Paghjella
Paghjella (korzikanski za „uparene”, množ. paghjelle) je vrsta polifonijskog narodnog muškog pjevanja s Korzike (Francuska) koje se obično sastoji od osam vrsta rime gdje svaka riječ tvori poetični ritam.[1] Paghjella više naglašava glasove nego riječi, pa su tako njihovi stihovi poprilično oštri, pa čak i nasilni, što odgovara snažnim glasovima. Obično ju izvode tri muškarca od kojih svaki ima određenu ulogu:
- A seconda (koji predstavlja mudrost) je vodeći vokal koji pjeva glavnu temu.
- U bassu (koji predstavlja snagu) je najdublji glas koji prati i potpomaže glavnu temu.
- A terza (koji predstavlja ljepotu) je pjevač s najvišim glasom, te on ukrasima (ribuccati) pridonosi bogatstvu pjesme, osobito njezinom raskošnom završetku.
| Cantu in paghjella, tradicijsko svjetovno i liturgijsko pjevanje s Korzike | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Francuska
| |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2009. |
| Ugroženost: | 2009. - |
| Poveznica: | UNESCO:00315 |
Ovakvo pjevanje zahtjeva simbiozu pjevača koji se odlikuju značajnim improvizacijama, pa tako nema dvije slične paghjella skupine. Paghjella značajno koristi jeku i pjeva se a capella na različitim jezicima, uključujući korzikanski, sardinski, latinski i grčki. Nekad se pjevala isključivo tijekom liturgija, a danas je uglavnom svjetovno pjevanje za svečane, društvene i vjerske prilike; u baru ili seoskom trgu, te kao dio liturgijskih misa i procesija i tijekom poljoprivrednih sajmova.
Glavni način prijenosa je oralno, uglavnom kroz promatranje i slušanje, imitacijom i vježbanjem, najprije putem dječačkih zborova koji izvode svakodnevne liturgijske pjesme, a kasnije u adolescenciji putem lokalnih crkvenih zborova.
Kao najreprezentativniji izraz korzikanske kulture paghjella je upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.[2]
Usprkos napora njegovih praktikanata da revitaliziraju svoje repertoare, paghjella je postupno izgubila vitalnost zbog snažnog pada međugeneracijskog prijenosa uzrokovanog iseljavanjem mlađe generacije i posljedičnim osiromašenjem pjevačkog repertoara. Ako se ne poduzmu neke mjere zaštite paghjella će prestati postojati u sadašnjem obliku i preživjet će samo kao turistički proizvod lišen društvenih spona koje mu daju pravo značenje. Zbog toga je 2009. godine paghjella upisana i na popis nematerijalne baštine u opasnosti.[2]
Izvori uredi
- ↑ paghjella.com (fr.) Preuzeto 24. prosinca 2012.
- ↑ a b Cantu in paghjella, a secular and liturgical oral tradition of Corsica UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 24. prosinca 2012.