Pitagoreion (Pythagoreio, Πυθαγόρειο), antički Samos, a današnji grad i luka otoka Samosa, bio je najstarijom antičkom lukom na Mediteranu s grčkim i rimskim građevinama i Eupalinovim tunelom, najstarijim pravilnim tunelom koji je kopan s obje strane brda. Današnji grad se zvao Tigani sve do 1955. godine kada je u čast svog najslavnijeg građanina, matematičara i filozofa Pitagore. On je najveće naselje na grčkom otoku Samosu i graniči s ostalim općinama Vathy, Karlovasi i Marathokampos. Pitagoreion i Heraion na otoku Samosu upisana su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 1992. godine.[1]

Pythagoreio
Πυθαγόρειο
Pitagoreion
Pythagoreio
Osnovni podatci
Država Grčka
Periferija Sjeverni Egej
Prefektura Samos
Stanovništvo 9.003 (2001)
Površina 164.7 km²
Gustoća stanovništva 55/km²
Koordinate 37°42′N 26°57′E / 37.700°N 26.950°E / 37.700; 26.950
Vremenska zona Srednjoeuropsko vrijeme (UTC+2)
 - Ljeto (DST) Srednjoeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3)
Registarska oznaka MO
Službena stranica www.pythagorion.net
Karta
Pythagoreio na zemljovidu Grčke
Pythagoreio
Pythagoreio
Pythagoreio na zemljovidu Grčke

Antički grad Samos

uredi

Pitagoreion je bio utvrđenom antičkom lukom za vrijeme klasičnog razdoblja stare Grčke i starog Rima. Tu su ostaci mnogih građevina, uključujući izvanredan antički akvedukt, slavni Eupalinov tunel (Efpalinio orygma, Ευπαλίνειο όρυγμα). U gradu su rođeni slavni matematičar i filozof Pitagora (oko 580. pr. Kr.) i astronom Aristarh sa Samosa (310.230. pr. Kr.).

Eupalinov tunel

uredi
 
Tlocrt tunela
 
Presjek tunela

Eupalinov tunel projektiran je prema uzoru na iranski sustav kanata,[2] dug je 1036 m i dovršen je u 6. stoljeću pr. Kr. kroz brdo Kastro čime je drevni grad Samos dobio akvedukt. On je jedan od dva takva tunela u starom svijetu koji su kopani s oba kraja,[3] i jedini koji je bio zasnovan prema geometrijskom planu. Iskopao ga je arhitekt Eupalinos iz Megare za vrijeme vladavine samoskog tiranina Polikrata, a trebao je gradu Samosu osigurati pitku vodu s druge strane brda, te učniti ga nemogućim za osvojiti tako da neprijatelji ne mogu gradu spriječiti dotok vode.

Tunel je kopan iz grada, ali i sa strane izvora. Ulazi su im bili skriveni, a dva tunela su se susrela u sredini brda zahvaljujući genijalnoj tehnici arhitekta Eupalina. Naime, on se koristio geometrijskim načelom kutova s bazama u zvijezdama, koje je prvi opisao Euklid nekoliko stoljeća ranije. Kako su se tuneli u sredini promašili za par metara, Eupalin je naredio da obje ekipe kopaju na istu stranu i tako su se konačno spojili. Eupalin se bojao da mu tuneli imaju i vertikalnu grešku, te je naredio na kraju da ekipe šire tunel u zadnjoj fazi; no kako se pokazalo, njegova greška je bila samo 4 cm i tuneli su se poklopili gotovo savršeno. Prema arheološkim nalazima ovaj akvedukt se koristio stoljećima.

Bilješke

uredi
  • B. L. Van der Waerden, “Eupalinos and His Tunnel,” Isis, Vol. 59, No. 1. (proljeće, 1968.), str. 82. – 83.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pitagoreion