Plastika

Plastika je naziv za različite umjetne ili poluumjetne polimerske materijale.

Kućanski predmeti izrađeni iz plastike

Kratki pregledUredi

Plastike na bazi celuloze: celuloid i rajonUredi

BakelitUredi

Tvrda umjetna smola, kondenzacijski produkt fenola ili krezola s formaldehidom. Upotrebljava se kao izolator u elektrotehnici. Dobio naziv po L. H. Bakelandu koji ga je proizveo 1908.

Polistiren i PVCUredi

NajlonUredi

Umjetna gumaUredi

Uzlet plastičnih materijala: akrilik, polietilen, itd.Uredi

Plastika i okolišUredi

Plastični otpad u kući je mješovit i čini ga 6 osnovnih vrsta plastike. Po obveznim brojevima to su:

Najčešće plastike i primjeneUredi

Plastika se danas najviše koristi u izgradnji automobila. 65 posto suvremenih tekstilnih vlakana načinjena su od fosilne plastike. Najveći zagađivač su čestice nastale pranjem tekstilne odjeće. Druge su čestice iz automobila koje onečišćuju česticama nastalim habanjem (ispravno abrazijskim trošenjem) gumenih pneumatika. Tek 4,4% svjetske proizvodnje plastike čine plastične vrećice. [1]

  • PE (polietilen) Polietilena ima još mnogo vrsta, najčešće korištene su
  • LDPE (Low-density polyethylene) polietilen niske gustoće i
  • HDPE (High-density polyethylene) polietilen visoke gustoće. U oba slučaja, gustoća je uvijek manja od 1g/cm3, to jest pluta na vodi.
  • PP (polipropilen) neprozirna plastika, elastična i dosta termootporna, koristi se za termootporne plastične čaše, za čepove za boce (jer brtvi).
  • PTFE (politetrafloroetilen), poznat pod nazivom teflon, niska koeficijenta trenja, vrlo visoka tališta, neproziran. Koristi se u obliku folije za brtvljenje vodovodnih i plinskih cijevi, kao površinski sloj tava i ostalih posuda koje se ne lijepe.
  • PS (polistiren) Potpuno prozirna plastika, ali se uglavnom koristi u obliku pjene (stiropora)za termo-izolaciju. Koristi se i za plastične čaše, male prozirne kutijice, ravnala i geometrijski pribor.
  • PET (polietilen tereftalat) se koristi uglavnom za ambalaže (PET boce za pića). Gušći je od vode.
  • ABS (akrilonitril-butadien stirel) Čvrsta i žilava plastika premda ju je teže lijepiti. Koristi se za kućišta za računala, monitore, pisače i mnoge druge stvari.
  • PMMA (polimetil-metakrilat), umjetno (akrilno) staklo, poznato pod nazivom plexi (perspex, plexiglas). Prozirna plastika, gustoće oko 1,1g/cm3, boljih fizičkih svojstava od običnog stakla, osim otpornosti na temperaturu (staklu je talište oko 900°C, a PMMA pri 200°C postaje gumenasta i savitljiva). Koristi se kao zamjena za staklo uglavnom. Može se lijepiti cijanoakrilatom (cijanofix, sekundno ljepilo). PMMA izgara potpuno (pretvori se u vodenu paru i ugljični dioksid ne ostavljajući traga za sobom).
  • PVC (polivinil-klorid) inače je čvrsta, ali obično se dodaju tvari za omekšavanje.

Plastike za posebne primjeneUredi

Utjecaj na zdravljeUredi

Pojedine plastike (Tip 3, 6 i 7) sadrže otrovnu tvar bisfenol A koja štetno utječe na zdravlje ljudi.

VidiUredi

Vanjske povezniceUredi

Sestrinski projekti
 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Plastika
  1. 1,0 1,1 Hrvatski fokus Igor Čatić: Vrećice se nikada nisu proizvodile od najlona i PVC-a. Plastične vrećice nisu najveći svjetski ekološki problem 24. siječnja 2020. (pristupljeno 28. siječnja 2020.)