernarda Mancieta i Jeana Boudoua. Izdaju se i novine među kojima je tjednik La Setmana. Postoji mogućnost dvojezičnog školovanja (okcitanski - francuski) u posebnim školama koje nazivaju calandretas. U nekim gradovima možete naići i na dvojezične nazive ulica.

Od 2. pol. 19. st. okcitanski je jezik bio snažno zatiran ondašnjom francuskom politikom (v. vergonha). Izvorni govornici okcitanskog jezika su 1860. godine, prije nego što je proglašeno obvezno školovanje na francuskom (1882.), predstavljali su više od 39%[2][3] cijele francuske populacije, za razliku od 52% koji su govorili francuski,. 1920. udio im se smanjio na 26-36%.[4] Udio im je postupno opao na manje od 7% godine 1993.[5]

Dijalekti

uredi
 
Dijalekti jezika oksitanskog

Izvori

uredi
  1. The Shuadit Language. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2008. Pristupljeno 21. studenoga 2008.
  2. http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k5846989r.f61.pagination.langEN.hl
  3. http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k5846989r.f63.langEN
  4. http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k57104841.image.langEN.f6.pagination
  5. Stephen Barbour & Cathie Carmichael, Language and nationalism in Europe, 2000., str. 62:
  6. Occitan language

Vanjske poveznice

uredi

Sestrinski projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi okcitanski jezik
 Wječnik ima rječničku natuknicu okcitanski jezik

Mrežna sjedišta

uredi