Paflagonija
Paflagonija je bila antička regija u sjevernoj Anatoliji;[1] protezala se uz obalu Crnog mora između Bitinije na zapadu i Ponta na istoku, odnosno sjeverno of Frigije. Prema Strabonu, rijeka Bartin činila je zapadnu, a Kizil istočnu granicu regije.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/74/Map_Anatolia_ancient_regions-en.svg/300px-Map_Anatolia_ancient_regions-en.svg.png)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/52/15th_century_map_of_Turkey_region.jpg/300px-15th_century_map_of_Turkey_region.jpg)
Paflagonija nikada nije imala značajniju ulogu kroz povijest, no bila je naseljena jednim od najstarijih anatolijskih naroda.[2] U doba vladavine Hetita, regija je bila naseljena narodom Kaška čije etničke veze s Paflagonijcima nisu poznate, no čini se kako su bili u srodstvu s Kapadocijcima koji su pripadali anatolijskoj grani indoeuropskih naroda. Paflagonija se spominje u Herodotovim djelima, u kontekstu osvajanja lidijskog kralja Kreza koji ju je priključio svom kraljevstvu, te kako su njeni stanovnici 480. pr. Kr. sudjelovali u Kserksovoj vojsci u pohodu protiv Atene. Paflagonija je priključena Perzijskom Carstvu još u doba Kira Velikog koji je porazio Kreza, kralja Lidije.[1] Ksenofont spominje kako je regijom vladao domaći princ bez ikakvog vanjskog utjecaja okolnih satrapa, a to se pripisuje izoliranosti regije koja je okružena planinama i u koju vode nepristupačni putevi. Paflagonijom su kasnije vladali Makedonci pod Aleksandrom i Rimljani,[1] nakon čega područje gubi ime Paflagonija u političkom smislu.