Otvori glavni izbornik

Pavlinski samostan u Đurđinu je bio rimokatolički samostan koji je postojao tijekom srednjeg vijeka u bačkom selu Đurđinu. Nalazio se XIII–XIV. st. na predjelu Pavlovcu, šest kilometara od mjesta gdje se danas nalazi naselje Đurđin, na današnjem salašu Vece Čovića, potomka Đene Dulića, osnivača i prvog predsjednika najstarije kulturne ustanove u Bačkoj Pučke kasine.[1]

Pripadao je redu pavlina. Kad je samostan prestao postojati 1598., redovnici su otišli sjevernije na sjever Ugarske u Ostrogon.[2]

Prema pučkoj predaji ovdje se čuvala slika Majke BožjeCrne Gospe. Kad je osmanska vojska srušila samostan i protjerala njegove stanovnike, kršćani su sklonili sliku na sigurno. Skrivali su ju po okolnim rasutim salašima. 1692. su je godine predali ocima franjevcima u Suboticu, gdje se i danas nalazi. [3]

Od 2001. se godina na salašu Vece Čovića, na mjestu nekadašnjeg samostana, održava proštenje Crne Gospe, a za dan proštenja određena je prva nedjelja nakon najvećeg Marijinog blagdana – Uznesenja BDM.[4]

IzvoriUredi

  1. Blagoslovljena i urešena kapela svetišta ”Majke života” u Đurđinu, piše Ljudevit Vujković Lamić, Zvonik, Subotica, rujan 2002., broj: 9(95)
  2. National Geographic Hrvatska Hej salaši na sjeveru Bačke. Tekst: Dražen Prćić. Slike: Augustin Juriga.
  3. Prvo proštenje Crne Gospe na Pavlovcu - Vanteleku piše Verica Dulić, Zvonik, Subotica, rujna 2001., Broj: 09(83)
  4. Prvo proštenje Crne Gospe na Pavlovcu - Vanteleku piše Verica Dulić, Zvonik, Subotica, rujna 2001., Broj: 09(83)