Kanarski bor

(Preusmjereno s Pinus canariensis)

Kanarski bor (Pinus canariensis), vrsta je golosjemenjača iz porodice četinjača Pinaceae. To je veliko zimzeleno drvo izvorno i endemsko za vanjske Kanarske otoke (Gran Canaria, Tenerife, El Hierro i La Palma) u Atlantskom oceanu. Suptropski je bor i ne podnosi niske temperature ili jak mraz, a preživljava temperature do oko -6 do -10 °C. Unutar svog prirodnog područja raste pod izuzetno promjenjivim režimima padalina, s manje od 300 mm do nekoliko tisuća, uglavnom zbog razlika u hvatanju magle od lišća. U toplim uvjetima ovo je jedan od najotpornijih borova koji živi i s manje od 200 mm padalina godišnje. Biljni je simbol otoka La Palma.[2]

Kanarski bor
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1]
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Pinophyta
Razred:Pinopsida
Red:Pinales
Porodica:Pinaceae
Rod:Pinus
Podrod:Pinus subg. Pinus
Sekcija:P. sect. Pinus
Podsekcija:P. subsect. Pinaster
Vrsta:P. canariensis
Dvojno ime
Pinus canariensis
C.Sm.
Rasprostranjenost
Baze podataka

Rasprostranjenost

uredi
 
P. canariensis u prirodnom staništu na Kanarskim otocima

Izvorni raspon je donekle smanjen zbog pretjerane sječen, tako da velike šume postoje još samo na otocima Tenerife, La Palma i Gran Canaria. Vrlo velika stabla i dalje su rijetka zbog pretjerane sječenja.[1] To je najviše drvo na Kanarskim otocima.

Pinus canariensis je veliko zimzeleno stablo, koje naraste od 30 do 40 m, s promjerom debla od 100 do 120 cm promjer trupa. Rijetko može narasti u visinu do 60 m, a promjer debla može biti do 265 cm.[3] Zeleni do žuto-zeleni listovi su igličasti, u svežnjevima dužine 20-30 cm, s fino nazubljenim rubovima, često obješeni. Karakteristika vrste je pojava glaukoznih (plavkastozelenih) epikormičnih izbojaka koji rastu iz donjeg debla, ali u svom prirodnom području to se događa samo kao posljedica požara ili drugih oštećenja. Ovaj je bor jedna od najotpornijih četinjača na svijetu. Češeri su dugi 10–18 cm, široki 5 cm, sjajne kesten-smeđe boje, a često ostaje zatvoren nekoliko godina (serotinski češeri). Najbliži srodnici su mu Pinus roxburghii s Himalaje, mediteranski borovi Pinus pinea, Pinus halepensis, Pinus pinaster i Pinus brutia s istočnog Sredozemlja.

Fosilni zapis

uredi

Fosili Pinus canariensis opisani su iz fosilne flore okruga Kızılcahamam u Turskoj, iz ranog pliocenskog doba.[4]

Uzgoj i namjene

uredi

Izuzetno duge iglice stabla značajno doprinose opskrbi otoka vodom, zauzimajući velike količine kondenzacije iz vlažnog zraka koji dolazi s Atlantika s prevladavajućim sjeveroistočnim vjetrom (lokalno nazvan "alisios"). Kondenzacija tada pada na tlo i tlo ga brzo apsorbira, na kraju prodirući do podzemnih vodonosnika.

Aromatično drvo, posebno srce, spada među najfinije borovo drvo - tvrdo, čvrsto i izdržljivo. U kopnenoj Španjolskoj, Južnoj Africi, Siciliji i Australiji postala je naturalizirana vrsta.

Pinus canariensis je popularno ukrasno drvo u toplijim podnebljima, poput privatnih vrtova, javnih krajolika i uličnih stabala u Kaliforniji.

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. a b Farjon, A. 2003. Pinus canariensis. IUCN Red List of Threatened Species. 2003. Pristupljeno 11. listopada 2012.
  2. Ley 7/1991, de 30 de abril, de símbolos de la naturaleza para las Islas Canarias. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. kolovoza 2011. Pristupljeno 25. rujna 2016.
  3. C.A.B. International. 4. travnja 2002. Pines of Silvicultural Importance: Compiled from the Forestry Compendium, CAB International. CABI. str. 35. ISBN 978-0-85199-539-7
  4. Kasaplıgil, B.-(1975): Pliocene Flora of Güvem village near Ankara, Turkey, Abstracts of the Papers Presented at the XII International Botanical Congress, Akademika Nauk SSSR, 1: 115, Leningrad

Vanjske poveznice

uredi
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pinus canariensis
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pinus canariensis
 Wikivrste imaju podatke o taksonu Pinus canariensis