Parčićev misal
Parčićev misal je glagoljsko izdanje Rimskoga Misala na crkvenoslavenskomu jeziku (»Slavonico idiomate«) iz 1893. koje je priredio Dragutin Antun Parčić.[1]
Prvih 56 stranica Misala otisnuto je glagoljičkim slovima koja je priredio sam Parčić, a ostatak glagoljičnim slogom koje su za znanstvene i obrazovne potrebe priredili Bohumil Hasse i Pavel Jozef Šafařik u Pragu još 1833. Drugo (1896.) i treće izdanje (1905.) otisnuti su u Rimu. Treće izdanje objavljeno je u redakciji Josefa Vajsa, češkog znanstvenika i člana tada novoutemeljene Staroslavenske akademije biskupa Antuna Mahnića u Krku. Treće izdanje pretisnuto je 2011. u Podgorici, zalaganjem HKU »Ivan Mažuranić«. Na Vajsovoj priredbi Parčićeva misala iz 1905. temeljeno je tiskanje Vajsova misala.[2]
Parčićev misal bio je u uporabi i na području Boke kotorske, tada u sastavu Hrvatskog kraljevstva unutar Austro-Ugarske. Prvo euharistijsko slavlje iz njega na tlu Boke predslavio je nadbiskup Šimun Milanović na blagdan Marije Bogorodice, 1. siječnja 1895., u katedrali u Staromu Baru. Posljednji za kojega postoji zapis da je misio iz Parčićeva misala bio je župnik-glagoljaš iz Nina 1961.[2]
Izvori uredi
- ↑ Parčić, Dragutin Antun u mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije. Pristupljeno 24. rujna 2021.
- ↑ a b Parčićev misal croatianhistory.net. Pristupljeno 24. rujna 2021.