Oslobođenje
Oslobođenje, najstarije bosanskohercegovačke dnevne novine.
| Oslobođenje | |
|---|---|
  Naslovnica Oslobođenja za 25. srpanj 2017. | |
| Tip | dnevne novine |
| Format | berliner |
| Vlasnik | Sarajevska pivara Fabrika duhana Sarajevo |
| Izdavač | Oslobođenje d.o.o. Sarajevo |
| Glavni urednik | Vildana Selimbegović |
| Utemeljen | 30. kolovoza 1943. |
| Političko usmjerenje | ljevica |
| Jezik | bosanski |
| Sjedište | Branilaca Sarajeva 25, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
| Službene internetske stranice | |
PovijestUredi
Oslobođenje je osnovao Rodoljub Čolaković. Prvi broj je tiskan 30. kolovoza 1943. godine u mjestu Donja Trnova kod Ugljevika kao glasilo Narodnooslobodilačkog fronta za Bosnu i Hercegovinu. Drugi (rujanski) broj, tiskan je u Donjoj Trnovi pokraj Bijeljine, bez oznake mjesta izdavanja i tiskanja zbog opasnosti od neprijateljskog napada. List je u toku NOB-a tiskan još u Tuzli (treći, listopadski broj), selu Busije kod Ribnika (četvrti, peti, šesti i sedmi broj), u Međeđem Brdu kod Sanice (od osmog do 12. broja) i u Jajcu (od 13. do 29. broja). Dana 12. travnja 1945. izlazi 30. broj Oslobođenja, posljednji u Drugom svjetskom ratu, koji je tiskan u Sarajevu, koje je od tada sjedište ove novine.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, novine su izlazile dva puta mjesečno, a od 7. listopada do 9. travnja 1945. godine izdavale su se u Jajcu. Godine 1945., 12. travnja počinju izlaziti u Sarajevu, kao tjednik, a od 1. siječnja 1947. godine kao dnevni list.
Josip Broz Tito je 30. kolovoza 1973. godine uputio čestitke Listu povodom 30-godišnjice izlaženja. Tada je ustanovljen Dan Oslobođenja – 30. kolovoz.[1]
Zlatno vrijeme Oslobođenja nastupilo je u veljači 1984. Oslobođenje je bilo uključeno u samu kandidaturu za Olimpijadu, njene pripreme i realizaciju. Svi kapaciteti kuće, koja je 1984. imala oko 2.500 uposlenih, stavljeni su u funkciju ovog povijesnog ne samo športskog događaja. U dane XIV. zimskih olimpijskih igara Oslobođenje je dostiglo najveće tiraže, a cijeli sustav veliki poslovni uspjeh. Godine 1984. Oslobođenje sa 21 izdanjem ostvarila je 126 milijuna tiskanih primjeraka novina, revija, publikacija i knjiga. Bila je to godina najveće proizvodnje za tiskarnicu Oslobođenja od instaliranja nove rotacije 1980. u Nedžarićima.[2]
Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, novine su povremeno tiskane, a uposlenici Oslobođenja su svoje poslove obavljali u improvizovanom studiju u skloništu nakon što je njihova poslovna zgrada uništena. Pet radnika Oslobođenja je poginulo u ratu, a njih 25 je ranjeno.[3][4][5] Ubijeni su, između ostalih, dopisnik iz Zvornika Kjašif Smajlović, koji je bio prva novinarska žrtva tijekom rata, fotoreporter Salko Honda, koji je ubijen dok je fotografirao Sarajlije u redu za vodu, te službenica Zuhra Bešić, koja je ubijena na povratku s posla kući. Više od 20 novinara i radnika Oslobođenja je teže i lakše ranjeno, neki od njih od snajperskih hitaca u samoj zgradi Oslobođenja, koja je zapaljena i srušena.[6]
Dana 29. svibnja 1992. godine, zapaljena je zgrada Oslobođenja, prvi, ali ne i posljednji put. Agresor mjesecima nije odustajao od cilja da onemogući i opstruira rad ovih novina. Zgrada Oslobođenj s dimom i prašinom otišla je u beskraj. Ipak, ostali su ljudi. Niko nije očekivao sljedećeg jutra izlazak novog broja. Međutim, u 6 sati ujutro na prvoj stranici objavljena je vijest s fotografijom o požaru i porukom: Oslobođenje ide dalje.
Tri mjeseca kasnije zgrada Oslobođenja zapaljena je drugi put. Nakon ovog napada dva nebodera ovog zdanja konačno su, i zauvijek, srušena.[7]
U povijesti novinarstva nikada se prije nije desilo da jedan list, kao što je to bio slučaj sa Oslobođenjem, tako dugo stvara i tiska na samoj prvoj liniji i u opkoljenom Sarajevu od travnja 1992. do studenog 1995. Hrabrost ljudi koji su stvarali Oslobođenje u tim godinama i zajednički rad redakcije u multietničkom sastavu ulijevali su nadu građanima Bosne i Hercegovine da će sloboda uskoro svanuti, a u svijetu izazivali divljenje i solidarnost. 21.800.000 primjeraka bio je tiraž Oslobođenja 16. rujna 1993. godine, kada je ovaj list kao prilog tiskan na 40 jezika u najuglednijim listovima planete.[8]
Dana 9. travnja 1993. među mnogima iz svijeta, Oslobođenje je posjetio tadašnji američki senator Joe Biden. Domaćin mu je bio u to vrijeme glavni i odgovorni urednik Oslobođenja Kemal Kurspahić.
„Kao i svijet, tako se i sam ovog aprilskog dana pitam da li je poslije toliko pokolja moguće više ikada sastaviti Bosnu i Hercegovinu? Ovdje, u Oslobođenju, vidim da je to moguće. Prije toga sam gotovo i zaboravio da postoje Srbi, Hrvati i Bošnjaci koji žele da žive zajedno. Da li shvatate da je to što vi radite fantastično? S ovog mjesta odlazim punog srca, a ne tužnog kao iz Beograda, Zagreba i istočne Bosne, jer tamo mi je izgledalo da nema nade. Ovdje, iako je sve oko vas srušeno, ima nade. Divim se onom što radite, divim se vašoj hrabrosti i želim vam uspjeh.”Oslobođenje su 2006. putem Sarajevske burse kupile dvije vodeće sarajevske tvrtke: Sarajevska pivara i Fabrika duhana Sarajevo. U dnevni list Oslobođenje, ova medijska kuća danas izdaje i mjesečnik Dani, te digitalne platforme - portal Oslobođenja i Sport1. U sklopu ove korporacije nalazi se i televizija O kanal.
NagradeUredi
- Nagrada Kluba europskih rektora za borbu protiv ksenofobije
- Nagrada fondacije Alfons Kamin, Barcelona, Španjolska
- Nagrada za dostignuća u novinarstvu agencije Inter Press Service
- Nagrada za ljudska prava "Saharov" (1993.)
- Međunarodna nagrada za slobodu štampe (1995.)
- Nagrada slobode 1993. godine, koju su dodijelili skandinavski listovi Dagens Nyheter (Stockholm) i Politiken (Kopenhagen)
- Za izuzetnu odanost istini i slobodi Oslobođenju dodijeljena nagrada Oskar Romero, od katoličke zaklade The Rothko Chapel iz Houston, Teksasa SAD (1993.)
- List godine u Velikoj Britaniji (1992.)
- Slobodna Dalmacija proglasila je Oslobođenje najboljom novinom u SFRJ (1989.)
- Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva (1984.)
- Orden rada sa crvenom zastavom (1983.)
- Nagrada ZAVNOBiH (1976.)
- Nagrada Zlatni Merkur, koju dodjeljuje Međunarodni komitet za razvoj i međunarodnu saradnju u Rimu (1977.)
- Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencom (1963.)
IzvoriUredi
- ↑ 78. rođendan Oslobođenja / Danas smo jedina integrisana redakcija u regiji: novine, portali i O kanal. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ 78. rođendan Oslobođenja / Danas smo jedina integrisana redakcija u regiji: novine, portali i O kanal. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ Kadri Ackarbasic. International Journal of Rule of Law, Transitional Justice And Human Rights. Association Pravnik Sarajevo. str. 90. GGKEY:B0XLC3UWS4H. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
- ↑ AJR "From the Battleground To the Suburbs". AJR. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2012. Pristupljeno 26. studenoga 2012.
- ↑ Davor Marko. 2012. Citizenship in Media Discourse in Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro, and Serbia (Working papers). European Research Council. Pristupljeno 20. rujna 2014.
- ↑ 78. rođendan Oslobođenja / Danas smo jedina integrisana redakcija u regiji: novine, portali i O kanal. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ Historija Sarajeva / Na današnji dan zapaljena je zgrada "Oslobođenja". oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ 75 godina Oslobođenja. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ 78. rođendan Oslobođenja / Danas smo jedina integrisana redakcija u regiji: novine, portali i O kanal. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.