Osmanski turski jezik

Osmanski turski (ISO 639-3: ota; otomanski, osmanlijski, turski: Osmanlıca ili Osmanlı Türkçesi, osmanski turski: لسان عثمانی‎ lisân-ı Osmânî) je inačica turskog jezika, koja se upotrebljavala kao upravni književni jezik Osmanskog carstva, sadržavajući velike pozajmice iz jezika farsi, koji je zauzvrat sam bio prepun pozajmica iz arapskog jezika. Pripadao je oguskoj skupini. Poput većine ostalih jezika islamskih naroda, osmanski turski se piše na arapskom pismu. Usprkos činjenici da je osmanski turski, koji se govorio u prijestolnici, u suštini bio isti kao i obični turski, kojim su govorili zemljoradnici i seljaci u unutrašnjosti zemlje, veliki dio arapsko-perzijskih pozajmica postao je nerazumljiv za one koji su bili manje obrazovani.

Osmanski turski jezik
لسان عثمانى‎ lisân-ı Osmânî
Države	Osmansko carstvo
Regije	Osmansko carstvo
Govornici	0, reformiran u moderni turski jezik 1928. god.
Rang	-
Razredba	altajski  turkijski jezici   oguški jezici    osmanski turski
Službeni status
Služben	Osmansko carstvo i Turska do 1928., kasnije zamijenjeno modernim turskim jezikom
Ustanova	nema
Jezični kôd
ISO 639-1	-
ISO 639-2	ota
ISO 639-3	OTA
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

1928. godine, nakon reformi koje je proveo Mustafa Kemal Atatürk, pojavio se homogeniziraniji turski, s manje utjecaja iz arapskog i perzijskog i koristeći latinično pismo. Razlog ovim promjenama bio je navodno u tome da narod koji nije bio obrazovan u tom jeziku nije bio u stanju ga razumjeti, jer je materinji jezik naroda bio homogeniziraniji turski. Mnogi danas smatraju da se osmanski turski sasvim razlikuje od današnjeg turskog. No, taj stav izgleda da je politički motiviran i lingvistički neosnovan. Pa ipak, manji broj današnjih govornika u Turskoj je u stanju razumjeti osmanski turski, u govornom i pisanom obliku.

Oblici

U društvenom i pragmatičnom smislu, postojale su najmanje tri inačice osmanskog turskog:

• Fasih Türkçe (elokventni turski): Jezik pjesništva i uprave.
• Orta Türkçe (osrednji turski): Jezik viših klasa i trgovine.
• Kaba Türkçe (vulgarni turski): Jezik nižih klasa.

Osoba bi koristila svaku od ovih inačica za različite svrhe. Na primjer: pisar bi koristio arapsku riječ asel (عسل) za med u službenim dokumentima, ali bi koristio tursku riječ bal u kupnji meda.

Pismo

Slično arapskom, slova osmanlijskog pisma se razlikuju zavisno od njihovog položaja u riječi: samostalno slovo (tj. samo slovo izvan riječi), krajnje (slovo na kraju riječi), srednje (u sredini riječi), početno (na početku riječi):

Samostalno	Krajnje	Srednje	Početno	Ime slova	Moderni turski
ﺍ	ﺎ	—		elif	a, e
ﺀ	—			hemze	', a, e, i, u, ü
ﺏ	ﺐ	ﺒ	ﺑ	be	b
ﭖ	ﭗ	ﭙ	ﭘ	pe	p
ﺕ	ﺖ	ﺘ	ﺗ	te	t
ﺙ	ﺚ	ﺜ	ﺛ	se	s
ﺝ	ﺞ	ﺠ	ﺟ	cim [džim]	c
ﭺ	ﭻ	ﭽ	ﭼ	çim [ćim]	ç
ﺡ	ﺢ	ﺤ	ﺣ	ha	h
ﺥ	ﺦ	ﺨ	ﺧ	hı	h
ﺩ	ﺪ	—		dal	d
ﺫ	ﺬ	—		zel	z
ﺭ	ﺮ	—		re	r
ﺯ	ﺰ	—		ze	z
ﮊ	ﮋ	—		je [že]	j
ﺱ	ﺲ	ﺴ	ﺳ	sin	s
ﺵ	ﺶ	ﺸ	ﺷ	şın [šin]	ş
ﺹ	ﺺ	ﺼ	ﺻ	sat, sad	s
ﺽ	ﺾ	ﻀ	ﺿ	dat, dad	d, z
ﻁ	ﻂ	ﻄ	ﻃ	tı	t
ﻅ	ﻆ	ﻈ	ﻇ	zı	z
ﻉ	ﻊ	ﻌ	ﻋ	ayın	', h
ﻍ	ﻎ	ﻐ	ﻏ	gayın	g, ğ
ﻑ	ﻒ	ﻔ	ﻓ	fe	f
ﻕ	ﻖ	ﻘ	ﻗ	kaf	k
ﻙ	ﻚ	ﻜ	ﻛ	kef	k, g, ğ, n
ﮒ	ﮓ	ﮕ	ﮔ	gef1	g, ğ
ﯓ	ﯔ	ﯖ	ﯕ	nef, sağır kef	n
ﻝ	ﻞ	ﻠ	ﻟ	lam	l
ﻡ	ﻢ	ﻤ	ﻣ	mim	m
ﻥ	ﻦ	ﻨ	ﻧ	nun	n
ﻭ	ﻮ	—		vav	v, o, ö, u, ü
ﻩ	ﻪ	ﻬ	ﻫ	he	h, e, a
ﻻ	ﻼ	—		lamelif	la
ﻯ	ﻰ	ﻴ	ﻳ	ye [je]	y, ı, i

¹Ispravna osmanska varijanta slova gef imala bi "mali-kaf" ﻙ dok bi dvostruka kosa crtica bila iznad گ. No, ovo je prava rijetkost u trenutno korištenim fontovima.

Vanjske poveznice

• http://www.osmanlimedeniyeti.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2005. (Wayback Machine) Sadrži veliki broj izvora osmanskih turskih tekstova kao i osmansku divan poeziju

• Omniglot: Turkish (također sadrži informaciju o osmanskom turskom)