Oslobođenje

Oslobođenje, najstarije bosanskohercegovačke dnevne novine.

Oslobođenje
Logotip

Oslobođenje br. 25382, 25. srpanj 2017..jpg
Naslovnica Oslobođenja za 25. srpanj 2017.
Tip dnevne novine
Format berliner
Vlasnik Sarajevska pivara
Fabrika duhana Sarajevo
Izdavač Oslobođenje d.o.o. Sarajevo
Glavni urednik Vildana Selimbegović
Utemeljen 30. kolovoza 1943.
Političko usmjerenje ljevica
Jezik bosanski
Sjedište Branilaca Sarajeva 25, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Službene internetske stranice

PovijestUredi

 
Rodoljub Čolaković, osnivač i prvi glavni i odgovorni urednik Oslobođenja
 
Zapaljena zgrada Oslobođenja tijekom rata u Bosni i Hercegovini
 
Sjedište Oslobođenja u Sarajevu

Oslobođenje je osnovao Rodoljub Čolaković. Prvi broj je tiskan 30. kolovoza 1943. godine u mjestu Donja Trnova kod Ugljevika kao glasilo Narodnooslobodilačkog fronta za Bosnu i Hercegovinu. Drugi (rujanski) broj, tiskan je u Donjoj Trnovi pokraj Bijeljine, bez oznake mjesta izdavanja i tiskanja zbog opasnosti od neprijateljskog napada. List je u toku NOB-a tiskan još u Tuzli (treći, listopadski broj), selu Busije kod Ribnika (četvrti, peti, šesti i sedmi broj), u Međeđem Brdu kod Sanice (od osmog do 12. broja) i u Jajcu (od 13. do 29. broja). Dana 12. travnja 1945. izlazi 30. broj Oslobođenja, posljednji u Drugom svjetskom ratu, koji je tiskan u Sarajevu, koje je od tada sjedište ove novine.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, novine su izlazile dva puta mjesečno, a od 7. listopada do 9. travnja 1945. godine izdavale su se u Jajcu. Godine 1945., 12. travnja počinju izlaziti u Sarajevu, kao tjednik, a od 1. siječnja 1947. godine kao dnevni list.

Josip Broz Tito je 30. kolovoza 1973. godine uputio čestitke Listu povodom 30-godišnjice izlaženja. Tada je ustanovljen Dan Oslobođenja – 30. kolovoz.[1]

Zlatno vrijeme Oslobođenja nastupilo je u veljači 1984. Oslobođenje je bilo uključeno u samu kandidaturu za Olimpijadu, njene pripreme i realizaciju. Svi kapaciteti kuće, koja je 1984. imala oko 2.500 uposlenih, stavljeni su u funkciju ovog povijesnog ne samo športskog događaja. U dane XIV. zimskih olimpijskih igara Oslobođenje je dostiglo najveće tiraže, a cijeli sustav veliki poslovni uspjeh. Godine 1984. Oslobođenje sa 21 izdanjem ostvarila je 126 milijuna tiskanih primjeraka novina, revija, publikacija i knjiga. Bila je to godina najveće proizvodnje za tiskarnicu Oslobođenja od instaliranja nove rotacije 1980. u Nedžarićima.[2]

Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, novine su povremeno tiskane, a uposlenici Oslobođenja su svoje poslove obavljali u improvizovanom studiju u skloništu nakon što je njihova poslovna zgrada uništena. Pet radnika Oslobođenja je poginulo u ratu, a njih 25 je ranjeno.[3][4][5] Ubijeni su, između ostalih, dopisnik iz Zvornika Kjašif Smajlović, koji je bio prva novinarska žrtva tijekom rata, fotoreporter Salko Honda, koji je ubijen dok je fotografirao Sarajlije u redu za vodu, te službenica Zuhra Bešić, koja je ubijena na povratku s posla kući. Više od 20 novinara i radnika Oslobođenja je teže i lakše ranjeno, neki od njih od snajperskih hitaca u samoj zgradi Oslobođenja, koja je zapaljena i srušena.[6]

Dana 29. svibnja 1992. godine, zapaljena je zgrada Oslobođenja, prvi, ali ne i posljednji put. Agresor mjesecima nije odustajao od cilja da onemogući i opstruira rad ovih novina. Zgrada Oslobođenj s dimom i prašinom otišla je u beskraj. Ipak, ostali su ljudi. Niko nije očekivao sljedećeg jutra izlazak novog broja. Međutim, u 6 sati ujutro na prvoj stranici objavljena je vijest s fotografijom o požaru i porukom: Oslobođenje ide dalje.

Tri mjeseca kasnije zgrada Oslobođenja zapaljena je drugi put. Nakon ovog napada dva nebodera ovog zdanja konačno su, i zauvijek, srušena.[7]

U povijesti novinarstva nikada se prije nije desilo da jedan list, kao što je to bio slučaj sa Oslobođenjem, tako dugo stvara i tiska na samoj prvoj liniji i u opkoljenom Sarajevu od travnja 1992. do studenog 1995. Hrabrost ljudi koji su stvarali Oslobođenje u tim godinama i zajednički rad redakcije u multietničkom sastavu ulijevali su nadu građanima Bosne i Hercegovine da će sloboda uskoro svanuti, a u svijetu izazivali divljenje i solidarnost. 21.800.000 primjeraka bio je tiraž Oslobođenja 16. rujna 1993. godine, kada je ovaj list kao prilog tiskan na 40 jezika u najuglednijim listovima planete.[8]

Dana 9. travnja 1993. među mnogima iz svijeta, Oslobođenje je posjetio tadašnji američki senator Joe Biden. Domaćin mu je bio u to vrijeme glavni i odgovorni urednik Oslobođenja Kemal Kurspahić.

  „Kao i svijet, tako se i sam ovog aprilskog dana pitam da li je poslije toliko pokolja moguće više ikada sastaviti Bosnu i Hercegovinu? Ovdje, u Oslobođenju, vidim da je to moguće. Prije toga sam gotovo i zaboravio da postoje Srbi, Hrvati i Bošnjaci koji žele da žive zajedno. Da li shvatate da je to što vi radite fantastično? S ovog mjesta odlazim punog srca, a ne tužnog kao iz Beograda, Zagreba i istočne Bosne, jer tamo mi je izgledalo da nema nade. Ovdje, iako je sve oko vas srušeno, ima nade. Divim se onom što radite, divim se vašoj hrabrosti i želim vam uspjeh.”
(Joe Biden u Oslobođenju[9])

Oslobođenje su 2006. putem Sarajevske burse kupile dvije vodeće sarajevske tvrtke: Sarajevska pivara i Fabrika duhana Sarajevo. U dnevni list Oslobođenje, ova medijska kuća danas izdaje i mjesečnik Dani, te digitalne platforme - portal Oslobođenja i Sport1. U sklopu ove korporacije nalazi se i televizija O kanal.

NagradeUredi

  • Nagrada Kluba europskih rektora za borbu protiv ksenofobije
  • Nagrada fondacije Alfons Kamin, Barcelona, Španjolska
  • Nagrada za dostignuća u novinarstvu agencije Inter Press Service
  • Nagrada za ljudska prava "Saharov" (1993.)
  • Međunarodna nagrada za slobodu štampe (1995.)
  • Nagrada slobode 1993. godine, koju su dodijelili skandinavski listovi Dagens Nyheter (Stockholm) i Politiken (Kopenhagen)
  • Za izuzetnu odanost istini i slobodi Oslobođenju dodijeljena nagrada Oskar Romero, od katoličke zaklade The Rothko Chapel iz Houston, Teksasa SAD (1993.)
  • List godine u Velikoj Britaniji (1992.)
  • Slobodna Dalmacija proglasila je Oslobođenje najboljom novinom u SFRJ (1989.)
  • Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva (1984.)
  • Orden rada sa crvenom zastavom (1983.)
  • Nagrada ZAVNOBiH (1976.)
  • Nagrada Zlatni Merkur, koju dodjeljuje Međunarodni komitet za razvoj i međunarodnu saradnju u Rimu (1977.)
  • Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencom (1963.)

IzvoriUredi

  1. 78. rođendan Oslobođenja / Danas smo jedina integrisana redakcija u regiji: novine, portali i O kanal. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  2. 78. rođendan Oslobođenja / Danas smo jedina integrisana redakcija u regiji: novine, portali i O kanal. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  3. Kadri Ackarbasic. International Journal of Rule of Law, Transitional Justice And Human Rights. Association Pravnik Sarajevo. str. 90. GGKEY:B0XLC3UWS4H. Pristupljeno 25. siječnja 2014.
  4. AJR "From the Battleground To the Suburbs". AJR. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2012. Pristupljeno 26. studenoga 2012.
  5. Davor Marko. 2012. Citizenship in Media Discourse in Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro, and Serbia (Working papers). European Research Council. Pristupljeno 20. rujna 2014.
  6. 78. rođendan Oslobođenja / Danas smo jedina integrisana redakcija u regiji: novine, portali i O kanal. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  7. Historija Sarajeva / Na današnji dan zapaljena je zgrada "Oslobođenja". oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  8. 75 godina Oslobođenja. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  9. 78. rođendan Oslobođenja / Danas smo jedina integrisana redakcija u regiji: novine, portali i O kanal. oslobodjenje.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.

Vanjske povezniceUredi