Pješčani prudovi Azovskog mora

popis na Wikimediji

Pješčani prudovi Azovskog mora su prevlake (uski pojasi kopna) u Azovskom moru dugi do 112 km (Arabat Spit, najduža prevlaka na svijetu), 45 km (Fedotova prevlaka), 31 km (Ačuevska prevlaka), 30 km (Obitična prevlaka) i 23 km (Berdjanska prevlaka). Njihova ukupna duljina prelazi 300 km što je veće od širine mora (oko 180 km).[1]

Glavni pješčani prudovi (prevlake) Azovskog mora: 1. Arabatska prevlaka 2. Fedotova prevlaka 3. Obitična prevlaka 4. Berdjanska prevlaka 5. Bilosarajska prevlaka 6. Kriva prevlaka 7. Beglicka prevlaka 8. Jejska (lijevo) i Glafirovska prevlaka (desno) 9. Dolgajska prevlaka 10. Kamiševatska prevlaka 11. Jasenska prevlaka 12. Ačuevska prevlaka 13. Čuška prevlaka

Većina prudova nastala je kao posljedica taloženja pijeska, mulja i školjaka riječnim tokovima u zaljeve Azovskog mora. Stoga se mnogi prudovi protežu prema jugu u more i nastavak su (desnih) riječnih obala (vidi tablicu i kartu). Čuška i Tuzlanska prevlaka nalaze se unutar Kerčkih vrata; prvi prud nastaje otjecanjem vode iz Azovskog u Crno more i stoga je također okrenut prema jugu, dok je drugi okrenut prema sjeveru. Dana 11. studenoga 2007., u blizini ovih prudova došlo je do velika izljeva nafte.[2][3]

Većina prudova ima trokutastu osnovu i brojne lagune na zapadnoj strani. Krajevi nekih prudova prošireni su i povijeni prema zapadu. Njihov oblik brzo se mijenja s vremenom. Na primjer, Arabatska prevlaka (najveća i najstabilnija prevlaka na Azovskom moru) nastala je oko 1100.-1200. godine,[4] a neke sprudove su djelomično ili u cijelosti odnijele vodene struje.[5] Nekim se prudovima ptice selice (uglavnom patke, guske, labudovi, močvarice, veliki vranci i galebovi, vidi npr. ovu i ovu sliku) koriste za odmor pa su stoga neki proglašeni nacionalnim rezervatima prirode . Primjeri su Beglitska,[6] Bilosarajska,[7] Krivska[7] i Berdjanska prevlaka. Osim ptičjih kolonija, Bilosarajska i Berdjanska prevlsaa također imaju po više od 200 vrsta vegetacije.[8][9][10] Berdjanska prevlaka značajna je po tome što ima jedan od najstarijih svjetionika na Azovskom moru (1izgrađen 1878.).[11] Prevlaka Petrušino povijesno je važna po tome što je 1697. godine Petar I. izgradio veliku tvrđavu na njenom početku.[12] U srpnju 1711. tamo je zaustavljena turska desantna operacija.[13]

Glavni prudovi

uredi

Po stanju 2024., cijela Ukrajinska obala Azovskog mora, a s njom i svi pješčani prudovi, nalaze se pod ruskom okupacijom.

veći pješčani prudovi Azovskog mora[5][9]
ime koordinate država duljina

km
širina

km
površine

km2
bilješke slika
Arabatska prevlaka 45°42′N 35°0′E / 45.700°N 35.000°E / 45.700; 35.000   Ukrajina 112[14] 0.27–8 395[15] Odvaja lagune Sivaš od Azovskog mora; na sjeveru je od kopna (grad Heničesk) odvojen uskim Heničeskim tjesnacem  
Ačuevska prevlaka [ru] 46°01′33″N 38°01′09″E / 46.0257°N 38.0192°E / 46.0257; 38.0192   Rusija 31 Smješten na istočnoj obali u blizini Primorsko-Ahtarska; tvori obalu Ahtarskog limana.  
Beglicka prevlaka [ru] 47°06′59″N 38°34′20″E / 47.11634°N 38.57223°E / 47.11634; 38.57223   Rusija 3[16] Prevlaka se nalazi u Taganroškom zaljevu, oko 25 km zapadno od Taganroga i 30 km istočno od Krivske prevlake. Tvori malu uvalu kružnog oblika i sadrži oko 140 vrsta vegetacije.  
Bilosarajska prevlaka [uk] 46°52′46.40″N 37°19′18.64″E / 46.8795556°N 37.3218444°E / 46.8795556; 37.3218444   Ukrajina 14[16] <10 6.16[8] Prevlaka se nalazi u Manhuškom rajonu Donjecke oblasti i razdvaja Taganroški zaljev na sjeveru i Bilosarajski zaljev [uk] na jugoistok. Tvori ga rijeka Kaljmius, a nalazi se 20 km jugozapadno od grada Mariupolja. Na prudu raste više od 200 biljnih vrsta.[8]  
Berdjanska prevlaka [uk] 46°39′N 36°47′E / 46.650°N 36.783°E / 46.650; 36.783   Ukrajina 23[16] 0.04–2 7 Smješten na sjeveru mora, graniči s Berdjanski zaljev [uk]. Nalazi se unutar granica grada Berdjanska. Formira ga rijeka Berda (rijeka), arezervat prirode sadrži više od 300 vrsta vegetacije.[10]  
Čuška prevlaka 45°20′23″N 36°40′31″E / 45.33972°N 36.67528°E / 45.33972; 36.67528   Rusija 18 Nalazi se u Kerčkim vratima, proteže se od rta Ahileion prema jugozapadu. Godine 1944. spojen je s Kerčkim poluotokom željezničkim mostom, koji je iste godine srušilo more, a 1955. godine je zamijenjen trajektnom linijom.  
Dolgajska prevlaka 46°39′35″N 37°46′00″E / 46.65972°N 37.76667°E / 46.65972; 37.76667   Rusija 9.5 Smješten na istočnoj obali mora, dio je Jejskog poluotoka, Taganroškog zaljeva i Jejskog rajona u Krasnodarskom kraju. Selo Dolžanskaja nalazi se na početku spruda. Prud je početkom 20. stoljeća bio dvostruko duži, ali je djelomično ispran.  
Fedotova prevlaka [uk] 46°12′33″N 35°13′49″E / 46.2093°N 35.2304°E / 46.2093; 35.2304   Ukrajina 45[16] Smješten na sjeveru, prud odvaja Utljukski liman [uk] od mora. Formira ga rijeka Moločna, a na svom početku ima selo Stepok i nekoliko sanatorijuma.  
Glafirovska prevlaka [ru] 46°44′17″N 38°23′49″E / 46.7380°N 38.3970°E / 46.7380; 38.3970   Rusija 6.6 0.05–1 Nalazi se u sjevernom dijelu Jejskog limana, odvajajući ga od mora. Selo Glafirovka nalazi se na početku spruda.  
Kamiševatska prevlaka [ru] 46°22′00″N 38°00′00″E / 46.36667°N 38.00000°E / 46.36667; 38.00000   Rusija 6 <4 Smješten je na istočnoj obali Jejskog poluotoka, a ima oblik srpa. Pripada Jejskom rajonu Krasnodarskg kraja, a nalazi se 5 km jugoistočno od sela Kamiševatsk.  
Kriva prevlaka [uk] 47°02′52″N 38°07′40″E / 47.04779°N 38.12779°E / 47.04779; 38.12779   Ukrajina 10[16] Nalazi se na ukrajinskoj strani rusko-ukrajinske granice, u blizini ušća rijeke Mius. Sprud je nastavak desne obale rijeke. Staro ljetovalište i naselje Siedovo (oko 1750.) nalazi se na početku spruda.  
Obitična prevlaka [uk] 46°31′57″N 36°12′18″E / 46.5324°N 36.2051°E / 46.5324; 36.2051   Ukrajina 30[16]

Smješten na sjevernoj obali mora, između zaljeva Obitična i Berdjanskog zaljeva, sprud stvara rijeka Obitična [uk] i omeđuje zaljev Obitična [uk] s istoka.

 
Pavlo-Očakovskaja prevlaka [ru] 47°02′30″N 39°06′22″E / 47.04167°N 39.10611°E / 47.04167; 39.10611   Rusija Obala od pijeska i ljuski školjaka mještena na ruskoj obali Azovskog mora, u Taganroškom zaljevu, oko 35 km jugozapadno od grada Azova.  
Petrušina prevlaka [ru] 47°10′26″N 38°51′55″E / 47.173903°N 38.86531°E / 47.173903; 38.86531   Rusija Nalazi na sjevernoj ruskoj obali Azovskog mora, u Taganroškom zaljevu, u blizini Taganroga, oko 25 km istočno od Beglicke prevlake.  
Sazalnikska prevlaka [ru] 46°52′28″N 38°30′08″E / 46.87444°N 38.50222°E / 46.87444; 38.50222   Rusija 3 <7 Nalazi na istočnoj ruskoj obali Azovskog mora, u Taganroškom zaljevu, 25 km sjeveroistočno od Jejska. Kao i većina ostalih sprudova, izvorno je bio prekriven travom i grmljem, ali je na njemu 1977. godine zasađen 36 hektara utora topole i bora.  
Tuzlanska prevlaka 45°16′6″N 36°33′0″E / 45.26833°N 36.55000°E / 45.26833; 36.55000   Ukrajina   Rusija 4 Ovo je nekada bilo jedno tijelo, koje je vodeni tok 1925. godine razdvojio na aluvijalni otok Tuzla i Tuzlansku prevlaku, obje smještene u sredini Kerčkog tjesnaca. Otok Tuzla dugačak je oko 6 km, ali ga voda odnosi. Geografski, otok pripada ukrajinskom gradu Kerču, a prevlaka ruskom Krasnodarski kraj; međutim, pravni status još nije definiran. Od 6. do 9. listopada 1943. na otoku se vodila teška sovjetsko-njemačka bitka.[17]  

 
Jasenska prevlaka [ru] 46°14′11″N 38°15′56″E / 46.23638°N 38.26555°E / 46.23638; 38.26555   Rusija 14 <3 Nalazi se na istočnoj obali, između Jasenskog zaljeva i Bejsugskog limana.  
Jejska prevlaka 46°44′10″N 38°17′15″E / 46.73611°N 38.28750°E / 46.73611; 38.28750   Rusija 3 Prud je središnje odmaralište grada Jejska i dio je Jejskog poluotoka. Nekada je bila duga oko 9 km, ali ju je oluja 13. ožujka 1914. smanjila.  

Izvori

uredi
  1. Andrey G. Kostianoy, Aleksey N. Kosarev. 2007. The Black Sea Environment. Springer. str. 65. ISBN 3-540-74291-3. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2023. Pristupljeno 25. rujna 2016.
  2. EU experts to assess ecological situation in Kerch StraitArhivirana inačica izvorne stranice od 11. svibnja 2011. (Wayback Machine), 18 March 2008, kmu.gov.ua
  3. Oil Spill Near Black Sea Causes 'Ecological Catastrophe'Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2008. (Wayback Machine), Associated Press, 13 November 2007
  4. (rus.) Shutov, Yu. "Арабатская стрелка" Tavria, 1983 Part 4Arhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  5. a b Complex characteristics of present condition of Azov Sea shore within the Krasnodar KraiArhivirana inačica izvorne stranice od 14. siječnja 2012. (Wayback Machine) (in Russian)
  6. Основные положения о территориальном планировании, содержащиеся в "Схеме территориального планирования рекреационного комплекса прибрежных территорий Азовского моря и Нижнего Дона"[neaktivna poveznica]
  7. a b (rus.) List of nature reserves
  8. a b c Basics of ecology (ruski). Ministry of Education and Science of Ukraine. 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2010.
  9. a b Lotysh, I.P. 2006. Geography of Kuban. Collegiate Dictionary. Maikop
  10. a b Berdiansk SpitArhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine), web site of Berdiansk (in Russian)
  11. Spits of Azov resorts (ruski). PRAVO. 23. listopada 2009. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  12. (rus.) Ya. Ivanyuk and Yu. Pogoda After PoltavaArhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  13. (rus.) A. P. Chekhov TaganrogArhivirana inačica izvorne stranice (Wayback Machine)
  14. Petrov, V.P. 1964. Geography of the Soviet Union: Physical features. V.P. Kamkin, sole distributors. str. 112. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2023. Pristupljeno 25. rujna 2016.
  15. Semenov, Petr Petrovich. 1862. Geografichesko-statisticheskìĭ slovar' Rossìĭskoĭ imperìi (Geographical-statistical disctionary of Russian Empire) (ruski). Oxford University. str. 111. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2023. Pristupljeno 25. rujna 2016.
  16. a b c d e f Azov SeaArhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2010. (Wayback Machine)
  17. Andrey G. Kostianoy, Aleksey N. Kosarev. 2007. The Black Sea Environment. Springer. str. 51. ISBN 3-540-74291-3. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2023. Pristupljeno 25. rujna 2016.