Pogreb u Ornansu
Pogreb u Ornansu je slavno realističko ulje na platnu Gustavea Courbeta iz 1849. – 50. godine koje se danas nalazi u muzeju d'Orsay u Parizu. Kada je izložena na pariškom "Salonu" 1851. godine izazvala je burne reakcije, ali i naposljetku donijela slavu umjetniku.[1]
 Pogreb u Ornansu | |
| Gustave Courbet, 1849. – 1850. | |
| ulje na platnu | |
| 315 × 668 cm | |
| d'Orsay, Pariz | |
| Portal: Likovna umjetnost |
Povijest
urediO svojoj slici Courbet je pisao svom prijatelju Castagnaryju: “Načelnik težak stotinu kila, župnik, komesar, notar, predsjednik Marlet, moji prijatelji, moj otac, klerici, grobar, dva starca iz revolucije 1793. godine u odjeći svog doba, jedan pas, mrtvac i njegovi nosači, moje sestre i druge žene, svi su već pozirali. Mislio sam da ću izbjeći dva pjevača u parohiji ali nisam mogao, došli su mi reći da su uvrijeđeni jer samo oni u cijeloj župi nisu portretirani ... Dovršavam pedeset figura, prirodne veličine, s pejzažom i nebom u pozadini ... Sigurno, nisam se uspavao.”
Odlike
urediCourbet je pokušao prikazati seoski pogreb (očeva strica) upravo onakav kakav i jeste, bez romantičarskog idealiziranja ili lažne sentimentalnosti. Slika prikazuje završni dio katoličke pogrebne ceremonije: spuštanje lijesa u grob na groblju u Ornansu u Franche-Comtéu, mjestu u kojem se Courbet rodio 1819. godine. Na slici velikih dimenzija (315 x 668 cm) slikar je uspio prikazati više od pedeset likova u naravnoj veličini. U središtu prednjeg dijela slike vidi se dio prazne rake, s lijeve strane su svećenik, nositelj lijesa i lijes prekriven bijelom tkaninom. Iza groba stoje uglednici, s desne strane su ožalošćene žene, odvojene od muškaraca, a ispred njih nalazi se pas. Iznad likova, iza idealne crte obzora, vidi se široki krajolik zelenih brežuljaka i stijena. Iako se na prvi pogled čini, likovi nisu raspoređeni u povorku, već u savijene redove u obliku slova S oko zamišljenih osi križa i dobro odjevenog muškarca u prednjem planu.
Courbetova kompozicija sastoji se od dva jednaka pravokutnika, a kad bismo nacrrtali okomite linije preko središta kompozicije i kroz dva pravokutnika, mogli bismo dobiti osnovu zamišljenog trokuta čiji je vrh u grobu.
Preko cijele slike se proteže jedan neujednačen ritam koji se mijenja u zavisnosti od rasporeda likova i na to jesu li oni licem okrenuti prema grobu, jedni drugima, ili gledaju u promatrača. Izražajna lica pokazuju da ovdje nije riječ o slučajnom okupljanju, već o sastanku poznanika. Boja također iam važnu ulogu u određivanju ritma. Sve su iznimno bogate, guste i zemljene, nanesene u jednolikim tonovima. Lijevi likovi sa svijetlim detaljima i crvenom uokviruju svećenika koji čita, a desno tamna skupina uokviruje muškarca u modernoj odjeći sa psom, čineći ih tako ključnim točkama u vodoravnom prostoru koji dijele sliku na gotovo jednaka tri dijela. Tlo u prednjem planu i brežuljci u pozadini uokviruju dugi red ljudi i naglašavaju ozbiljnost prizora.
Na slici se stječe dojam da je izvor svjetla s nekog mjesta ispred prizora, što gledatelju pruža osjećaj uključenosti u zbivanje.
Courbet je za ovaj obični pogreb u provinciji odabrao veličinu koja se odobravala za povijesne ili mitološke teme.[2] Smatrao je da je to jednako važan događaj kao i pokop kralja.[3] To se jasno vidi na detaljima kojima je prikazao mještane Ornansa i prekrasan raspon crnih, bijelih i crvenih tonova. Crni šeširi i crveni šeširići obilježavaju članove skupine znane po svom poštenju, odanosti i velikodušnosti.
Osobe
urediSvih 27 osoba koje su naslikane su stanovnici Ornana, koji su pozirali Gustavu Courbetu u njegovom ateljéu. Poredani su u tri grupe: službenici, muškarci i žene. Muškarci i žene su odvojeni kao u crkvi. Muškarci nose crna odijela i veliki broj njih nosi visoke šešire. Žene nose bijele šešire i crne ogrtače a u rukama nose crne maramice, oplakujući mrtve.
- Svećenik (10) je obučen u svečano odijelo, i čita tekstove iz svoje liturgijske knjige. Okrenut je prema revolucionarima na drugoj stani groba.
- Grobar (13), Antoine Joseph Cassard, je obućarev sin i siromašan seljak
- Četiri nositelja s bijelim trkama za nošenje u crnoj odjeći s velikim šeširima s obodima (1 -4)
- Tri čuvara, obučena u bijelo, pozicionirana odmah iza svećenika (5-7)
- Dvoje djece u zboru (8-9)
- Dvoje sakristijanaca (11-12), zaposlenih pri Crkvi koji kontroliraju da se ceremonija odvija po pravilima
- Skupina muškaraca, sastavljena od suca (14), gradonačelnika (15), starog policajca (17), bogatog brašnara (19) i odvjetnika (20). Iza stoje dva Courbetova prijatelja iz djetinjstva, zakupac (16) i jedan građanin (18).
- Dva revolucionara (21-22) su obučena u odjeću koju su revolucionari nosili 1792. – 93., tj. tijekom prve francuske republike.
- Skupina žena sastavljena je od Courbetove majke (23), njegove tri sestre (24-26) i mlađe rodice (27)
Bilješke
uredi- ↑ Pbs.org. Pogreb u Ornansu Gustavea Courbeta
- ↑ Tada su u pravilu slike za izlaganje na pariškom “Salonu” morale veličinom odgovarati važnosti i kategoriji teme. Čemu se Courbet svojim slikama oštro suprotstavio.
- ↑ Gledajući sliku iz neobičnog rakursa, promatrač ne može da se oduzme dojmu kako je prisutan samom prizoru i to kada stoji na sredini slike čini mu se da cijeli prizor promatra iz grobne jame. Tada naviru misli o ljudskoj prolaznosti i neminovnom kraju svakog od nas. Tada se upitamo: da li je to zapravo bila slikareva želja? Napraviti iznimno realistično djelo koje nam govori nepobitnu činjenicu koje smo svjesni, ali rijetko kada zastanemo promisliti o tome; da smo smrtni i da nas sve čeka ista sudbina? Možda je upravo zbog toga Courbet odabrao dimenzije mitološke ili povijesne slike, kako bi nam istaknuo važnost jedne smrti kao simbola svih drugih (opaska autora).
Poveznice
uredi- Realizam
- Gustave Courbet
- Stvarna alegorija (Courbet)