Wikipedija

Pješčani prudovi Azovskog mora

popis na Wikimediji

Pješčani prudovi Azovskog mora su prevlake (uski pojasi kopna) u Azovskom moru dugi do 112 km (Arabat Spit, najduža prevlaka na svijetu), 45 km (Fedotova prevlaka), 31 km (Ačuevska prevlaka), 30 km (Obitična prevlaka) i 23 km (Berdjanska prevlaka). Njihova ukupna duljina prelazi 300 km što je veće od širine mora (oko 180 km).[1]

Glavni pješčani prudovi (prevlake) Azovskog mora: 1. Arabatska prevlaka 2. Fedotova prevlaka 3. Obitična prevlaka 4. Berdjanska prevlaka 5. Bilosarajska prevlaka 6. Kriva prevlaka 7. Beglicka prevlaka 8. Jejska (lijevo) i Glafirovska prevlaka (desno) 9. Dolgajska prevlaka 10. Kamiševatska prevlaka 11. Jasenska prevlaka 12. Ačuevska prevlaka 13. Čuška prevlaka

Većina prudova nastala je kao posljedica taloženja pijeska, mulja i školjaka riječnim tokovima u zaljeve Azovskog mora. Stoga se mnogi prudovi protežu prema jugu u more i nastavak su (desnih) riječnih obala (vidi tablicu i kartu). Čuška i Tuzlanska prevlaka nalaze se unutar Kerčkih vrata; prvi prud nastaje otjecanjem vode iz Azovskog u Crno more i stoga je također okrenut prema jugu, dok je drugi okrenut prema sjeveru. Dana 11. studenoga 2007., u blizini ovih prudova došlo je do velika izljeva nafte.[2][3]

Većina prudova ima trokutastu osnovu i brojne lagune na zapadnoj strani. Krajevi nekih prudova prošireni su i povijeni prema zapadu. Njihov oblik brzo se mijenja s vremenom. Na primjer, Arabatska prevlaka (najveća i najstabilnija prevlaka na Azovskom moru) nastala je oko 1100.-1200. godine,[4] a neke sprudove su djelomično ili u cijelosti odnijele vodene struje.[5] Nekim se prudovima ptice selice (uglavnom patke, guske, labudovi, močvarice, veliki vranci i galebovi, vidi npr. ovu i ovu sliku) koriste za odmor pa su stoga neki proglašeni nacionalnim rezervatima prirode . Primjeri su Beglitska,[6] Bilosarajska,[7] Krivska[7] i Berdjanska prevlaka. Osim ptičjih kolonija, Bilosarajska i Berdjanska prevlsaa također imaju po više od 200 vrsta vegetacije.[8][9][10] Berdjanska prevlaka značajna je po tome što ima jedan od najstarijih svjetionika na Azovskom moru (1izgrađen 1878.).[11] Prevlaka Petrušino povijesno je važna po tome što je 1697. godine Petar I. izgradio veliku tvrđavu na njenom početku.[12] U srpnju 1711. tamo je zaustavljena turska desantna operacija.[13]

Glavni prudovi

uredi

Po stanju 2024., cijela Ukrajinska obala Azovskog mora, a s njom i svi pješčani prudovi, nalaze se pod ruskom okupacijom.

veći pješčani prudovi Azovskog mora[5][9]
ime koordinate država duljina

km 		širina

km 		površine

km2 		bilješke slika
Arabatska prevlaka 45°42′N 35°0′E / 45.700°N 35.000°E / 45.700; 35.000   Ukrajina 112[14] 0.27–8 395[15] Odvaja lagune Sivaš od Azovskog mora; na sjeveru je od kopna (grad Heničesk) odvojen uskim Heničeskim tjesnacem  
Ačuevska prevlaka [ru] 46°01′33″N 38°01′09″E / 46.0257°N 38.0192°E / 46.0257; 38.0192   Rusija 31 Smješten na istočnoj obali u blizini Primorsko-Ahtarska; tvori obalu Ahtarskog limana.  
Beglicka prevlaka [ru] 47°06′59″N 38°34′20″E / 47.11634°N 38.57223°E / 47.11634; 38.57223   Rusija 3[16] Prevlaka se nalazi u Taganroškom zaljevu, oko 25 km zapadno od Taganroga i 30 km istočno od Krivske prevlake. Tvori malu uvalu kružnog oblika i sadrži oko 140 vrsta vegetacije.  
Bilosarajska prevlaka [uk] 46°52′46.40″N 37°19′18.64″E / 46.8795556°N 37.3218444°E / 46.8795556; 37.3218444   Ukrajina 14[16] <10 6.16[8] Prevlaka se nalazi u Manhuškom rajonu Donjecke oblasti i razdvaja Taganroški zaljev na sjeveru i Bilosarajski zaljev [uk] na jugoistok. Tvori ga rijeka Kaljmius, a nalazi se 20 km jugozapadno od grada Mariupolja. Na prudu raste više od 200 biljnih vrsta.[8]  
Berdjanska prevlaka [uk] 46°39′N 36°47′E / 46.650°N 36.783°E / 46.650; 36.783   Ukrajina 23[16] 0.04–2 7 Smješten na sjeveru mora, graniči s Berdjanski zaljev [uk]. Nalazi se unutar granica grada Berdjanska. Formira ga rijeka Berda (rijeka), arezervat prirode sadrži više od 300 vrsta vegetacije.[10]  
Čuška prevlaka 45°20′23″N 36°40′31″E / 45.33972°N 36.67528°E / 45.33972; 36.67528   Rusija 18 Nalazi se u Kerčkim vratima, proteže se od rta Ahileion prema jugozapadu. Godine 1944. spojen je s Kerčkim poluotokom željezničkim mostom, koji je iste godine srušilo more, a 1955. godine je zamijenjen trajektnom linijom.  
Dolgajska prevlaka 46°39′35″N 37°46′00″E / 46.65972°N 37.76667°E / 46.65972; 37.76667   Rusija 9.5 Smješten na istočnoj obali mora, dio je Jejskog poluotoka, Taganroškog zaljeva i Jejskog rajona u Krasnodarskom kraju. Selo Dolžanskaja nalazi se na početku spruda. Prud je početkom 20. stoljeća bio dvostruko duži, ali je djelomično ispran.  
Fedotova prevlaka [uk] 46°12′33″N 35°13′49″E / 46.2093°N 35.2304°E / 46.2093; 35.2304   Ukrajina 45[16] Smješten na sjeveru, prud odvaja Utljukski liman [uk] od mora. Formira ga rijeka Moločna, a na svom početku ima selo Stepok i nekoliko sanatorijuma.  
Glafirovska prevlaka [ru] 46°44′17″N 38°23′49″E / 46.7380°N 38.3970°E / 46.7380; 38.3970   Rusija 6.6 0.05–1 Nalazi se u sjevernom dijelu Jejskog limana, odvajajući ga od mora. Selo Glafirovka nalazi se na početku spruda.  
Kamiševatska prevlaka [ru] 46°22′00″N 38°00′00″E / 46.36667°N 38.00000°E / 46.36667; 38.00000   Rusija 6 <4 Smješten je na istočnoj obali Jejskog poluotoka, a ima oblik srpa. Pripada Jejskom rajonu Krasnodarskg kraja, a nalazi se 5 km jugoistočno od sela Kamiševatsk.  
Kriva prevlaka [uk] 47°02′52″N 38°07′40″E / 47.04779°N 38.12779°E / 47.04779; 38.12779   Ukrajina 10[16] Nalazi se na ukrajinskoj strani rusko-ukrajinske granice, u blizini ušća rijeke Mius. Sprud je nastavak desne obale rijeke. Staro ljetovalište i naselje Siedovo (oko 1750.) nalazi se na početku spruda.  
Obitična prevlaka [uk] 46°31′57″N 36°12′18″E / 46.5324°N 36.2051°E / 46.5324; 36.2051   Ukrajina 30[16]

Smješten na sjevernoj obali mora, između zaljeva Obitična i Berdjanskog zaljeva, sprud stvara rijeka Obitična [uk] i omeđuje zaljev Obitična [uk] s istoka.

 
Pavlo-Očakovskaja prevlaka [ru] 47°02′30″N 39°06′22″E / 47.04167°N 39.10611°E / 47.04167; 39.10611   Rusija Obala od pijeska i ljuski školjaka mještena na ruskoj obali Azovskog mora, u Taganroškom zaljevu, oko 35 km jugozapadno od grada Azova.  
Petrušina prevlaka [ru] 47°10′26″N 38°51′55″E / 47.173903°N 38.86531°E / 47.173903; 38.86531   Rusija Nalazi na sjevernoj ruskoj obali Azovskog mora, u Taganroškom zaljevu, u blizini Taganroga, oko 25 km istočno od Beglicke prevlake.  
Sazalnikska prevlaka [ru] 46°52′28″N 38°30′08″E / 46.87444°N 38.50222°E / 46.87444; 38.50222   Rusija 3 <7 Nalazi na istočnoj ruskoj obali Azovskog mora, u Taganroškom zaljevu, 25 km sjeveroistočno od Jejska. Kao i većina ostalih sprudova, izvorno je bio prekriven travom i grmljem, ali je na njemu 1977. godine zasađen 36 hektara utora topole i bora.  
Tuzlanska prevlaka 45°16′6″N 36°33′0″E / 45.26833°N 36.55000°E / 45.26833; 36.55000   Ukrajina   Rusija 4 Ovo je nekada bilo jedno tijelo, koje je vodeni tok 1925. godine razdvojio na aluvijalni otok Tuzla i Tuzlansku prevlaku, obje smještene u sredini Kerčkog tjesnaca. Otok Tuzla dugačak je oko 6 km, ali ga voda odnosi. Geografski, otok pripada ukrajinskom gradu Kerču, a prevlaka ruskom Krasnodarski kraj; međutim, pravni status još nije definiran. Od 6. do 9. listopada 1943. na otoku se vodila teška sovjetsko-njemačka bitka.[17]  

 
Jasenska prevlaka [ru] 46°14′11″N 38°15′56″E / 46.23638°N 38.26555°E / 46.23638; 38.26555   Rusija 14 <3 Nalazi se na istočnoj obali, između Jasenskog zaljeva i Bejsugskog limana.  
Jejska prevlaka 46°44′10″N 38°17′15″E / 46.73611°N 38.28750°E / 46.73611; 38.28750   Rusija 3 Prud je središnje odmaralište grada Jejska i dio je Jejskog poluotoka. Nekada je bila duga oko 9 km, ali ju je oluja 13. ožujka 1914. smanjila.  

Izvori

uredi
  1. ↑ Andrey G. Kostianoy, Aleksey N. Kosarev. 2007. The Black Sea Environment. Springer. str. 65. ISBN 3-540-74291-3. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2023. Pristupljeno 25. rujna 2016.
  2. ↑ EU experts to assess ecological situation in Kerch Strait  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. svibnja 2011. (Wayback Machine), 18 March 2008, kmu.gov.ua
  3. ↑ Oil Spill Near Black Sea Causes 'Ecological Catastrophe'  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2008. (Wayback Machine), Associated Press, 13 November 2007
  4. ↑ (rus.) Shutov, Yu. "Арабатская стрелка" Tavria, 1983 Part 4  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  5. ↑ a b Complex characteristics of present condition of Azov Sea shore within the Krasnodar Krai  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. siječnja 2012. (Wayback Machine) (in Russian)
  6. ↑ Основные положения о территориальном планировании, содержащиеся в "Схеме территориального планирования рекреационного комплекса прибрежных территорий Азовского моря и Нижнего Дона"[neaktivna poveznica]
  7. ↑ a b (rus.) List of nature reserves
  8. ↑ a b c Basics of ecology (ruski). Ministry of Education and Science of Ukraine. 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2010.
  9. ↑ a b Lotysh, I.P. 2006. Geography of Kuban. Collegiate Dictionary. Maikop
  10. ↑ a b Berdiansk Spit  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine), web site of Berdiansk (in Russian)
  11. ↑ Spits of Azov resorts (ruski). PRAVO. 23. listopada 2009. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  12. ↑ (rus.) Ya. Ivanyuk and Yu. Pogoda After Poltava  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  13. ↑ (rus.) A. P. Chekhov Taganrog  Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  14. ↑ Petrov, V.P. 1964. Geography of the Soviet Union: Physical features. V.P. Kamkin, sole distributors. str. 112. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2023. Pristupljeno 25. rujna 2016.
  15. ↑ Semenov, Petr Petrovich. 1862. Geografichesko-statisticheskìĭ slovar' Rossìĭskoĭ imperìi (Geographical-statistical disctionary of Russian Empire) (ruski). Oxford University. str. 111. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2023. Pristupljeno 25. rujna 2016.
  16. ↑ a b c d e f Azov Sea  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2010. (Wayback Machine)
  17. ↑ Andrey G. Kostianoy, Aleksey N. Kosarev. 2007. The Black Sea Environment. Springer. str. 51. ISBN 3-540-74291-3. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2023. Pristupljeno 25. rujna 2016.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pješčani_prudovi_Azovskog_mora&oldid=6987447"